Mladi luk

Ne mora sve što se napiše imati naslov (ustvari, ne mogu se sjetiti kako pametno da naslovim ovo što sam ispod napisao)

mladiluk | 04 Jun, 2007 02:51

Moj rođak iz Inđije jede pohovane tikvice. Ništa neobično, ima i drugih koji to jedu. Međutim, taj moj pedesetogodišnji rođak uzme jednu pohovanu tikvicu, namaže je pekmezom i onda je poklopi sa drugom pohovanom tikvicom i tako ih jede. Kaže da je to neobična poslastica. I da, jede ih hladne. Tople tikvice sa pekmezom bile bi bljutave.

Zabranjen mi je ulazak u Sjevernu Koreju. Bio sam juče. Na granici su mi uzeli mobilni telefon. Zabranjen je tamo. Rekli su mi da će mi ga vratiti kad se budem vraćao i obećali su da neće čačkati po njemu. Onda su me poslali kod brice. Ima jedan na granici, sa kosim očima. Kažu da je tri puta skuplji od onih u unutrašnjosti. Ali, 'ajde ti dođi dugokos u unutrašnjost i do brice u unutrašnjosti. Vratio sam se nazad. Kosa mi je dragocjena. O ovome ste mogli čitati i u novinama.

Saznao sam da je jedan moj šaljivi post (napomena za čitaoce koji su prvi put na blogu: ne mislim na post vezan za religiju i vjerske običaje) koji je sad obrisan, post od dvije rečenice, shvaćen na tri različita načina. Sva tri su pogrešna. Pisao sam kako bi dao Vuku bloguster bodove kad bi otvorio blog. Jedna me komšinica koja voli moj blog pitala da li sam pisao o njenom bratu. Jedna druga koja mi nije komšinica, ali smo išli zajedno u gimnaziju i nedavno smo se sreli u kafiću i popili crveno vino pitala me jesam li pisao o njenom dečku kojeg ja slučajno znam jer smo bili zajedno u partizanima. Jedan moj prijatelj me pitao da li sam ljut na one koji se ne zovu Vuk pa sam to napisao. A ja sam malo popio, pao mi je na um Vuk i tako je nastao post od dvije rečenice. Shvatili su ga Woodland, Djole the Faca i Bloger na struju. I možda još neki.

Vidio sam kako glavni konobar u jednom kafiću u Zmaj Jovinoj ulici uvodi svoga psa u kafić u kome je on glavni konobar. Zapamtio sam kako je malo manje važan konobar u istom tom kafiću prošle zime tjera o nekog gluvonijemog prosjaka iz istog kafića. Vidio sam kako se dva velika psa ispred kafića njuškaju. Pogledali su se i počeli su se njuškati oko guzice. Baš kao neki ljudi. Psi kratko žive. Možda je to razlog. Njihovi prijatelji na dvije noge, tačnije gazde, držali su ih na lancima i određivali su kuda će psi dalje ići. To je treći razlog. Sve ovo u toku trideset minuta.

Konobarica je rekla da je račun 1900 dinara. Dali smo joj 2500. Vratila je 300. Nisam ništa rekao jer je moj prijatelj dogovarao izlazak s njom na neku izložbu. Da li je umjesto novčanice od 500 dinara dala onu od 200 zbog zaljubljenosti ili lopovluka ostaće misterija. Da, da...

Pročitao sam horoskop danas. Shvatio sam da smo mi zmajevi (po kineskom horoskopu) rođeni u znaku jarca puno bolji od nekih drugih zmajeva u drugim znakovima, a posebno od nekih nezmajeva jaraca i posebno od nezmajeva rođenih kao nejarci.

Danas sam prvi put čuo da pored izuzetno popularne 063 mreže i pored nešto manje popularnih 062 i 065 mreža postoji i 064 mreža mobilnih pretplatnika. Eto kako se mobilna telefonija širi. A sjećam se da prije 11 godina niko u nas nije imao mobilni telefon. A gledaj sad. Čak i 064.

