Sove vladaju
mladiluk | 15 Decembar, 2006 04:47
Dosadni ljudi su prolazili Ulicom Laze Telečkog. Ništa čudno za ljude, to je jedna od češćih osobina ljudi. Ja sam sjedio ispred kafića Kućerak, pio gem, gledao kad će proći neka koja će mi privući pažnju i razmišljao sam o topljenju leda na polovima. A nisam bio sam. Jura, Šiljo, Bobi, dva mala Bobija, Zeko, Marija, Sanja, Klobuk, Sandra, Bojana, Nataša... Skupili smo se. Najprije sam došao sam, ubrzo je stigao Jura, a tokom večeri i ostali. Pili smo gem, skoro svi, cure nisu, ipak je to muško piće, a cure s kojima provodimo vrijeme su ženstvene i piju pića u skladu s tim.
Kad je šef Kućerka otišao po još vina jer smo mu popili sve zalihe, pili smo bajramski gem (malo jači), meni je iz zajebancije palo na pamet da huknem kao sova. Nikad to nisam znao, ni kad sam bio dječak, pa ni sad, a ni litra Karlovačkoga (VD) rizlinga mi nije pomogla da to sad odjednom naučim. Huknuo sam bez veze, kao inteligentni polupijani blesan. Jedan od dva mala Bobija se počeo smijati kao da ništa smješnije u životu nije čuo, a ni vidio. Onda se smijao i drugi mali Bobi jer je odavno poznato da, kad se smije jedan blizanac, smije se i drugi, nauka je to dokazala, a kad je to vidio pravi Bobi, onaj koji je rođen dvije godine prije duplikata, i on se počeo keslebati kao konj. I dok je jedan od malih Bobija skidao naočale i trljao oči od suza, drugi mali Bobi je spojio šake, bio je ozbiljan kao da radi neki pokus sa sulfatnom kiselinom, napravio neku rupicu između šaka da bi efekat bio jači, a onda prinio spojene šake ustima, uozbiljio se, udahnuo i puhnuo. Jebemti! Dobro se čulo. Onda ih je malo odmakao, ponovo primakao ustima i puhnuo. Spustio je ruke kad je njegov brat vratio naočale na nos. U tom trenu su iznad nas proletjele dvije sove. Vidio sam ih, ali nisam vjerovao. Huknuo sam opet, a iz daljine sam čuo zvuk hukanja, negdje iza leđa. Glasno se čuo huk. Mislio sam da se sove odazivaju, ali bio je to Božo. Kako se približavao tako je hukao, a kad je došao nadomak stola već mu je na ramenu bila jedna sova, siva i kljunata, sa velikim očima, ozbiljnog lica. Lako sam je prepoznao iako sam navikao na vrane i njihovu neodoljivost i šarm. Božo je naručio gem, a mali Bobiji su uglas počeli hukati. I ubrzo su se iznad nas pojavile četiri sove, a još dvije su letjele iznad nas spremajući se za slijetanje, dok nas je jedna, vidno starija, posmatrala sa krova. Ubrzo smo svi hukali, ljudi su ubrzanim korakom prolazili pored nas, pored ljudi-sova.
A mi smo se smijali. Mali Bobiji su se pogledavali, čas su bili ozbilnji, čas se smijali kao pomahnitali, a jednom od njih je na svakom ramenu bila po jedna sova, dok je drugom sova stajala ispred ruke i kljucala mu prste. Obojica su nosili naočale i prisustvo ptica ih je zbunilo kao što to i obično zbuni ljude s naočalama. Jedan od njih je neprekidno desnim kažiprstom namještao cvikere, gurao ih prema gore, a mudre ptice su jasno čitale njegovu zbunjenost, bile su to ptice-psiholozi. Bilo mu je neugodno najprije, malom Bobiju, pa je mislio kako će ignorisanjem sove naći drugu žrtvu, nekoga drugoga koga će te noćne ptice zajebavati. Ali njima je zbunjeni mali Bobi bio baš zanimljiv.
