Zodijakom do tri boda
mladiluk | 14 Februar, 2007 17:48
Čitao sam neke blogove, gledao malo televiziju, prelistao čak i novine. A slušao sam i neke ljude, neke koje ne viđam često i koje ne zanimaju iste stvari koje zanimaju mene. I šta sam uočio? Jasno je da značajno mjesto kod muške populacije zauzima fudbal, a kod ženske horoskop.
"Šta si u horoskopu", to je često pitanje kad pričam s nekom curom prvi put. I čudo, cure zapamte šta si u horoskopu, baš to od svega zapamte. Onda ja pitam "a je l' ti stvarno vjeruješ u horoskop", a svaka od njih spremno odgovara kako ne vjeruje nego samo 'onako' pita. Da bi zadovoljio oba pola, a i da bi moj blog postao malo popularniji, ja sam odlučio da u ovom postu spojim fudbal i horoskop. Horoskop je toliko značajna stvar i tako jasno i precizno određuje ljude da je dovoljno da nađete jedanaestoricu koji su rođeni u različitom znaku i planete će odraditi ostalo, imaćete nepobjedivu ekipu. Nakon dugih analiza, opredijelio sam se za sljedeću postavu:
1. Blizanci - Dobro je imati golmana koji je rođen u ovom znaku jer su mu svojstvene duple osobine, ako je rođen sa talentom za branjenje, ovaj će talenat biti još izraženiji. Još je bolje ako vaš golman ima brata blizanca. Ukoliko ovaj vaš nije raspoložen toga dana možda njegov brat jeste pa će se i ovaj osjećati spreman (kao ona priča kad jedan od blizanaca da gol, drugi je sretan zbog njega, čak i kada ne gleda utakmicu on to osjeti)
2. Ovan - Da biste spriječili nalete protivničkih krila, najbolje je da vaš bek bude rogat kako bi ih s lakoćom zaustavljao. Rogat znak - rogate osobine, britak i oštar.
3. Bik - Glupo je da desni bek bude rogat, a lijevi ne jer ćete u tom slučaju izazvati da protivnik sve svoje snage usmjeri na drugu stranu i da vas "probija" baš sa te strane
4. Škorpija - Poznato je da se škorpije ne kreću puno tako da je najbolje da na ovo mjesto postavite nekoga ko je taj znak. Isto tako se škorpije odlično slažu sa djevicama pa je dobro da zajedno budu u liniji centarhalfova.
5. Djevica - Ključno mjesto ako tim kreirate po zodijačkom sistemu. Zadnji čovjek odbrane. Mora biti pouzdan. Koga ćete staviti nego nekoga ko nikad nije zgriješio, dakle djevicu. Neki misle da je upravo djevica najmanje zaslužila ovo mjesto zbog pomanjkanja iskustva, ali griješe. Ona će se upravo truditi da sve napadače drži što dalje od gola.
6. Lav - Poznato je da igrači ne vole nositi broj šest. Da bi trener održao jednakost u timu moraće lava staviti na ovu poziciju. Tako će lavu potisnuti ničim opravdanu nadmenost i uobraženost samom činjenicom da je lav što, čini se, zvuči snažnije i zvučnije nego da je npr. škorpija ili vaga. A na ovoj poziciji ni ne treba neka velika inteligencija, a budući da znam nekoliko izuzetno glupih osoba rođenih u tom periodu, ovo je odličan izbor (opaska za glupe ljude se ne odnosi na Lava afričkog, nego na neke druge).
7. Vodolija - Desno krilo, brzo i prodorno. Zato izaberite vodoliju. On će se tu snaći kao u vodi, kliziće uz tu desnu liniju i opravdati svoj horoskopski znak. Rođen u zimu, naviknut je i na teške uslove pa je odlično riješenje za ovo mjesto.
8. Rak - To je znak za sve pozicije, malen i drag, istovremeno nezaustavljiv. Nije loš ni u odbrambenim zadacima.
9. Strijelac - Svaki trener će vam reći da je u ekipi potrebno imati bar jednog dobrog strijelca. I mi ga imamo! Pravi golgeter je svaki onaj rođen u znaku strijelca.