Oprao sam trešnje. Ubrao sam ih sa istog drveta kao i prije neki dan. Međutim, taj neki dan razlike je doveo do mogućnosti da se u trešnji zatekne crv. A ja sam vegetarijanac. Nije u redu pojesti crva. Sjeo sam za drveni stol ispod trešnje nakon što sam trešnje oprao u devet voda, da skinem tragove svojih prstiju i kiselih kiša. Onda sam izabrao tzv. metodu pučenja (kakva smiješna riječ, ali sam je se sad sjetio, radi se o jednostavnom čišćenju plodova od košpica prije nego se plod pojede) da provjerim na uzorku od 150 trešanja jesu li crvljive. Poslije 150 provjerenih trešanja ispostavilo se da je broj onih nastanjenih bijelim kolutićavcima 0%. To je značilo da sa sigurnošću i bez bojazni mogu jesti dalje. Ali više mi se nije jelo.

A sutra ide ozbiljna priča, u skladu sa čitavom političko-ekonomskom situacijom u našoj zemlji, nije vrijeme za šalu i neozbiljnost. A u utorak ide spektakularna priča za sve one koji imaju i želju i dovoljno strpljenja za dugačke priče. I ako se ja odvažim da pustim tu priču. Radi se o mojoj prvoj priči napisanoj u utorak 7. juna 2005. godine na istom ovom kompjuteru na kojem sad pišem, a i u istoj ovoj sobi u kojoj je tada bilo manje prašine. Možda stavim i sliku stola i tako održim obećanje dato blogerima koji su me davno prozvali. Upisao sam jednodnevni kurs na kome se uči kako prebaciti sliku sa mobilnog ili aparata na kompjuter. Sutra mi je prvi dan te obuke.

Za kraj i jedna strofa koje sam se odjednom sjetio. Nemojte je preskočiti vi što ne volite stihove, a ni vi što ste umjesto engleskog u školi učili ruski i što gledate samo filmove na francuskom i odvratnom španskom pa vam je engleski potpuno nepoznat. Ovo je lako, a i važno je kao i sve ovo što sam iznad napisao, ako ne i važnije.

In you I see dirty
In you I count stars
In you I feel so pretty
In you I taste god

Još malo!

Jedna autobiografska priča, a nije o žurci kod Alicea Coopera

mladiluk | 02 Jun, 2007 12:59

Jutros sam naišao na ogroman problem. Imao sam namjeru da, baš kao i juče, obujem čarape. Isto je bilo i prije dva dana. Najprije sam sjedio na krevetu deset minuta i razmišljao da li se čarape obuvaju ili oblače. Nisam odgonetnuo pa sam odlučio da razmislim još pet minuta. Ništa. Shvativši da život prolazi dok ja razmišljam, ustao sam i otvorio ladicu poznatiju kao fioka. Sve su čarape bile rasparene pa sam ih sve zajedno izvukao i stavio na krevet. Tražio sam dvije iste. Isto to je danas u gradu i prigradskim naseljima radilo još oko 300 000 ljudi, ako je vjerovati statističarima i prodavcima čarapa. Međutim, ni uz najveći napor nisam uspio naći dvije jednake. Uostalom, moj mi je prijatelj jednom rekao da ne postoje na svijetu dvije identične stvari, da stvari mogu biti samo jako slične, ali ne i identične. Počeo sam pažljivije tražiti, ali ništa. A morao sam ići kupiti Blic i Tip. Blic da se informišem, da vidim kakve su šanse u Velikom bratu poznatih, a Tip (časopis za one koji su ovisni o klađenju) da se bez rada obogatim. Međutim, nisam mogao naći čarape koje su iste. A ne mogu ni bosonog ići po novine i tako rušiti ugled čitalaca Blica, tj. Tipa. Umoran od pregledanja čarapa, otišao sam u kuhinju i bosonog skuvao palentu. Bosonog sam je jeo. Sjetio sam se kako je nekad bilo sve lakše. Ustaneš ujutro, baka pripremi i palentu i dvije iste čarape, i nemaš nikakve brige. Posebno kad je zima pa kad su čarape netom skinute sa radijatora. Zagledan u žuto ispred mojih očiju, poželio sam da se vrati to vrijeme. U tom trenutku mi je palo na pamet kako ljudi griješe kad dame sa žutom kosom nazivaju plavokosima. Njihova boja kose je ipak sličnija palenti, a palenta teško da može biti plava. Možda samo ona od plavog kukuruza koji je u našim krajevima prilično rijedak.