Jura koji ima veliku kosu nalik gustoj paučini udomio je jednu sovu srednje veličine na svojoj glavi, pojavila se još jedna slična, ali malo veća, i one su već pravile gnijezdo, a mužjak se udvarao ženki. Iznad Marije i Sanje su u niskom letu bile dvije sove i spremale se da ateriraju. Čitava ulica je hukala. Hu-huu! Hu-huu! Kako mi počnemo, tako sove nastave. Hu-huu! Hu-huu! Više se ni muzika nije čula. Sandra je otišla i kupila čips, ali njena sova nije voljela taj obični nego onaj s paprikom pa je Sandra morala otići ponovo u prodavnicu. Konobar je bio spor pa su ga sove kljucale po glavi nestrpljivo lepršajući krilima, a on je držao tacnu i žurio dok je istovremeno jaukao. Jedna je sova grickala Bojanu za uho i još je sova bilo oko Bojane, gledale su u nju jer sove imaju odličan vid. Onda joj to uvo nije bilo dovoljno pa je prešla na Natašino uho, zatim pogledala veliko Zekino uho, ali je ipak ostala kod Nataše. Ispred mene je bila jedna velika sova, najveća koju sam vidio i negodovala je svaki put kad bih loše huknuo, a onda sam se ja potrudio da to bolje zvuči dok me ona pažljivo gledala blago nagnute glave u stranu, na šta je ona godovala i odobravajući kljucala polupraznu čašu sa vinom. Onda je jedna od sova, a sad ih je već bilo čitavo jato oko nas, nikad ih toliko nisam vidio na jednom mjestu, prolila vrč sa vinom na šta su neke muške sove odmah reagovale i počele da kljucaju prolivenu žutu tečnost. Ubrzo su krenule letjeti, ali su letjele nesigurno kao vrapci, nisko kao lastavice pred kišu. Vratile su se za stol i veselo graktale oponašajući vrane i kikotale su se kao ljudi, posebno onim nevještim sovama koje su vrane loše oponašale. Smijale su se bez razloga, baš kao i neke cure. I baš smo se lijepo zabavljali, ptice i mi sove su nam bile na ramenima, glavama, rukama, na stolu ispred nas, oko nas, iznad nas, na vratima kluba, na prozorima, gdje god se okrenemo, hukali smo i mi i one. One su lepršale krilima, mi smo ih imitirali pa smo lepršali rukama. Bezuspješno, sove su nam se smijale.
"O, kako su glupi ovi ljudi. Skoro kao i ostali u ovoj ulici. Ali ovi su bar zanimljivi, s njima se možemo zezati. Ostali su dosadni", tako su razmišljale. Onda je došao njihov demokratski izabran šef. Samo ih je pogledao sa krova susjedne kuće na kome se smjestio. Sve se primirilo. Odjednom smo svi nekako utihnuli, čuo se samo Evanescence iz kafića i savršen glas prelijepe gotik rok princeze. I dvije najjače sove su poletjele, kljunovima uhvatile za majicu, u onom dijelu gdje su ramena, malog Bobija i ponijele ga u vis, a onda prema krovu, pa preko njega i nekud u noć, prema Mjesecu. Onako pijani, nismo mogli vjerovati da postoje tako jake sove. Aplaudirali smo dugo. Mali Bobi nam je mahao dok su ga sove odnosile, a njegov brat, drugi mali Bobi je oduševljeno odmahivao svom bratu, a veliki Bobi je glasno aplaudirao. Uživali smo u toj sceni. A onda smo naručili još vina, a sove su odjednom nestale. Otišle su.
Dok sam od sreće skakao po sobi, zazvonio je telefon. Bio je to Bobi.
"Matori, sove su danas vratile buraza. Ostavile su ga na terasi. Deblji je nego ikad, sad nema 70 nego 90 kilograma. Četiri sove su ga morale nositi, a sećaš se da su samo dvije bile dovoljne da ga odnesu. I više ne nosi naočare, sad vidi kao sova."