10. Vaga - Da se Pele rodio samo jedan dan ranije, bio bi vaga. Da se Maradona rodio devet dana ranije, bio bi kao beba stotinjak grama lakši, a bio bi i horoskopska vaga. Ako je Ziko rođen između 23.9. i 22.10. i on je vaga. I koga ćete staviti na ovo mjesto nego vagu?. Ima i onih koji misle da je bolje staviti škorpiju jer su tu Pele i Maradona, ali ima i onih koji misle da se zbog Avril Lavigne desetka treba dati vagi. Isto tako, nisu rijetki ni oni koji misle da se vaga u dativu kaže vazi. A šta je sa Kate Winslet? Na kraju krajeva, i 16. oktobar je tu... Ovaj igrač zaslužuje i kapitensku traku jer je šef na terenu bez obzira šta kažu zvijezde i planete.
11. Ribe - Slično kao i za desno krilo, i lijevo mora biti gipko i pokretljivo. Riba. Sad je na centru, a već u sljedećem trenu je na rubu šesnaesterca. Idealan igrač za ovu poziciju. I šutljive je prirode, ne postavlja pitanja vezana za zadatke koji joj se povjere. Nikad neće ni žuti karton dobiti zbog prigovora.
Jedanaest pozicija, a dvanaest znakova. Hm, šta sad? A, da, pa treba i trener, šef stručnog štaba, kako to vole reći (to je baš struka i štab). A koga da stavimo tu? Pa onog koji je ostao, jarca. Oštar je i uporan jer ima rogove, ima bradu što znači da je mudar. "Neka jarac bude naš vođa, on je najpametniji i najbolji organizator", povikali bi svi igrači. "Neka tako i bude", odgovorio bi jarac staloženo.
Ljudi, vjerujte u horoskop i gledajte fudbal.
A najbolji srpski film koji sam gledao u posljednjih 120 godina je Ubistvo s predumišljajem. Šalim se.
10. Vaga - Da se Pele rodio samo jedan dan ranije, bio bi vaga. Da se Maradona rodio devet dana ranije, bio bi kao beba stotinjak grama lakši, a bio bi i horoskopska vaga. Ako je Ziko rođen između 23.9. i 22.10. i on je vaga. I koga ćete staviti na ovo mjesto nego vagu?. Ima i onih koji misle da je bolje staviti škorpiju jer su tu Pele i Maradona, ali ima i onih koji misle da se zbog Avril Lavigne desetka treba dati vagi. Isto tako, nisu rijetki ni oni koji misle da se vaga u dativu kaže vazi. A šta je sa Kate Winslet? Na kraju krajeva, i 16. oktobar je tu... Ovaj igrač zaslužuje i kapitensku traku jer je šef na terenu bez obzira šta kažu zvijezde i planete.
11. Ribe - Slično kao i za desno krilo, i lijevo mora biti gipko i pokretljivo. Riba. Sad je na centru, a već u sljedećem trenu je na rubu šesnaesterca. Idealan igrač za ovu poziciju. I šutljive je prirode, ne postavlja pitanja vezana za zadatke koji joj se povjere. Nikad neće ni žuti karton dobiti zbog prigovora.
Jedanaest pozicija, a dvanaest znakova. Hm, šta sad? A, da, pa treba i trener, šef stručnog štaba, kako to vole reći (to je baš struka i štab). A koga da stavimo tu? Pa onog koji je ostao, jarca. Oštar je i uporan jer ima rogove, ima bradu što znači da je mudar. "Neka jarac bude naš vođa, on je najpametniji i najbolji organizator", povikali bi svi igrači. "Neka tako i bude", odgovorio bi jarac staloženo.
Ljudi, vjerujte u horoskop i gledajte fudbal.
A najbolji srpski film koji sam gledao u posljednjih 120 godina je Ubistvo s predumišljajem. Šalim se.
Generalna |
Permalink |
Dodaj komentar |
Trekbekovi (0)
Jedan analitički post
mladiluk | 13 Februar, 2007 03:38
Za dvadeset godina će u Srbiji vladati koalicija koju će činiti Demokratska stranka Dejana (DSD) i Pokret srpskih Zorana (PSZ). Dejani i Zorani su se tako raširili da kad idete ulicom i viknete: "Dejane!" možete biti potpuno sigurni da će se četvrtina mladih muškaraca ili dječaka okrenuti. Slično je i sa Zoranima. Međutim, njima će nedostajati samo malo do većine u skupštini, a stabilnu vladu će ipak uspjeti formirati uz podršku Demokratskog saveza Aleksandara (DSA) čiji broj isto tako nije zanemariv. Najjača opoziciona stranka biće Vrlo demokratska stranka Jelena (VDSJ).