Vratio sam se u sobu, pogledao trideset čarapa na krevetu i odlučno krenuo u potragu za dvije iste. Poslije petnaest minuta sam shvatio da je to uzaludan posao. A sigurno je negdje u svemiru postojala ista takva hrpa čarapa, istih trideset čarapa kao na mom kerevetu. I sve su one čekale da ih neko spari. Možda je to mjesto u svemiru blizu mene, možda čak moja mašina za veš, tzv. rublje. Međutim, izgledalo je kao da je najviše što mogu očekivati danas da nađem dvije slične čarape, zokne kako bi to rekao moj prijatelj Darko Balog, a onda se poslije toga glasno smijao. Tako je govorila i njegova baka, ali se nije smijala. Ko zna, ona se vjerovatno smijala kad neko kaže sokne ili čarape. Ljudi se smiju različitim stvarima.

I, posljednja mogućnost bila je ona da odem na terasu i vidim da li se tamo nalazi neka čarapa kojoj bih se obradovao. Pregledao sam pažljivo skoro osušene čarape na štriku. Makar da nađem i vlažnu, osušiću je fenom, imam novi, stari je pregorio davno obavljajući ono za šta je i namijenjen - sušeći čarape u nuždi. Hm, ona jedna plava ima rupu na palcu. Eto šta ti je sudbina. Toliko toga smo zajedno prošli i sad je tome kraj. Nije mi bilo lako gledati je u tom stanju. Vratio sam se u stan. Sjeo sam na krevet zagledan u trideset čarapa. Onda je mala mačka koju sam pokupio s ulice u utorak sjela pored mene, baš na čarape, bosonoga kao i ja.

Danas je prvi jun, sjetio sam se. Vrijeme da napravim junski plan. A predvidio sam da jun bude pametno iskorišten (to je taj autobiografski dio priče). Ima samo trideset dana, premalo za natezanje sa čarapama. Zato sam se sagnuo i uzeo onu čarapu što je stajala pored stolice, a koju sam juče nosio i ostavio je tu kad sam se poslije dva Nikšićka piva smjestio u krevet. I druga je bila tu negdje, ona lijeva. Zavirio sam ispod kreveta i ona mi se odozdo nasmiješila. Obuo sam ih ( tokom jedenja palente sam osjetio sigurnost da se baš tako kaže), sjeo za stol, otvorio svesku i počeo pisati plan. Nekako sam se kod druge tačke sjetio Blica i Tipa, ali sam taj posao odložio za kasnije. Ima pametnijih stvari od toga. Na primjer, poslije podne napisati bolju priču od ove, a to neće biti teško. Napraviti plan za jul. Poslati dvije knjige. Reći onima u pošti da nije u redu što su mi isključili telefon i da ne bi bilo loše da ga danas uključe. Ne mogu sve to zapamtiti, moram zapisati...

