Mladi luk

Put oko svijeta (2)

mladiluk | 08 Januar, 2007 01:50

Napomena za one koji nisu čitali prvi dio priče: taj se dio nalazi odmah ispod ovoga posta.

Nekoliko kilometara od mjesta na kojem sam prešao granicu naišao sam na patrolu američke vojske. Jedan me priglupi vojnik pitao gdje sam prešao granicu jer je vidio moju poderanu nogavicu. Rekao sam mu iskreno da sam preskočio žicu i da je žica bila bodljikava, a on me pogledao, odmjerio me, i nekako tužno rekao:
"To nije u redu."
Onda sam ja nastavio dalje i ubrzo začuo zvižduk iza leđa.
"Je l' imaš pljugu?", pitao me taj vojnik na engleskom (ja ovo prevodim zbog onih koji su u školi učili ruski).
Dao sam mu dvije, jednu je stavio u usta, a drugi iza uha. Potapšao me po ramenu i rekao tužno: "Jebeš vojsku, šta je meni ovo trebalo?", konstatovao je i već mi je izgledao manje glup. Onda sam se sjetio da ne pušim i kutiju cigareta, poklon iz Kolumbije, sam im ostavio.

Bilo mi je teško ići uzbrdo pa sam krenuo na istok i ubrzo se našao u Dalasu gdje je bilo ravnije. U jednoj sam radnji kupio Levi's farmerice. Pitao sam jesu li prave ili iz Novog Pazara misleći kako ću ih nasmijati, ali su mi oni rekli da novopazarske mogu naći u sljedećoj ulici, tristo metara dalje. Izašao sam s novim farmericama, dvoje sam kupio, a onda sam kupio žvake i coca-colu. Nastavio sam prema Sent Luisu. Odjednom sam poželio da vidim planine i nastavio sam na zapad jer sam imao dovoljno vremena.

Jedne noći sam u nekoj šumi zalutao i pao niz neku liticu. Povrijedio sam nogu. Sva sreća pa je drugo jutro naišao Grizli Adams i pomogao mi nekim travama. Popili smo i neku ljekovitu rakiju, a onda smo čitavu noć pjevali pjesme Aerosmitha koje Adams neobično voli. Nastavio sam dalje jer sam mu rekao da je dug preda mnom, objasnio sam mu razloge, a on mi se povjerio da je i on u šumu otišao zbog jedne žene u koju je bio zaljubljen, da je to bio najveći razlog. Dao mi je teglicu livadskog meda, rastali smo se, a njegov me je medvjed pratio dva-tri kilometra, a onda se vratio kući.

Spustio sam se do Mineapolisa i polako odšetao do Čikaga. Sjeo sam na klupu u nekom parku, odmorio malo, a onda nastavio dalje pored nekog dvometraša obrijane glave koji je sjedio na nekoj klupi i pjevao Everlasting gaze. Došao sam do jezera Mičigen, sagnuo se, pipnuo vodu. Bila je topla pa sam zaplivao. Plivao sam i plivao i razmišljao o curi zbog koje sam krenuo na ovaj neobični put. Dok sam o njoj mislio zamasi su bili brži i ja sam se približavao drugoj obali. Tamo sam pojeo jedan vegetarijanski sendvič. Kupio sam još jedan, ali sam pojeo samo pola jer nisam bio gladan pa sam ostatak dao američkim golubovima. Trčao sam do Detroita i onda lagano hodao do Bafala. Bio je sumrak pa sam se smjestio u nekom vikend naselju u kome sam iznajmio vikendicu. Čitavu noć sam pazio da iz obližnjeg jezera ne izađe Jason. Međutim, nije bio ni petak, a ni trinaesti pa sam lako zaspao. Noć je bila tiha i iz daljine su se čule tri pjesme Ramonesa, Why is it always this way, Ramona i I don't care, sve tri s istog albuma.

Kad sam narednog jutra sa druge strane jezera vidio Toronto, bio sam vrlo veseo. Sjeo sam u neki čamac koji turiste vozi do Toronta i malo odspavao. U Torontu sam se smjestio u hotel da malo odspavam. Međutim, moram biti iskren, toliko sam se napio te večeri da se nisam otreznio ni tokom sna pa sam, izgubivši orijentaciju, a i kompas, greškom otišao na drugu stranu. Dugo sam hodao. Bilo je sve hladnije. Odjednom - led! I neki čovjek. Ali, umjesto očekivanog Grenlanda, bila je to Aljaska. Auuu, kakva greška! Brzo sam otišao na istok. Sjetio sam se Titanika i kako se mali Leonardo smrznuo u Atlantiku pa sam odustao od plivanja okeanom. Brodom sam otišao do Grenlanda, kupio sam kartu samo do tamo. Bio sam u majici kratkih rukava, a gore je bilo malo prohladno. Morao sam ubrzati. Požurio sam uz obalu, uhvatio novi brod i krenuo na Island...

(nastaviće se)