I kako to obično biva sa koalicijama u Srbiji, ubrzo poslije preuzimanja vlasti doći će do nesuglasica i prepirki između dvije vladajuće stranke, a Aleksandri će mirno čekati da vide kome će se pred rasplet prikloniti. Do podjele će doći i unutar vladajućih stranaka jer će se Dejani međusobno dijeliti na one koji se prezivaju na "ić" i one koji se tako ne prezivaju, a kasnije će u "ić" frakciji doći do novog raskola na one čije prezime završava na "vić" i na one druge. Kod Zorana će doći do žestokog obračuna koji će uslijediti između umjerenijih i liberalnijih Zorana kojima je nadimak Zoki i radikalnijih koji se odazivaju na nadimak Kiza.
Rasplet će biti nakon tri godine vladavine kad budu raspisani vanredni izbori na kojima će pobijediti Vrlo demokratska stranka Jelena (VDSJ) i tada će Srbija konačno dobiti ženu na mjestu premijera (ako se ne pojavi neki ozbiljni Vojislav (oV) koji će misliti da je on zaslužio da bude premijer bez obzira na rezultate jer "narod najbolje zna").
I kako to obično biva sa koalicijama u Srbiji, ubrzo poslije preuzimanja vlasti doći će do nesuglasica i prepirki između dvije vladajuće stranke, a Aleksandri će mirno čekati da vide kome će se pred rasplet prikloniti. Do podjele će doći i unutar vladajućih stranaka jer će se Dejani međusobno dijeliti na one koji se prezivaju na "ić" i one koji se tako ne prezivaju, a kasnije će u "ić" frakciji doći do novog raskola na one čije prezime završava na "vić" i na one druge. Kod Zorana će doći do žestokog obračuna koji će uslijediti između umjerenijih i liberalnijih Zorana kojima je nadimak Zoki i radikalnijih koji se odazivaju na nadimak Kiza.
Rasplet će biti nakon tri godine vladavine kad budu raspisani vanredni izbori na kojima će pobijediti Vrlo demokratska stranka Jelena (VDSJ) i tada će Srbija konačno dobiti ženu na mjestu premijera (ako se ne pojavi neki ozbiljni Vojislav (oV) koji će misliti da je on zaslužio da bude premijer bez obzira na rezultate jer "narod najbolje zna").
Generalna |
Permalink |
Komentari (1) |
Trekbekovi (0)
Kako nastaju blizanci
mladiluk | 11 Februar, 2007 22:44
Uvijek me zanimalo kako to da se nekad rode blizanci, a nekad ne. Ustvari, u prvom osnovne me to posebno zainteresovalo jer su iza mene sjedili Zdravko i Zdeslav, dva jednojajčana brata blizanca. Ne samo da su bili isti nego su se jednako i oblačili. Nikad nisam znao ko sjedi iza mene, Zdravko ili Zdeslav. Čak ni kad sam se s njima počeo intenzivnije družiti. Zvali su me jednom da dođem jesti trešnje kod njih, imali su dva velika stabla iza kuće. Ali ni tu nije bilo razlike, jednako su se dobro penjali, jednako brzo jeli, jednako daleko pljuckali koštice. Zvao sam ih po prezimenu, Zorići, nikako nisam uspijevao naći niti jednu razliku među njima.
Onda smo u petom promijenili školu i više se nismo često viđali, ali sam ja pri rijetkim susretima bio jednako zbunjen. Zatim sam, prije dvadesetak dana kad sam bio na putovanju, saznao da su se oženili. I Zdravko i Zdeslav. Nije to ništa čudno, imaju dovoljno godina. Neobično je što su pronašli dvije sestre i s njima se vjenčali, svaki je uzeo po jednu, Zdravku Zagorku, a Zdeslav Zoru. Ne znam jesu li njihove izabranice prepoznavale svoje muževe u početku. Još je čudnije što su i te dvije sestre blizankinje, a ne znam ni to jesu li njih dvojica naučili razlikovati svoje supruge do danas. Najčudnije u svemu je što su obe u razmaku od dva dana rodile blizance, svaka po dva dječaka, Zorana, Zdenka, Zlatka i Zrinka. Dogodilo se to prije sedam godina i ta četiri dječaka su krenuli u školu ove godine, postali su prvačići. Nije ni to ono najčudnije. Senzacionalno je upravo to što su ta četiri dječaka fizički identična. E, oni su nadmašili Raju, Gaju i Vlaju. Braćo blizanci, želim vam svu sreću!