KRAJ
Kad je šef Kućerka otišao po još vina jer smo mu popili sve zalihe, pili smo bajramski gem (malo jači), meni je iz zajebancije palo na pamet da huknem kao sova. Nikad to nisam znao, ni kad sam bio dječak, pa ni sad, a ni litra Karlovačkoga (VD) rizlinga mi nije pomogla da to sad odjednom naučim. Huknuo sam bez veze, kao inteligentni polupijani blesan. Jedan od dva mala Bobija se počeo smijati kao da ništa smješnije u životu nije čuo, a ni vidio. Onda se smijao i drugi mali Bobi jer je odavno poznato da, kad se smije jedan blizanac, smije se i drugi, nauka je to dokazala, a kad je to vidio pravi Bobi, onaj koji je rođen dvije godine prije duplikata, i on se počeo keslebati kao konj. I dok je jedan od malih Bobija skidao naočale i trljao oči od suza, drugi mali Bobi je spojio šake, bio je ozbiljan kao da radi neki pokus sa sulfatnom kiselinom, napravio neku rupicu između šaka da bi efekat bio jači, a onda prinio spojene šake ustima, uozbiljio se, udahnuo i puhnuo. Jebemti! Dobro se čulo. Onda ih je malo odmakao, ponovo primakao ustima i puhnuo. Spustio je ruke kad je njegov brat vratio naočale na nos. U tom trenu su iznad nas proletjele dvije sove. Vidio sam ih, ali nisam vjerovao. Huknuo sam opet, a iz daljine sam čuo zvuk hukanja, negdje iza leđa. Glasno se čuo huk. Mislio sam da se sove odazivaju, ali bio je to Božo. Kako se približavao tako je hukao, a kad je došao nadomak stola već mu je na ramenu bila jedna sova, siva i kljunata, sa velikim očima, ozbiljnog lica. Lako sam je prepoznao iako sam navikao na vrane i njihovu neodoljivost i šarm. Božo je naručio gem, a mali Bobiji su uglas počeli hukati. I ubrzo su se iznad nas pojavile četiri sove, a još dvije su letjele iznad nas spremajući se za slijetanje, dok nas je jedna, vidno starija, posmatrala sa krova. Ubrzo smo svi hukali, ljudi su ubrzanim korakom prolazili pored nas, pored ljudi-sova.
A mi smo se smijali. Mali Bobiji su se pogledavali, čas su bili ozbilnji, čas se smijali kao pomahnitali, a jednom od njih je na svakom ramenu bila po jedna sova, dok je drugom sova stajala ispred ruke i kljucala mu prste. Obojica su nosili naočale i prisustvo ptica ih je zbunilo kao što to i obično zbuni ljude s naočalama. Jedan od njih je neprekidno desnim kažiprstom namještao cvikere, gurao ih prema gore, a mudre ptice su jasno čitale njegovu zbunjenost, bile su to ptice-psiholozi. Bilo mu je neugodno najprije, malom Bobiju, pa je mislio kako će ignorisanjem sove naći drugu žrtvu, nekoga drugoga koga će te noćne ptice zajebavati. Ali njima je zbunjeni mali Bobi bio baš zanimljiv.
Jura koji ima veliku kosu nalik gustoj paučini udomio je jednu sovu srednje veličine na svojoj glavi, pojavila se još jedna slična, ali malo veća, i one su već pravile gnijezdo, a mužjak se udvarao ženki. Iznad Marije i Sanje su u niskom letu bile dvije sove i spremale se da ateriraju. Čitava ulica je hukala. Hu-huu! Hu-huu! Kako mi počnemo, tako sove nastave. Hu-huu! Hu-huu! Više se ni muzika nije čula. Sandra je otišla i kupila čips, ali njena sova nije voljela taj obični nego onaj s paprikom pa je Sandra morala otići ponovo u prodavnicu. Konobar je bio spor pa su ga sove kljucale po glavi nestrpljivo lepršajući krilima, a on je držao tacnu i žurio dok je istovremeno jaukao. Jedna je sova grickala Bojanu za uho i još je sova bilo oko Bojane, gledale su u nju jer sove imaju odličan vid. Onda joj to uvo nije bilo dovoljno pa je prešla na Natašino uho, zatim pogledala veliko Zekino uho, ali je ipak ostala kod Nataše. Ispred mene je bila jedna velika sova, najveća koju sam vidio i negodovala je svaki put kad bih loše huknuo, a onda sam se ja potrudio da to bolje zvuči dok me ona pažljivo gledala blago nagnute glave u stranu, na šta je ona godovala i odobravajući kljucala polupraznu čašu sa vinom. Onda je jedna od sova, a sad ih je već bilo čitavo jato oko nas, nikad ih toliko nisam vidio na jednom mjestu, prolila vrč sa vinom na šta su neke muške sove odmah reagovale i počele da kljucaju prolivenu žutu tečnost. Ubrzo su krenule letjeti, ali su letjele nesigurno kao vrapci, nisko kao lastavice pred kišu. Vratile su se za stol i veselo graktale oponašajući vrane i kikotale su se kao ljudi, posebno onim nevještim sovama koje su vrane loše oponašale. Smijale su se bez razloga, baš kao i neke cure. I baš smo se lijepo zabavljali, ptice i mi sove su nam bile na ramenima, glavama, rukama, na stolu ispred nas, oko nas, iznad nas, na vratima kluba, na prozorima, gdje god se okrenemo, hukali smo i mi i one. One su lepršale krilima, mi smo ih imitirali pa smo lepršali rukama. Bezuspješno, sove su nam se smijale.
