Mladi luk

Na pumpi za benzin

mladiluk | 11 Decembar, 2006 02:55

Skrenuo sam na benzinsku pumpu. Ispred one kućice sa staklenim zidovima nije bilo nikoga. Odlično. Sam ću uliti benzin u auto. Uvijek mi je bilo neugodno kad to rade zaposleni na pumpi umjesto mene. Pored toliko posla, još i to. Kud moraju brojiti novce, još i benzin da toče.
Rukavica nije bilo. Pogledao sam sa druge strane, ali ništa. Još bolje, konačno ću osjetiti benzin na svojim rukama, ima li išta ljepše od toga. I kako samo da pumpadžije stignu i rukavice staviti, ko bi onda unutra prodavao žvake i sokove? Pogledao sam gdje se nalazi euro dizel, i uhvatio crijevo. Pažljivi prodavac me iznutra gledao oprezno. Da li ću sve napraviti kako treba ili će on morati izaći i dati morati mi dati uputstva? Oko mene je sve bilo mokro, očigledno je neka žena bila prije mene na istom mjestu. Pa kako ne zna napuniti rezervar, zar to nije učila u školi, ili u auto školi? Nalio sam za 950 dinara. Mislio sam za 1000, ali moram neki bakšiš ostaviti pumpadžiji, dok ja uživam puneći rezervar, on me s rukama u džepovima gleda iznutra i žali što on ne može to isto. Zaslužio je. Zakačio sam crijevo, zatvorio rezervar s koga se cijedio dizel, a onda sam krenuo unuutra tražeći hiljadarku u mom novčaniku. A unutra, u kućici, očigledno je bilo toliko posla da je pored trojice pumpadžija bila i jedna žena.
"Dobro veče. Izvinjavam se što vas ometam u poslu, htio bih da platim ako može, ako imate vremena. Ako ne, ja ću sačekati", obratio sam se onome koji je izgledao kao da je glavni tamo, kao neki šef.
"Plati na kasi, mi smo u poslu, rekao je visoki čovjek pored police sa bombonima i čokoladama." Nije mi ni dobro veče stigao poželjeti od silnoga posla, pazio je jesu li svi bomboni i kroasani "7 days" poredani kako treba. Jer, kakva je to pumpa gdje nije sve na svom mjestu?
"Gospođo, moj je ovaj crveni auto", rekao sam, onda sam pokazao jedini auto parkiran ispred kućice i pružio novce. "Izvinjavam se, malo su mi masne ruke od benzina, ali to je zato što nema rukavica ispred. Nemojte mi zamjeriti, sljedeći put ću ih ponijeti, imam kod kuće rukavice, ali sam zaboravan. Molim vas, izvinite, vrlo mi je neprijatno...", pokušavao sam se opravdati.
"To je 950 dinara. Hoćeš još nešto?"
"Molio bih vas dvije coca-cole."
"A to ne možeš kod mene, ja sam samo za benzin. To kod kolege moraš ako je on sad tu, ne znam, pogledaj."
Obratio sam se visokom čovjeku, ali je on rekao da je zadužen samo za bombone i čokolade. Onaj pored bio je zadužen za žvake, a tek treći, onaj najzaposleniji radio je u sektoru za pića. Krenuo je da mi doda dvije coca-cole, a ja sam rekao:
"Neka, ja ću sam uzeti da se ne saginjete", ali me on preduhitrio. "Hvala vam. Vrlo ste ljubazni. A i meni su masne ruke od goriva, ali bolje da su meni nego vama, da vam ne isklizne ta flaša, to nije za zezanje. Bolje da meni klizi volan u rukama, gospodine, a ne gazirana pića, jer, ona kad ispadnu i kad se otvore znaju prskati", objasnio sam mu. Dok sam čekao račun za sokove, prešao sam pogledom preko prodavnice i upitao šefa: "Vas trojica i dama sami radite ovdje, a pored mene evo stiže još jedan auto. Kako stignete to sve, kako uspijete?"
"Pa nije lako, ali radimo. Evo, ovo je kolega za diskove i novine", rekao je visoki pokazujući malog brku koji je izlazio iz WC-a zakopčavajući šlic.
"Bez obzira, nije lako. Toliko posla, a vas nema ni deset ovdje. Evo, ja ću biti vaš novi kolega za benzin i naftu, šta kažete? Imam i iskustva na sličnim pumpama. Je l' može?"
"Ha, ha, ha", svi su se glasno nasmijali. Nasmijao sam se i ja, ali malo tiše. Oni su nastavili jednako glasno. "Ha, ha, ha... Pa je l' ti misliš da je to tek tako, raditi na benzinskoj pumpi, sa benzinom? E, dečko, mlad si ti još... 'Ajde, sretan put i dođi opet. Ha, ha, ha."
"Hvala vam, doći ću. Čim mi nestane Orbita, evo mene. Živjeli!"

A ispred je neka žena pokušala uliti bar pet litara u svoj auto u kome sam vidio dva djeteta čije su glave bile priljubljene uz staklo. Raširenih su očiju gledali kako njihova mama postaje pumpić.