A kako nastaju blizanci? Pa odgovor je jednostavan. Naime, kad djevojke ili žene tokom života (a isto tako i budući očevi), posebno kad postanu polno zrele, jedu voće koje je sraslo, čija su dva ploda spojena kao što je čest slučaj sa šljivama, višnjama pa i trešnjama (a ovi moji prijatelji su imali velik voćnjak bogat upravo tim voćkama), onda se povećava vjerovatnoća da će majka roditi dva djeteta. Isto tako kad majke jedu one spojene slane štapiće. To je priroda. Na isti će način Japanci postići da im glave od okruglih postanu četvrtaste nakon što su izmislili lubenice kvadratnog oblika koje se dobijaju tako što rastu u četvrtastim kalupima. Ako želite da vam dijete ima četvrtastu glavu umjesto genetski predodređene kvadratne, dajte mu da jede što više ovih novih lubenica.
Za kraj, čovjek nije nastao od majmuna, za vrijeme pomračenje Sunca (ovdje bi trebalo pisati sunca, dakle potrebno je malo slovo s, ali ja to ne priznajem jer je pravopis stvar dogovora, a ne mogu prihvatiti da se po tom dogovoru nazivi novina i stranaka pišu velikim početnim slovom, a imena zvijezda i nebeskih tijela malim) može se lako izgubiti vid, ima smisla slaviti srpsku Novu godinu, sa Mjeseca se vidi Kineski zid i tako dalje...
Onda smo u petom promijenili školu i više se nismo često viđali, ali sam ja pri rijetkim susretima bio jednako zbunjen. Zatim sam, prije dvadesetak dana kad sam bio na putovanju, saznao da su se oženili. I Zdravko i Zdeslav. Nije to ništa čudno, imaju dovoljno godina. Neobično je što su pronašli dvije sestre i s njima se vjenčali, svaki je uzeo po jednu, Zdravku Zagorku, a Zdeslav Zoru. Ne znam jesu li njihove izabranice prepoznavale svoje muževe u početku. Još je čudnije što su i te dvije sestre blizankinje, a ne znam ni to jesu li njih dvojica naučili razlikovati svoje supruge do danas. Najčudnije u svemu je što su obe u razmaku od dva dana rodile blizance, svaka po dva dječaka, Zorana, Zdenka, Zlatka i Zrinka. Dogodilo se to prije sedam godina i ta četiri dječaka su krenuli u školu ove godine, postali su prvačići. Nije ni to ono najčudnije. Senzacionalno je upravo to što su ta četiri dječaka fizički identična. E, oni su nadmašili Raju, Gaju i Vlaju. Braćo blizanci, želim vam svu sreću!
A kako nastaju blizanci? Pa odgovor je jednostavan. Naime, kad djevojke ili žene tokom života (a isto tako i budući očevi), posebno kad postanu polno zrele, jedu voće koje je sraslo, čija su dva ploda spojena kao što je čest slučaj sa šljivama, višnjama pa i trešnjama (a ovi moji prijatelji su imali velik voćnjak bogat upravo tim voćkama), onda se povećava vjerovatnoća da će majka roditi dva djeteta. Isto tako kad majke jedu one spojene slane štapiće. To je priroda. Na isti će način Japanci postići da im glave od okruglih postanu četvrtaste nakon što su izmislili lubenice kvadratnog oblika koje se dobijaju tako što rastu u četvrtastim kalupima. Ako želite da vam dijete ima četvrtastu glavu umjesto genetski predodređene kvadratne, dajte mu da jede što više ovih novih lubenica.
Za kraj, čovjek nije nastao od majmuna, za vrijeme pomračenje Sunca (ovdje bi trebalo pisati sunca, dakle potrebno je malo slovo s, ali ja to ne priznajem jer je pravopis stvar dogovora, a ne mogu prihvatiti da se po tom dogovoru nazivi novina i stranaka pišu velikim početnim slovom, a imena zvijezda i nebeskih tijela malim) može se lako izgubiti vid, ima smisla slaviti srpsku Novu godinu, sa Mjeseca se vidi Kineski zid i tako dalje...
Generalna |
Permalink |
Komentari (3) |
Trekbekovi (0)
Commodore 64
mladiluk | 31 Januar, 2007 16:26
1989. godina. Nešto se čudno događa. Ulazim u pubertet. Nije to čudno. Zvezda nije prva na tabeli. E, to je čudno. Ali ne ulazim samo u pubertet. Ulazim i u svijet commodorea 64. Tastatura, žica za povezivanje kompjutera i televizora, transformator, quickshot 2, kasetofon i mali šrafciger izvađen iz mašine za šivanje Bagat iz Zadra. Sunce ulazi kroz prozor, udara u ekran. Zamračujem sobu. Ubacujem kasetu. Found Turbo 250. Loading. Strelica L. Found Scramble New. Space. Onda titra ekran, vodoravne linije. Čuje se onaj zvuk, pištanje. Čekam i prisjetim se kako je moj prijatelj metalac pojačavao do kraja na svojoj liniji to pištanje i skakao po sobi obučen u crno. Loading. Run. Jeeeee!
