Mladi luk

Put oko svijeta

mladiluk | 06 Januar, 2007 05:04

Krenuo sam na put oko svijeta. Stavio sam pasoš u džep i pošao. Ponio sam samo neophodne stvari. Nisam znao da li da krenem na istok ili na zapad, ali nisam znao ni zašto idem. Ustvari, jednoj sam curi htio dokazati da je Zemlja okrugla i to je bio dovoljan razlog. A cura je bila takva da bi se zbog takve složio i da je planeta ravna ploča. Zbog takvih čovjek svjesno postaje tabula rasa.

Prošao sam Liman, onda sam prešao Dunav i mislio da li da pođem na istok ili na zapad. Onda sam pogledao grad. Odozgo je izgledao malen, a naselje iz koga sam ga gledao izgledalo je nadmoćno. I, krenuo sam na istok, zbog Moskve. Volim Rusiju, ali ne politički nego onako, ruski.

Ubrzo sam stigao u Mađarsku. Ništa posebno. Ništa osim jedne cure koja je imala plave oči. Ona je bila posebna. Čak bih rekao da je bila posebna među posebnima. Nastavio sam kroz Rumuniju. Dosadna zemlja. Očekivao sam Drakulu, ali ga nije bilo. Bolje da sam išao kroz Bugarsku. Ubrzo sam bio u Ukrajini. Kakva je to bezvezna zemlja. Tu sam hodao ubrzano, povremeno čak i trčao. Došao sam do Rusije. Lijepa i velika zemlja, raskošna. Vidio sam Nevu i Ermitaž. U Moskvi sam se malo i zadržao. Sve to na minus dvadeset i šest. Bilo je jako hladno i poželio sam da sam malo južnije. Moskva je tonula u san dok sam ja šetao i divio se. Pored mene je samo prošla jedna plavokosa djevojka i dozivala svog psa koji se zvao Berzoj. Lijepo ime, Moskva. Baš kao što su i ženska ruska imena lijepa, nekako mistična. Onda sam nastavio, moram obići svijet.
U Kazahstanu sam skinuo raspadnute patike i nastavio bos. Kolika država! Deveta po veličini na svijetu, rekao bih. Nisam to tačno znao, ali mi se činilo da ima samo osam većih. Znao sam koja je najveća, ali koje je deveta, to ne, a nije bilo ni važno.

Išao sam bos. Sva sreća pa sam bio u Kini i tamo kupio dva para novih patika. Onda sam ušao u Mongoliju koja je slavila Džingis kana. Koje budale! Pitali su me šta o tome mislim, a ja sam mislio da je to prava stvar kao i da je to budućnost Mongolje, a i da moj komšija ima dva psa, Džingisa i Kublaja. Jedva sam dočekao da se opet dočepam Kine. Nudili su mi Kinezi mi kupim nož, ali sam odbio. Koji će mi to kurac? E, i ti Kinezi... Svugdje gdje sam prolazio bila je gužva. I svi su mi ti ljudi izgledali isti, jedanki, nije bilo razlike, sva su lica bila identična. Ustvari, tako je bilo i na ostalim mjestima, ne samo u Kini.

Kad sam ušao u Sjevernu Koreju, rekao sam da nikad nisam vidio ljepšu zemlju, a dodao sam i da je Južna Koreja najružnija. U Južnoj Koreji sam rekao da su sjevernjaci bez veze i da je Južna Koreja prava država. I jedni i drugi su se veselili, nisu znali da se zezam i da me za države baš i nije briga. Zatim sam došao u Japan i pohvalio njihov standard. Oni su mi dali da jedem i pijem, a ja sam to i prihvatio. Rekao sam im da oni, uz Brazil i Kanadu, imaju najljepšu zastavu na svijetu i oni su odmah jednoj ulici u Tokiju dali ime po meni. Dobri ljudi. Onda sam nastavio dalje, skočio u more, plivao iznad Marijanske brazde, a zatim duboko udahnuo. Onda sam zaronio u more i nakon 11 kilometara dotakao dno, malo razmišljao dolje odmarajući se, a tada sam se sjetio jedne djevojke, krenuo prema gore, pa sam izronio. Onda mi je na pamet pala Indija. O jebemti! Kako sam tu zemlju mogao zaboraviti? Otplivao sam do obale i nastavio trčeći. Pretrčao sam pet uskih država (posebno sam se čudio Vijetnamu i Laosu i pitao sam njihove stanovnike zašto se ne ujedine jer bi zajednička država bila duplo deblja, a oni su mi odgovorili da je bolje da gledam svoja posla). Našao sam se u Indiji. Tamo sam stavio krpu oko usta izigravajući Michaela Jacksona. Ljudi su me čudno gledali i ja sam skinuo tu staru majicu koja mi je bila na ustima i bacio je. Pogledao sam malo Indiju, nije mi se previše svidjela. Odjurio sam u Nepal da vidim Mont Everest. Znao sam da ga neću osvojiti, to niko ne može. Osvajanje uz pomoć dodatnog kiseonika i dodatne opreme nije me zanimalo. Imao sam previše poštovanja za najviši vrh da bih ga tako osvajao. On je bio iznad svega na svijetu i ja sam mu se samo divio. Gledao sam ga iz žablje perspektive. Bio je veličanstven i impresivan. Nedodirljiv, neostvariv i prelijep. Poklonio sam mu se i krenuo nazad.

