mladiluk | 04 Mart, 2008 13:56
Ona je sjela u auto, a ja sam džentlmenski zatvorio njena vrata. Sjeo sam i ja u auto i pokrenuo ga. Zasvijetlio je CD plejer i krenuli smo da je odvezem kući. Iz zvučnika se začula pjesma My-my Kind Of Girl , to je bilo sasvim logično. Ona je rekla da ne zna gdje stanuje. Pomislio sam kako ću se u toj tihoj i sniježnoj zimskoj noći morati vozati s njom po gradu tražeći njenu ulicu. Naime, ona je preselila u novi stan i te večeri je stigla iz Subotice. Tako je objasnila neshvatljivu rečenicu. Kako je moguće da ne zna gdje stanuje? I kad je Joey zapjevao I think we'd look pretty good together, Walking through a winter wonderland..., shvatio sam da odavno nisam tako uživao u vožnji.
Vozili smo se, pričali, slušali Ramonese, pokušavali smo naći njenu
ulicu kao da nas je neko teleportirao u Los Anđeles pa nam je teško da
se snađemo. Kao da nisam u ovom gradu već jedanaest i po godina. Kao da
ona ne živi u istom gradu već tri godine. Našli smo se u mraku, u
tišini pored Dunava, Joey je još uvijek tvrdio You're my-my kind of a girl,
a ja sam gledao to lice koje je bilo impresivnije nego da sam se vozao
sa Charlize Theron, a nema sumnje da ta Charlize ima lice kakvo se
sreće onoliko često koliko i Maradona daje golove na svjetskom
prvenstvu, ali rukom.
You were lost but you've been found, baby, rekao je Joey nakon što sam ja po četvrti put pustio istu pjesmu koja mi je u tom trenutku odgovarala više nego Bonzo Goes To Bitburg,
iako sam bio spreman s takvim suvozačem i do Bitburga voziti, u rikverc
ako treba. Međutim, gol nisam uspio postići, čak ni rukom. Nisam se
usudio šutirati. Golman ispred mene je izgledao kao da ima sto ruku,
kao da mu gol mogu dati samo najveći. Ili niko. Onda smo krenuli nazad,
prema gradu. Lako smo našli njenu ulicu. Izašla je brzo i samo mi
je mahnula, uz blagi osmijeh koji mi ništa nije govorio.
vladica | 04/03/2008, 16:19
E , a ja tako zamišljam kako se vozim sa Liv Tyler i kako pričam beskonačne razgovore :)
domacica | 04/03/2008, 18:38
smotan- nesmotan, čekaj još malo, naići će.
i pusti ponovo Joey, muzika privlači sećanja...
Prijatno!
mladiluk | 05/03/2008, 14:34
#Siljka, taj neki se zbunio, on je slušao muziku, u pravu si, i nije se snašao u ovoj situaciji. Eto, posvetio je pažnju nečemu sa strane umjesto da se posveti onome što je važno. Ovo je nastavak priče "Šesnaest metara" :).
#Vladice, onda ću s tobom razgovarati da otkupim prava pa da napišem tu priču s Liv Tyler :).
#Domaćice, nema neke koristi od sjećanja, bar ne ovakvih, posebno ako se ne izvuku pouke. A obično se ne izvuku.
zaboravi | 06/03/2008, 23:04
Da je znala da će voziti, vozizi, voziti i četiri puta slušati istu pjesmu garant bi uzela taxi:))
leklerk | 19/03/2008, 23:09
otuda, valjda, vazda oni komentari o sljepoći ljubavi i sličnih oblika podražavanja sreće
| « | Mart 2008 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Re: Smotana noćna priča (ne znači da je i autobiografska)
siljka | 04/03/2008, 16:00
Sve je to zbog pesme! Isuvise paznje si posvetio muzici,a premalo onome sto ti je pred nosom.Ti ili taj neki smotanko.