Kad je brat na redu da igra, ja čitam Svet kompjutera. Ali samo od posljednje strane do oglasa, onda pogledam oglase i ostavim novine sa strane. Pročitao sam o igricama, našao od koga ću ih kupiti, šta mi više od kompjutera i tih novina treba? Kreće Pacman. Pa Burger King. Ne jedem ništa čitav dan, ali ne osjećam glad. Tu je commodore 64.
Neko zvoni. Otvaram vrata. Poštar. Donosi igrice. Beosoft, komplet igrica. Pirati vladaju. Prošli put me Čajkovski prevario, poslao mi je tri kasete, sve load error. Nije dobro snimio, a vjerovao sam mu jer je objavio oglas preko dvije strane.
Onda stiže novi džojstik, a kasnije još jedan, bolji, Competition pro. I kaseta iz beogradskog Gremlinsofta koji snima pojedinačno igrice na kasetu. A moj komšija nabavlja azimut lokator, ne treba mu program za štelovanje glave, lampica se pali kad je naštimano. Ja sam slovio za najboljeg štimera glave u mom dijelu grada. Držao sam i kratke kurseve početnicima. A onda igranje, pa džojstici, pa kupovina novih, lijepljenje komada žileta u quickshot dva. Najgore je bilo kad mi je dolazio jedan komšija koji se sa mnom družio sam o zato što imam kompjuter, a ja se s njim nikad ne bih družio jer je bio dosadan. I kad taj uhvati Competition pro sa mikroprekidačima pa počne da lomi, a mene samo jeza hvata hože li djžojstik preživjeti duže od njega, tj. od čovječuljka kojim moj komšija upravlja. A kad ne igra, sjedi pored mene i kopa nos, mislim na tog komšiju, ne na čovječuljka. Jedva sam ga se riješio, komšije.
A onda sam nastavio igrati igrice. I tako dan i noć. Pa se onda transformator zagrije, pa postane vruć, onda se počne hladiti... U ljeto 1990. sam ga ostavio tokom noći da radi, a ja kao novi drugoligaš otišao na spavanje. Narednog jutra je bila nedjelja, ali sam se ja probudio ranije nego onim danima kad idem u školu. I nastavio. Popodne sam postao prvak Engleske. Halifax mi je ostao vječno zahvalan.
Zatim se pojavila amiga i to je bio napredak (najbolja igra svih vremena - Dyna Blaster), ali se izgubio duh štelovanja glave i azimut lokator je otišao u istoriju. Baš kao i fudbal. Ali igrice su ostale.
Pacman (luna park u stanu)
Scramble New (luna park stvarno u stanu, posebno ako slušate Samanthu Fox, Sabrinu ili Michaela Jacksona)
Burger King (trka dok vas jure kuvar, kobasice i kuvana jaja, a vi imate samo biber da se borite)
Green Beret (osjećate se kao stariji tinejdžeri koji ovo igraju na automatima)
Blue Max (prvi svjetski rat, avion)
Miner 2049 Er (sedam nivoa farbanja nogama)
Manic Miner (sličan ovome gore, ali manje zanimljiv)
Commando (Schwarzenegger se nije skidao s ove igre mjesecima)
Operation Wolf (aaaaaaa, kakva igra!)