Plivao sam pored Singapura, pazio na ajkule, borio se s valovima, leđno pičio po mraku, trpio žeđ, izbjegavao meduze i zalutala torpeda, ronio kad god bih naišao na gusare koji s htjeli da me izvuku i otmu moje kupaće gaće i nepromočivi ruksak, izlazio sam na kraj s raznim drugim neprilikama, sve to do Australije. Tu sam šetao polako, onda iznajmio bicikl pa se malo vozio. Onda sam zatvrio krug jer treba sve pošteno i nastavio pješke od mjesta gdje sam iznajmio bicikl. I onda ušao na neki brod, a tamo sam pomagao mornarima oko poslova koji su uobičajeni na brodu.
Stigao sam u Čile. Popio sam malo vina, zahvalio se na gostoprimstvu. Nudili su mi bijelo vino da ponesem i ja sam uzeo samo jednu flašu jer poznajem neke koji piju bijelo vino pa će mi možda nekad zatrebati. Crveno koje su mi dali popio sam čim sam prešao granicu i našao se u Argentini. A tamo sam se lijepo proveo, ali se nisam dugo zadržavao jer sam imao još puno za preći i dokazati da je Zemlja okrugla. Kad sam išao kroz Paragvaj, nikoga nisam vidio jer je bila noć, a Paragvajci tada spavaju.

I onda sam došao u Brazil. Tu sam igrao fudbal u svakom mjesto u koje sam naišao. I svi su mi govorili da jako dobro igram, da imam loš pregled igre, ali da imam dobar šut i da sam kreativan, ali da previše pimplam i da mi je to najveća mana, a i da sam spor i da se bojim duel igre. Rekli su i da sam izuzetno korektan jer nikad ne pravim faulove i više mi prija da dobijem gol nego da povredim protivnika. Nisu zaboravili ni da previše držim do autoriteta jer se bojim svih onih koji nose broj 8, a to su najbolji igrači na svijetu. Lijepo mi je bilo u Brazilu, ali sam nakon nekoliko dana ustao rano, popio jednu kafu nešto prije devet sati i nastavio u Kolumbiju.
Tamo sam se zadržao samo u jednoj radnji da kupim nešto za pojesti i hitro otišao u Panamu. Slijedili su Kostarika, Nikaragva, Honduras (tamo su mi nudili pištolj vrlo povoljno, ali sam rekao da su pištolji sranje), Gvatemala u kojoj su neka djeca pitala odakle sam i onda, kad sam im rekao, počeli skandirati: "Red star, Red star!"

U Meksiku sam upoznao neke ljude, a budući da mi je ponestalo novca, učestvovao sam i u berbi feferona, a tamo taj posao odlično plaćaju. Brao sam dva dana, zaradio prilično novca, a onda kroz neke kukuruze krenuo prema Americi, ali sam zalutao pa sam, da ne gubim vrijeme, odlučio da granicu pređem ilegalno. Amerikanci vole bodljikavu žicu i ne vole Meksikance pa sam poderao farmerice, jednu nogavicu, ali me to nije brinulo jer sam znao da ću u Americi kupiti dvoje. Amerika, velika je to zemlja...

Smashing Pumpkins - Everlasting Gaze

(nastaviće se tokom subote)