Trešnja

mladiluk | 31 Maj, 2007 01:43

Uzeo sam najljepšu trešnju, pojeo je, a košpicu sačuvao (je l' se tako kaže, košpica; ne znam, za mene je to samo špica*, ali bi se neki klaićevac* mogao ljutiti). Onda sam otišao u prodavnicu i kupio jedno vrhnje* u plastičnoj čaši. Usput sam bacio smeće u kontejner i prijateljski rekao jednoj mački: "Mic, mic". Vratio sam se u stan, pojeo vrhnje žlicom* koja je bila topla jer sam je upravo izvadio iz perilice za suđe*. Onda sam se, pred kraj vrhnja, sjetio da sam zaboravio kupiti zemlju. Odjurio sam u obližnju cvjećaru i kupio jednu žutu vrećicu?* punu crne, rahle zemlje bogate tvarima* koje su potrebne mladoj biljci.

Napunio sam opranu plastičnu čašu vodom, napunio je zemljom, onda u nju utisnuo sjeme trešnje, a zatim prstima sabio zemlju i dodao još malo iz vrećice. Ispostavilo se da sam kupio puno više zemlje nego što mi je trebalo. Mogao sam otići kupiti još jedno vrhnje, ali više nisam imao trešanja. Tehničkom olovkom "Rotring" sam probio dvije rupice na dnu čaše. Zatim sam ulio malo vode i buduće stablo stavio na prozor, da ga sunce grije. Poslije sam sjeo da malo odmorim nakon sadnje voćke. Gledao sam u čašu čekajući da trešnjina klica izbije na površinu.

Da biljka ne bi bila usamljena, narednog dana sam posadio još dvije trešnje, na isti način. Trešnje mi je donijela teta*, iz svog dvorišta, one sa pijace su crvljive. Vrhnje sam kupio u istoj prodavnici, po istoj cijeni kao i prethodnog dana. Bilo je vruće pa mi je vrhnje prijalo. Ono drugo sam dao svojim mačkama jer sam pročitao da je to za njih prava poslastica pa sam odlučio da ih počastim. Svakoj po malo, ne treba vjerovati u sve što se pročita, a ne treba ni pretjerivati.
Međutim, napredovao sam kao voćar, imao sam jedan dan iskustva iza sebe. Još jednom sam otišao u prodavnicu i kupio dva voćna jogurta. Nema sumnje da će trešnje bolje napredovati u tim čašama koje su predviđene za voće. Nije bilo jogurta od trešanja pa sam uzeo dva od višanja jer je to najsličnije voće trešnji. Iako, možda sam trebao uzeti od breskve pa bi trešnje bile izrazito krupne. Mogao sam ih na taj način malo genetski modifikovati i dobiti tzv. genetski modifikovane trešnje.

U sredinu daske na prozoru sam stavio jednodnevnu trešnju. Ta će biti za ptice i za mene. Ptice jedu plodove, a ja odmaram ispod drveta i gledam ih kako skakuću i jedu. Ove dvije će biti za mene i za djecu iz komšiluka. I ne samo iz komšiluka. Djeca se najviše vesele trešnjama, kao mačke vrhnju. Pa neka se vesele, evo im. Neka jedu.

Jedva čekam 2037. godinu kad budem sjedio ispod ogromne krošnje, u hladu. Ja sjedim i pijem gemišt*, čvorci i druge ptice koje vole slatko iznad mene jedu voće, a ja čuvam stražu. Kad padne noć ptice odu spavati, a ja ostanem stražariti da mi ne dođu neka bezobrazna djeca, da mi ne lome grane.

Manje poznati izrazi i tuđice:

*špica, skraćeni oblik imenice košpica; sjemenka, ono što se ne jede; postoji i izraz koštica, dok je skraćeni oblik "štica" za sada nepoznat, ali je moguće da zaživi u nekom narednom periodu

*klaićevac - pripadnik i sljedbenik lingviste Bratoljuba Klaića; nešto istočnije pojavio se i pokret sličnih ideja, tzv. vujaklijevci

*vrhnje - gusti proizvod dobijen stajanjem mlijeka, pogodan za ishranu potpuno škrbavih* ljudi; postoji slatko i kiselo (ono slatko ponekad može postati kiselo dok kiselo postaje slatko samo uz dodatak veće količine šećera); pavlaka