Fernandez must die (igrica napravljena nakon što je Fernandezova koalicija na izborima uzela 16-17 posto pa je Fernandez želio biti premijer i uzeti sva važna ministarstva)
Into The Eagles Nest (vrhunac kompjuterskih igara, verzija razbijena, ipak sam je uspio završiti)
Football Manager 2 (pod mojim vodstvom Halifax postao prvak Engleske)
Boxing Manager (moj bokser je bio među pet na svijetu)
Decathlon (ovo svi znaju, 800 metara, što brže mrdaš džojstikom lijevo-desno, atletičar brže trči. Tokom trke bar jednom će pući lim na džojstiku)
Pit Stop 2 (ne sjećam se bolje vožnje na C64)
Bubble Bobble (više od 50 nivoa)
Pirates (igrica za one koji su se pred roditeljima osjećali glupo da igraju jednostavne igrice umjesto da programiraju pa su našli komplikovanu igricu)
Arkanoid 2 (bolji od Arkanoida 1, a i od mnogih drugih igrica)
Untouchables (razbijeno na kasetama, postoje dva dobra nivoa)
Winter Games (sviraju himne prije takmičenja, neopisiv ugođaj, volio sam njemačku i sovjetsku)
Battleships (školska igra, ako nemate papira ili vam se ne da crtati, skinite ovu igru s interneta)
Cybernoid (ozbiljna pucačina)
Cybernoid 2 (prevazišao prvi dio, odlična muzika, da sad biram nick za blog bio bih cybernoid, ne običan noid nego cybernoid)
The Great Giana Sisters (neki dan sam spomenuo ovu igricu, ima dva dijela, bez ikakvog nedostatka, odlična je i muzika)
Rick Dangerous (ko se ove igrice ne sjeća taj nije imao C64)
Creatures (disketaši su imali prednost, nama je bila razbijena igrica)
Pang (C64 je pri kraju postojanja dobio jednu od najboljih igara ikad)
Commodore 64 ueber alles!
Kad je brat na redu da igra, ja čitam Svet kompjutera. Ali samo od posljednje strane do oglasa, onda pogledam oglase i ostavim novine sa strane. Pročitao sam o igricama, našao od koga ću ih kupiti, šta mi više od kompjutera i tih novina treba? Kreće Pacman. Pa Burger King. Ne jedem ništa čitav dan, ali ne osjećam glad. Tu je commodore 64.
Neko zvoni. Otvaram vrata. Poštar. Donosi igrice. Beosoft, komplet igrica. Pirati vladaju. Prošli put me Čajkovski prevario, poslao mi je tri kasete, sve load error. Nije dobro snimio, a vjerovao sam mu jer je objavio oglas preko dvije strane.
Onda stiže novi džojstik, a kasnije još jedan, bolji, Competition pro. I kaseta iz beogradskog Gremlinsofta koji snima pojedinačno igrice na kasetu. A moj komšija nabavlja azimut lokator, ne treba mu program za štelovanje glave, lampica se pali kad je naštimano. Ja sam slovio za najboljeg štimera glave u mom dijelu grada. Držao sam i kratke kurseve početnicima. A onda igranje, pa džojstici, pa kupovina novih, lijepljenje komada žileta u quickshot dva. Najgore je bilo kad mi je dolazio jedan komšija koji se sa mnom družio sam o zato što imam kompjuter, a ja se s njim nikad ne bih družio jer je bio dosadan. I kad taj uhvati Competition pro sa mikroprekidačima pa počne da lomi, a mene samo jeza hvata hože li djžojstik preživjeti duže od njega, tj. od čovječuljka kojim moj komšija upravlja. A kad ne igra, sjedi pored mene i kopa nos, mislim na tog komšiju, ne na čovječuljka. Jedva sam ga se riješio, komšije.
A onda sam nastavio igrati igrice. I tako dan i noć. Pa se onda transformator zagrije, pa postane vruć, onda se počne hladiti... U ljeto 1990. sam ga ostavio tokom noći da radi, a ja kao novi drugoligaš otišao na spavanje. Narednog jutra je bila nedjelja, ali sam se ja probudio ranije nego onim danima kad idem u školu. I nastavio. Popodne sam postao prvak Engleske. Halifax mi je ostao vječno zahvalan.
Zatim se pojavila amiga i to je bio napredak (najbolja igra svih vremena - Dyna Blaster), ali se izgubio duh štelovanja glave i azimut lokator je otišao u istoriju. Baš kao i fudbal. Ali igrice su ostale.
Pacman (luna park u stanu)
Scramble New (luna park stvarno u stanu, posebno ako slušate Samanthu Fox, Sabrinu ili Michaela Jacksona)
Burger King (trka dok vas jure kuvar, kobasice i kuvana jaja, a vi imate samo biber da se borite)
Green Beret (osjećate se kao stariji tinejdžeri koji ovo igraju na automatima)
Blue Max (prvi svjetski rat, avion)
Miner 2049 Er (sedam nivoa farbanja nogama)
Manic Miner (sličan ovome gore, ali manje zanimljiv)
Commando (Schwarzenegger se nije skidao s ove igre mjesecima)
Operation Wolf (aaaaaaa, kakva igra!)