"O, kako su glupi ovi ljudi. Skoro kao i ostali u ovoj ulici. Ali ovi su bar zanimljivi, s njima se možemo zezati. Ostali su dosadni", tako su razmišljale. Onda je došao njihov demokratski izabran šef. Samo ih je pogledao sa krova susjedne kuće na kome se smjestio. Sve se primirilo. Odjednom smo svi nekako utihnuli, čuo se samo Evanescence iz kafića i savršen glas prelijepe gotik rok princeze. I dvije najjače sove su poletjele, kljunovima uhvatile za majicu, u onom dijelu gdje su ramena, malog Bobija i ponijele ga u vis, a onda prema krovu, pa preko njega i nekud u noć, prema Mjesecu. Onako pijani, nismo mogli vjerovati da postoje tako jake sove. Aplaudirali smo dugo. Mali Bobi nam je mahao dok su ga sove odnosile, a njegov brat, drugi mali Bobi je oduševljeno odmahivao svom bratu, a veliki Bobi je glasno aplaudirao. Uživali smo u toj sceni. A onda smo naručili još vina, a sove su odjednom nestale. Otišle su.
* * * * *
To se dogodilo sredinom jula. Od tada niko nije vidio malog Bobija, niko od ljudi. Očekivali smo da će ga sove vratiti, ali one to nisu učinile. Od tog događaja je prošlo pet mjeseci. A danas se dogodilo nešto čudno. Nešto što nisam očekivao, nešto što se ne događa svaki dan. Naime, stigao sam kući oko podne, izuo se i oprao ruke. Ušao sam u sobu i vidio neku neobično kartonsku pošiljku na mom stolu. Ubrzo sam shvatio da mi je poštar donio DVD koji sam preko Amazona naručio prije samo šest dana.Dok sam od sreće skakao po sobi, zazvonio je telefon. Bio je to Bobi.
"Matori, sove su danas vratile buraza. Ostavile su ga na terasi. Deblji je nego ikad, sad nema 70 nego 90 kilograma. Četiri sove su ga morale nositi, a sećaš se da su samo dvije bile dovoljne da ga odnesu. I više ne nosi naočare, sad vidi kao sova."
"'Ajmo večeras opet u Kućerak!"
"'Ajmo."
"'Ajmo."
KRAJ
Generalna |
Sledeći | 
Prethodni |
Komentari (1) | 
Trekbekovi (0)
Komentari
Meni
Pretraži
Kalendar
| « | Decembar 2006 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
KVS 4th Class Question Paper 2023
KVS 4th Class Question Paper 2023 | 22/06/2022, 07:08
Kendriya Vidyalaya (KVS) Model Paper 2023 are very important for the Preparation of annual Exams of Primary School for the Students. Grade IV Students of Kendriya Vidyalaya can easily get their Latest and most valuable Model Papers 2023 from this website. The Students only have to Download the KVS Primary School 4th Model Paper 2023 for all the important subjects are available Including the English, Hindi, Sanskrit, Maths, Science, Social Studies, KVS 4th Class Question Paper 2023 has announced School Board Central Board of Secondary Education (CBSE) Authority Ministry of Human Resource Development, KVS All Board Classes IV Students who are going to sit in Annual Examination 2023 are allowed to Download KVS Primary School Model Paper 2023 Download our web Portal.