Mladi luk

Atomi, razočarali ste me (skoro svi)

mladiluk | 02 Decembar, 2006 04:14

Ušli smo u četvrtu minutu utakmice na stadionu "Decembar". Odgovara mi trava tog stadiona i njegova atmosfera. U trećoj minuti je moja ekipa nagovjestila da će ići na pobjedu. Ako dođe do penala, ja ću uzeti loptu da šutiram. Ipak, mislim da je bolje ići na to da se gol postigne glavom pri čemu ovaj put glavu treba postaviti tamo gdje sijevaju kopačke i tuđi kramponi. Isplati se.

A nakon te akcije u trećoj minuti, ja sam, šetajući prema centru grada, razmišljao o atomima. Sjećam se, uveli su nam hemiju u sedmom razredu. Tinejdžerima u pubertetu je u glavu ušao periodni sistem elemenata. Sve je bilo jednostavno, svaki je element imao svoj atomski broj i svoju valenciju. Valencija je svojstvo atoma nekog elementa da se veže s tačno određenim brojem atoma nekog drugog elementa. I to je bilo jasno i jednostavno, čisto. Volio sam hemiju. Volio sam i elemente, posebno one jednovalentne. Kad sam jednom išao kući i razmišljao koji bih atom htio biti kad bi od narednog jutra morao prestati biti čovjek i postati atom, izabrao bih neki jednovalentni. Problem bi nastao kad bih shvatio da bih se ja, kao atom, posebno nastojao vezati sa plemenitim plinovima što ide teško ili nikako.

Kasnije sam shvatio da postoje i ioni i da atom može postati pozitivno ili negativno nabijena čestica (nekako mi se činilo da češće postaje negativan). I onda se, uslijed novog stanja, element mogao vezati s kim god je poželio, samo se trebao osloboditi, na primjer, pozitivnog naboja, tj. protona. Ništa mi više nije bilo jasno. I onda sam zamrzio hemiju i promiskuitetnu osobinu elemenata. To je rezultiralo jedinicom iz hemije u gimnaziji. Pred kraj sam pritisnuo i sve naučio za odličan. Ali, i pored toga, elementi su ostali isti.

Smashing Pumpkins snima novi album već jedan duži period, nadam se da znate i da se veselite, baš kao i ja...