Fernandez must die (igrica napravljena nakon što je Fernandezova koalicija na izborima uzela 16-17 posto pa je Fernandez želio biti premijer i uzeti sva važna ministarstva)
Into The Eagles Nest (vrhunac kompjuterskih igara, verzija razbijena, ipak sam je uspio završiti)
Football Manager 2 (pod mojim vodstvom Halifax postao prvak Engleske)
Boxing Manager (moj bokser je bio među pet na svijetu)
Decathlon (ovo svi znaju, 800 metara, što brže mrdaš džojstikom lijevo-desno, atletičar brže trči. Tokom trke bar jednom će pući lim na džojstiku)
Pit Stop 2 (ne sjećam se bolje vožnje na C64)
Bubble Bobble (više od 50 nivoa)
Pirates (igrica za one koji su se pred roditeljima osjećali glupo da igraju jednostavne igrice umjesto da programiraju pa su našli komplikovanu igricu)
Arkanoid 2 (bolji od Arkanoida 1, a i od mnogih drugih igrica)
Untouchables (razbijeno na kasetama, postoje dva dobra nivoa)
Winter Games (sviraju himne prije takmičenja, neopisiv ugođaj, volio sam njemačku i sovjetsku)
Battleships (školska igra, ako nemate papira ili vam se ne da crtati, skinite ovu igru s interneta)
Cybernoid (ozbiljna pucačina)
Cybernoid 2 (prevazišao prvi dio, odlična muzika, da sad biram nick za blog bio bih cybernoid, ne običan noid nego cybernoid)
The Great Giana Sisters (neki dan sam spomenuo ovu igricu, ima dva dijela, bez ikakvog nedostatka, odlična je i muzika)
Rick Dangerous (ko se ove igrice ne sjeća taj nije imao C64)
Creatures (disketaši su imali prednost, nama je bila razbijena igrica)
Pang (C64 je pri kraju postojanja dobio jednu od najboljih igara ikad)
Commodore 64 ueber alles!
Generalna |
Permalink |
Komentari (5) |
Trekbekovi (0)
Ava Adore
mladiluk | 28 Januar, 2007 17:36
Razmišljao sam večeras dok sam se pješke vraćao iz grada. Otišao sam taksijem u grad, popio vino, vidio neke ljude i onda krenuo kući. Pored sinagoge sam vidio jednu mačku. Njena boja je potpuno nevažna. Važno je da je ona gledala u mene i mijaukala je. Poznam mačke, bila je gladna, a ja nisam imao šta da joj dam da jede. Ona je gledala u mene. Život je često sranje. Život je najčešće sranje. Nastavio sam dalje i razmišljao sam, pokušao sam o nečemu razmišljati, ali mi nije išlo. Nije mi smetao ni vjetar, ni noć, ni tišina. Nešto mi je smetalo, ali ne vjetar, noć ili tišina.
Onda je naišla "sedmica" i ja sam pojurio za njom. Ona je stala na sljedećoj stanici, ja nisam. Jurila je Futoškim putem, a i ja sam isto jurio Futoškim putem. Ali ne za njom nego pored nje. Da vidimo ko je brži. "Sedmica" je pobijedila. Ja sam bio kod "Impulsa", a autobus već kod Novog naselja. Izgubio sam. Kako sam mogao i pomisliti da ću dobiti tu bitku? Pa to niko ne može.
Pumpadžije na "Impulsu" su navijali za mene, ali mi nisu pomogli dovoljno. Neke stvari nikad neću uspjeti ostvariti.
Pitam se šta bih uradio da dobijem vizu kao Zli podstanar i da mi kažu da u petak putujem u Kanadu, da selim. Da li bih se samo opijao šest dana ili bih učio engleski po čitav dan da budem spremniji kad stignem na kanadski aerodrom? Ili bih se po čitav dan valjao po betonu i travi s mojim mačkama koje ostaju van Kanade? Ili bih išao u Nikšić ili Vršac jer tamo nikad nisam bio? Ili u neki drugi grad? Ili bih otišao da se nađem sa najboljim prijateljima jer se nećemo vidjeti nekoliko godina tako da susret s nekom curom i nema nekog smisla? Ne znam šta bih radio da me iznenade. Zato nisam podnio zahtijev za iseljenje, da ne bih imao takvih problema.