*žlica - pribor za jedenje pretežno tečnih jela, u nuždi se njome mogu jesti i sva ostala jela, česta u našim domaćinstvima. Kod nekih stranaka 90-ih sredstvo (oružje) kojim se prijeti političkim neistomišljenicima ili pripadnicima drugih naroda

*perilica za suđe - mašina za pranje suđa, naprava koja omogućava mirniji i lagodniji život članovima savremenog domaćinstva; za njen rad je neophodna električna energija i samo jedan čovjek bez posebne obuke

*škrbav - bezub, krezub, onaj čija su usta rijetko naseljena zubima

*tvar - slično kao stvar samo bez s; materija

*teta - mamina sestra; tetkova žena; tetka

*gemišt - osvježavajuće opojno piće dobijeno miješanjem bijelog vina i gazirane mineralne vode u različitim odnosima; špricer

Da li ću ikad više biti tako mlad?

mladiluk | 29 Maj, 2007 02:13

Danas je 29. maj. Moj tetak ima rođendan. Sretan mu rođendan. Ali to nije tema ovog teksta. 29. maj, najznačajniji sportski datum u istoriji Srbije, a nekada i Jugoslavije.

Prva međunarodna utakmica koje se sjećam bila je Zvezda - Benfika 1984. godine. Od 0:2 do 3:2. Sve golove za Zvezdu dao je Rajko Janjanin koji je ušao u drugom poluvremenu. Ipak, Zvezda je ispala. Naredne sezone je došla do četvrtfinala Kupa kupova. Bolji je bio Atletiko iz Madrida, a crveni karton je dobio Milko Đurovski. U jesen 1986. na red je došao Briž, ili je Zvezda njemu došla na red. Zatim opet četvrtfinale Kupa šampiona 1987. Panatinaikos, Rozenborg, a onda četvrtfinale i Real Madrid za koji su tada igrali Bujo, Ćendo, Butragenjo, Santiljana, Gordiljo, Kamaćo, Mičel, Sančiz, Galjego, Martin Vaskez, Valdano i tada najbolji centarfor na svijetu Hugo Sančez. Za ove igrače su čuli čak i oni koji su se rodili tek 1987. godine. 4:2 u Beogradu, 0:2 u Madridu. Real je otišao dalje. Ja sam razmišljao da li će Zvezda ikada doći bar do finala Kupa šampiona. Često sam o tome razmišljao. Izgledalo je to kao najveća stvar u mom životu. 1988. u prvom kolu protiv Dandalka. Onda Milan u sastavu tri puta zvučnijem nego Real godinu i po ranije. Van Basten, Gulit, Rajkard, dovoljno je to reći. 1:1 u Milanu, 1:0 u Beogradu za Zvezdu i magla, pa treća utakmica, 1:1 i penali. Milan je prošao i osvojio titulu. Zatim je Zvezda imala sastav jači nego ikad otkako ja pratim fudbal. Nepravda protiv Kelna u trećem kolu Kupa pobjednika kupova. I te je godine Milan bio prvak Evrope.

