Mladi luk

Jedan kratki božićni post

mladiluk | 26 Decembar, 2006 01:08

Gledao sam u nekim filmovima i čitao sam u nekim novinama da je Božić najdepresivniji praznik. I na radiju su sigurno isto rekli, ali ja radio ne slušam. Čak ga prezirem. Nikakvo čudo, ljudi su sve usamljeniji (ovo se odnosi na Božić, nema veze sa slušanjem radija). Oni koji nisu, spremaju se za Božić, vesele mu se, to traje tridesetak dana, a sad završava. Tužno, je l' da? Zato ja tvrdim da je čitav decembar najljepši mjesec u godini, ne samo tih posljednjih sedam dana, ali niko me ne shvata ozbiljno :)).

Odem ja danas poslati čestitke u poštu. Preračunao sam se, kupio sam ih četrnaest, sedam mi još nedostaje, to ću sutra. Išao sam u glavnu poštu, ne vjerujem u one pošte koje nisu glavne. Kad tamo, u pošti, stoji samo troje ljudi. A ja sam očekivao gužvu od nekoliko kilometara. Gužva je samo ispred onog šaltera gdje rade žene koje naplaćuju račune. Njih tri koje namrgođene broje tuđe novce i ispred njih hiljadu platiša. O jebemti! Pa tako je i u septembru. Niko više ne šalje čestitke. I niko više ne ševi, kaže Bogdan u "U raljama života" (kad ste dva puta vidjeli dva slova u jedno do drugog, ne računaju se neki vojnici:))). U "U raljama života". Piče ljudi čestitke e-mailom. Smrt e-mailu! Još kad me strpaju u grupu od dvadeset nekih za koje nisam čuo pa pošalju onaj neki lančani e-mail. Živjele čestitke i poštari koji popiju rakiju na brzinu kad vam donesu čestitku!

U Novom Sadu su pune ulice ljudi. Svake godine isto, kao da radnje više neće raditi u 2007. Kao da je sad posljednja prilika da kupe šta su naumili. Evo prilike da cure obuku suknje i čizme, ionako ih nose samo za doček Nove godine i na svadbama. Prošetao sam malo. Koja gužva!

Da, Božić je fakat depresivan. Tužan ako ne ispadne onako kako ste ga zamislili. Može ispasti baš bez veze. Da se razumijemo, ja ne govorim iz pozicije vjernika, katolika, pravoslavca... Govorim o Božiću kao takvom. Božić kao takav. Crkve će se ionako ujediniti najkasnije 2054. godine. Ja ću tada biti starac. Nisam siguran hoću li u međuvremenu postati vjernik. Ali volim Božić, posebno period prije Božića. Ipak, nedostaje odgovarajuća atmosfera. I gdje je Deda Mraz, glasna muzika na Trgu slobode, filmovi na televiziji, pokloni...? A i snijeg je opet iznevjerio. Ne treba mi ni u februaru. Pitaću ga tada, ako padne: "A gdje si bio u decembru, glupane?"

Mislim da bih bez problema mogao dati oglas u kom bih naveo da povoljno kitim novogodišnja drvca. Ali, ko bi me zvao, možda samo oni blesani koji ne znaju da je jelku najbolje okititi sam. Pravi užitak. Juče mi je to pošlo za rukom bolje nego nekoliko prethodnih godina. Postao sam majstor za to. Ove godine samo crveni nakit, sa malo detalja zlatne boje. Bez kiča, kao i uvijek.

Eno na televiziji ona Brankica Stanković, novinarka. Jebemti, kakvo je to lice! Lijepa je. Fakat.

Where is Santa? At his sleigh?
Tell me why is it always this way?
Where is Rudolph? Where is Blitzen, baby?
Merry Christmas, merry merry merry Christmas!