Mladi luk

Životinjsko carstvo

mladiluk | 04 April, 2008 03:27

U subotu tokom popodneva našao sam se sa Draganicom na parkiralištu na periferiji grada. Posrednik pri ovom susretu bio je Bonzo, nosilac crnog pojasa u karateu, ali potpuni nepoznavalac kung fua i vrlo slab šahista. On je čuvao stražu kako bismo posao obavili bez poteškoća. Naime, Draganica i ja smo se dogovorili da mijenjamo sličice "Životinjskog carstva".

Ona je krenula sa Limana, a ja sa Bulevara oslobođenja i mobilnim telefonima smo odredili lokaciju na kojoj ćemo se naći. Nakon što smo zavarali trag na dvjema lokacijama i izbjegli potjeru onih koji su skupljali sličice vlasnika kafića, do susreta je došlo pored nepokošenog travnjaka na praznom parkiralištu Novog naselja.
Stigao sam svojom corsom, baš kao i Draganica, razlika je bila samo u boji auta. Bonzo je šetao okolo i pušio, a malo dalje od njega šetao je jedan usamljeni fazan nepušač i jeo je travu i neko sitno žuto cvijeće koje je prekrivalo i uljepšavalo travnjak. Pogledao sam lijepu pticu. Nije to bio zlatorepi fazan broj 146, bio je to običan fazan kakve srećemo u našim krajevima, broj 145. Velik i lijep. Kasnije je odletio prema zapadu i nestao u visokoj travi iza dva prazna plava autobusa GSP-a. Vozači tih autobusa su stajali ispred i nešto pričali, vjerovatno su dogovarali razmjenu sličica.

Draganica je izvadila svoje duplikate, a ja spisak sa brojevima koji mi nedostaju iako sam ga znao i napamet. Uskoro smo provjeravanjem ustanovili da ona ima 11 sličica koje ja nemam. Posebno sam se obradovao domaćoj mački. Stavio sam te sličice u auto, a onda je Draganica izvadila drugi bunt. To su bile sličice koje ni ona nema u svom albumu, ali mi ih je ponudila jer je rekla da sam ja bliži cilju. Tu smo pronašli još četiri, između ostalih i divlju svinju koja mi je nedostajala posljednja kad sam 1987. popunio moj prvi album, zahvaljujući saradnji sa jednim mladim subotarom (to koje je vjere nema veze, našli smo se van crkve, van bilo kog vjerskog objekta, tačnije, u školi tokom velikog odmora).

Zatim sam ja izvadio stotinjak sličica. Draganica se iznenadila tolikom broju duplih. Dao sam joj oko 40 sličica nakon čega je prepisala brojeve koji mi trebaju, bilo ih je 27. Dogovorili smo sljedeći susret za mjesec dana na tajnoj lokaciji u saradnji sa Bonzom u koga smo oboje imali povjerenja. Još sam joj savjetovao da ne kupuje velik broj čokoladica iz iste kutije jer će se sličice ponavljati. Rekao sam joj to sigurno nakon 24 godine iskustva. Ona je rekla da to odavno zna, na šta sam ja rekao da mislim da je crveni kardinal favorit i da mislim da ću skupiti 249 sličica prije nego što dobijem njega. A to je lijepa ptica, crvena i pobožna. Uz to, primijetio sam kako se pupavac sad zove pupavac božjak što znači da je i on postao vjernik u međuvremenu jer je osamdesetih bio samo pupavac, komunist dakle. Tu je bila i božja ovčica, stari vjernik, kao i bogomoljka. Ali to je njegovo pravo i on je isto dobra ptica. Askolotl se sad zove ambistoma. To zbunjuje nas stare kolekcionare.

Sve u svemu, uspješan dan što se tiče "Životinjskog carstva". Nemojte jesti meso.