I onda dolazi sezona 1990/91. Velika Zvezda je bila u povlaštenoj grupi pri izvlačenju parova. Tim sa najviše bodova u slabijoj grupi, tim najbliži prvoj grupi, bio je Grashopers. 1:1. A tamo 4:1. U drugom kolu najjači tim u slabijoj grupi bio je Glazgov Rendžers. Samo 3:0. Da na golu nije bio Vuds koji je branio kao da ima osam ruku i četiri noge, rezultat bi bio bar 12:0. U trećem kolu Dinamo iz Drezdena, bivša DR Njemačka. Tada je istočna Njemačka bila jaka fudbalska zemlja, a Dinamo je redovno igrao u evropskim kupovima. 3:0 i 2:1, ukupno 5:1. I onda polufinale i najveći klub na svijetu kao protivnik, Bajern iz Minhena. Nikad nije izgubio kao domaćin u tom kupu kao domaćin. Nikad do tog 10. aprila. Sad je tu bila Zvezda. 1:2. Revanš u Beogradu. Neki su skloni reći da je Zvezda prošla na sreću. Dati četiri gola Bajernu u 180 minuta je sreća. Slučajnost. Osporavan je i gol u 90. minuti u Beogradu. Da li je bio ofsajd? Ili je postignut rukom? Ili lopta nije prešla liniju? Budući da ništa od toga nije bilo, gol je regularan. Bajern je imao puno prilika, ali Zvezda još više. Ukupno 4:3.

29. maj, Bari, stadion Sveti Nikola. Iza mene Benfika, Atletiko, Real Madrid, Briž, Milan, Keln. Ispred mene nada i želja. Ispred Zvezde Olimpik iz Marseja. Bez golova. Produžeci. 0:0. Penali. Zvezda je imala svog Inzagija. Primjećujem da se sad Inzagiju svi dive. Pitam se gdje su bili od 1995. do 2007. Zvezdin Inazgi bio je Darko Pančev.

Onda se država raspala. Lige stvorene na prostoru bivše Jugoslavije spustile su se na nivo nekadašnjih republičkih liga. Blizu druge finske lige ili lige San Marina. Fudbal je na ovim prostorima propao. Ali to nije važno. Važan je taj 29. maj. Jedan od najljepših dana koje sam doživio. Poslije toga sam ravnodušan prema sportu. Danas je 29. maj. Najveći od svih 366 datuma.

Da li ću ikad više biti tako mlad?

Nemojmo gubiti vrijeme, zaradimo na njemu

mladiluk | 23 Maj, 2007 03:35

Djevojka iza stakla na šalteru je sjedila i namrgođeno posmatrala ljude oko sebe. Nije ona bila za taj prljavi posao, više bi joj odgovarao neki butik ili pranje stakala na benzinskoj pumpi tokom toplih mjeseci. Onda se na televiziji pojavila Jennifer Lopez pa je gledala nju, malo manje namrgođeno. Gledala ju je sve dok jedan u trenerci nije došao da se obogati. Pružio je listić. Uplatio je singl na nekakve fudbalere. Nije znao da fudbaleri često namještaju utakmice. Ili je mislio da baš ovu njegovu neće namjestiti. Možda je imao dojavu. Svejedno, kladio se.

Ja sam zamolio da mi da dodatak. Pružila mi je onaj za hokej, tenis i košarku.
"Je l' ti trebaju odbojkaši i trke pasa?"
"Ne kladim se na neprirodne stvari", odsutno sam odgovorio i već uočio prvi fiks u listi. Sunčano u Sofiji. Sofija nije mogla iznevjeriti. Zaokružio sam. Našao sam još jedan, sunčano u Istanbulu, ali je kvota bila mala, a ja sam se bojao iznenađenja. Preskočio sam. Odigrao sam na sunčano u Kijevu, čitav dan, iz 1 u 1.

Imao sam namjeru da se brzo obogatim pa sam u sistemu 3 od 4 odigrao sunčano i u Moskvi, Helsinkiju, Stokholmu i Rejkaviku. Dvoznak sam stavio u Londonu, sunčano i oblačno, nadajući se da neće pasti kiša. Izabrao sam i preokret u Briselu, iz dva u jedan, kiša ujutro, razvedravanje poslije podne. Izjedan u jedan u Varšavi, čitav dan sunčano i toplo. Onda sam fiksirao kišu u Dablinu, San Antoniju, Solt Leik Sitiju i Torontu. Igrao sam 2 od 3, a prijatelj iz Toronta mi je javio da lastavice u tom gradu nisko lete i da sve miriše na kišu.