Večeras sam saznao da se i u Pirotu koristi izraz "cura". Obradovao sam se, mislio sam da je to neki hrvatski arhaizam. Onda sam oprao zube i razmišljao opet. Ali ništa, ni na Futoškom putu, ni u kuhinji dok sam tražio "Knjaza Miloša" (a i tada sam razmišljao kako bih donio neki zaključak na kraju tog procesa), ni u sobi dok sam gledao kako stoje stvari na blogu. Ni u kupatilu ništa. Neke stvari ostaju neshvatljive zauvijek. Zauvijek. Onda sam se neočekivano sjetio jedne pjesme i ubacio disk, druga pjesma po redu iako zvuči kao da bi trebala biti na prvom mjestu. "Ava Adore". Sjećam se da mi je popucao južni zid kad sam kupio taj album. I još je takav taj zid. A jedan se sat od uzbuđenja i zanosa zaustavio i nikad više nije krenuo (na njemu stoji 18:58), jedna mi je mlada komšinica rekla da sam potpuno lud i da joj se više ne obraćam i bilo mi je žao što me tako okarakterisala, ali nikad nisam pokušao da je razuvjerim u to, niti ću. Još je rekla da sam kriv za neke stvari za koje nisam znao ni da postoje. Sve zbog toga što sam glasno pojačao. Lusteri su se tresli dugo poslije pjesme. A jedan luster se još trese od toga. Kakav je to luster! :)).
I ništa nisam postigao tim razmišljanjem. Onda mi je palo na pamet da promijenim "template" na blogu. Možda to ne bi bilo loše.
Onda je naišla "sedmica" i ja sam pojurio za njom. Ona je stala na sljedećoj stanici, ja nisam. Jurila je Futoškim putem, a i ja sam isto jurio Futoškim putem. Ali ne za njom nego pored nje. Da vidimo ko je brži. "Sedmica" je pobijedila. Ja sam bio kod "Impulsa", a autobus već kod Novog naselja. Izgubio sam. Kako sam mogao i pomisliti da ću dobiti tu bitku? Pa to niko ne može.
Pumpadžije na "Impulsu" su navijali za mene, ali mi nisu pomogli dovoljno. Neke stvari nikad neću uspjeti ostvariti.
Pitam se šta bih uradio da dobijem vizu kao Zli podstanar i da mi kažu da u petak putujem u Kanadu, da selim. Da li bih se samo opijao šest dana ili bih učio engleski po čitav dan da budem spremniji kad stignem na kanadski aerodrom? Ili bih se po čitav dan valjao po betonu i travi s mojim mačkama koje ostaju van Kanade? Ili bih išao u Nikšić ili Vršac jer tamo nikad nisam bio? Ili u neki drugi grad? Ili bih otišao da se nađem sa najboljim prijateljima jer se nećemo vidjeti nekoliko godina tako da susret s nekom curom i nema nekog smisla? Ne znam šta bih radio da me iznenade. Zato nisam podnio zahtijev za iseljenje, da ne bih imao takvih problema.
Večeras sam saznao da se i u Pirotu koristi izraz "cura". Obradovao sam se, mislio sam da je to neki hrvatski arhaizam. Onda sam oprao zube i razmišljao opet. Ali ništa, ni na Futoškom putu, ni u kuhinji dok sam tražio "Knjaza Miloša" (a i tada sam razmišljao kako bih donio neki zaključak na kraju tog procesa), ni u sobi dok sam gledao kako stoje stvari na blogu. Ni u kupatilu ništa. Neke stvari ostaju neshvatljive zauvijek. Zauvijek. Onda sam se neočekivano sjetio jedne pjesme i ubacio disk, druga pjesma po redu iako zvuči kao da bi trebala biti na prvom mjestu. "Ava Adore". Sjećam se da mi je popucao južni zid kad sam kupio taj album. I još je takav taj zid. A jedan se sat od uzbuđenja i zanosa zaustavio i nikad više nije krenuo (na njemu stoji 18:58), jedna mi je mlada komšinica rekla da sam potpuno lud i da joj se više ne obraćam i bilo mi je žao što me tako okarakterisala, ali nikad nisam pokušao da je razuvjerim u to, niti ću. Još je rekla da sam kriv za neke stvari za koje nisam znao ni da postoje. Sve zbog toga što sam glasno pojačao. Lusteri su se tresli dugo poslije pjesme. A jedan luster se još trese od toga. Kakav je to luster! :)).
I ništa nisam postigao tim razmišljanjem. Onda mi je palo na pamet da promijenim "template" na blogu. Možda to ne bi bilo loše.
In you I see dirty
In you I count stars
In you I feel so pretty
In you I taste god
In you I feel so hungry
In you I crash cars
We must never be apart
In you I count stars
In you I feel so pretty
In you I taste god
In you I feel so hungry
In you I crash cars
We must never be apart
Generalna |
Permalink |
Komentari (2) |
Trekbekovi (0)
Meni
Pretraži
Kalendar
| « | Decembar 2025 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||