Prebacio sam se na drugu igru. Izabrao sam Beograd i kišu u trajanju od 4 do 6 sati izazvanu pogoršanjem sa zapada. Ubacio sami grmljavinu, početak kiše na Karaburmi i najprije prestanak padavina na Banjici. Dodao sam sunce u Kikindi i prolom oblaka u Kragujevcu. Stavio sam i led u Sremskoj Kamenici, ali je kvota bila ogromna pa sam to odigrao u singlu, očekujući i veliku štetu nakon leda. Našao sam i igru gdje će prije pasti kiša pa sam prednost dao Budimpešti nad Pragom i Parizu nad Lisabonom. Moraću čekati nekoliko dana, ali isplati se, niko se nije za jedan dan obogatio. Niko osim Zokija Skorojevića kad je pogodio jedno sniježno jutro u aprilu prije nekoliko godina. U Zagrebu sam prognozirao početak kiše poslije 16 sati, a dodao sam i više milimetara po kvadratnom metru u drugoj polovini padanja. U Zadru sam prognozirao bez padavina. I vrlo toplo. Čak i visoku temperaturu vode i Zadranke koje se sunčaju. Bonaca. I blag vjetar sa sjeveroistoka. Sve na jednom tiketu.

Boro Dojava je upravo ušao u zadimljenu prostoriju i rekao je da se očekuje jak vjetar u Beču. Njegov je brat tamo živio i radio je na aerodromu pa je znao. Dodao sam to na svoj tiket. Još je rekao da kiše neće biti nigdje u Austriji i da nikako ne igram na oblačno u Tel Avivu jer po tradiciji tamo sija sunce čitavu drugu polovinu maja. Savjetovao je i jaku kišu u Minhenu kao i pad temperature u Madridu, pad u odnosu na prethodni dan. Pitao sam ga za prognozu u Brazilu i Argentini, ali je on rekao da nema pojma i da prati samo vrijeme u Evropi. Srećom, ušao je Dime Fiks i rekao da će u Braziliji najviša dnevna temperatura biti viša nego u Sao Paulu, a u Buenos Airesu niža nego što će to biti sutradan. Dimeta su neki zvali i Indijanac i trebalo mu je vjerovati. Jednom je dobio novce kladeći se na aktivnost nekog vulkana i od tada ga svi poštuju. Čak je pogodio i za cunami pa je zatim sve novce dao u dobrotvorne svrhe. Volio je iznenađenja. 2002. se kladio da Srbija neće ući u EU prije Alžira. Svi su mu se smijali. A pogodio je poplave 2006. I u proljeće 2001. je odigrao da će Partizan dobiti Zvezdu samo jednom u narednih petnaest godina. Vidoviti Dime.

Kratko sam bacio pogled na temperature. 22+ u Tokiju, 24+ u Ljubljani, 18- u Bernu i 16-20 u Ženevi. Rim 26+. Odigrao sam i dubl, najviša dnevna temperatura u Melburnu 28 i u Johanesburgu 30, a i singl na najnižu u Oslu, 10 pa šta bude. Nisam zaboravio ni susret sa mojim komšijom kojeg muči išijas vidio samkako hoda i stavio sam na kišu i narednih dana u Novom Sadu. Izabrao sam i igru pada-ne pada kiša pa sam ubacio nekoliko gradova. Sve tipove sam razvrstao na pet-šest tiketa i uplatio.
Eto. Pratite sajtove o vremenskoj prognozi i kladite se. A ako ipak volite više klađenje na fudbal, danas imate siguran fiks. Milan će osvojiti Ligu šampiona. Temperatura za vrijeme odigravanja utakmice u Atini biće između 21 i 24. Kladio sam se na taj ishod. Nemam dojave iz Grčke, ali... Valjda meni vjerujete.

Meni

Pretraži

Kalendar

«	Decembar 2025					»
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Najnovije...

Kategorije

Generalna [212]