Sačekao sam autobus na stanici i polako, ne gurajući se s ljudima, ušao
na zadnja vrata. Kad su vrata zašištala i zatvorila se, držeći se za
držač, osvrnuo sam se oko sebe, a ispred srednjih vrata vidio sam
Davida Beckhama. Otkud on u Novom Sadu i to još u mom dijelu grada?
Možda je išao u Halogen u kojem se prodaje sve vezano za rasvjetu. Možda mu je trebala sijalica?
Ništa nije nosio u rukama pa sam zaključio da on koristi neke posebne
sijalice koje ni u Halogenu ne postoje. Beckham je stajao, bio je sam,
obučen u neku proljetnu jaknu boje sladoleda od lješnjaka, gledao je
kroz prozor i desnom rukom stezao prljavi držač iznad glave da, ako vozač naglo zakoči na sljedećoj stanici, ne padne
i ne razbije svoje lijepo lice koje vole šiparice u svim dijelovima
svijeta čak više nego lice Robbieja. Williamsa.
Sišao je u centru na istoj stanici na kojoj sam i ja
izašao iz plavog autobusa. Sačekao sam, a onda krenuo za njim da vidim
kuda će. Najprije je razmijenio deset evra. Pružio je novčanicu od 20
evra pa mu je žena u mijenjačnici dala 870 dinara i 10 evra. Beckham
ništa nije rekao, samo je uzeo novce i pojurio u podzemi prolaz u kojem
se malo ogledao u jednom izlogu da vidi da li mu je frizura namještena
kako valja i kako izgleda u jakni boje sladoleda od lješnjaka. Nastavio
je uz stepenice prema izlazu i kupio sjemenke bundeve kod nekog momka na
uglu. Vidio sam kako je pojeo samo nekoliko sjemenki u hodu, a ostatak
je spremio u džep.
U Ulici kralja Aleksandra je usporio hod. Naišao je
Boro novinar, ali je Beckham samo prošao pored njega što je bio znak da
je to stvarno on jer da nije sigurno bi zastao sa Borom novinarom jer
Boro novinar pozna skoro sve ljude u gradu. Razgledao je Beckham centar
držeći sad već obe ruke u džepovima hlača. Kad je stigao do tri kioska
u centru, kupio je mineralnu vodu "Vrnjci" i popio nekoliko gutljaja, a
s ostatkom vode u flaši od pola litre nastavio prema Zmaj Jovinoj. Tu
su mu neki mladi i napadni ljudi pokušali prići u vezi neke ankete, ali
je Beckham bez riječi prošao pored njih kao i pored jedne mršave
Ciganke što je sjedila uz rub ulice i tužnog pogleda držala prljavu
kutiju u rukama u kojoj je jedva nekoliko novčića prekrivalo dno.
Onda
je Beckham u jednoj radnji probao patike. Kopačke nije ni pogledao,
dosta mu je kopački za cijeli život, razumio sam to. A da nije bilo
kopački ne bi sad imao ni za patike. Pratio sam ga dalje. Ne dolazi
Beckham svaki dan u moj grad. Sad sam već bio posve siguran da je to
on, David Beckham, čovjek zbog kojeg su i djevojčice, djevojke, žene,
starije žene i homoseksualci zavoljeli fudbal. Neodređeno je šetao,
bio sam sve sigurniji da je prvi put u Novom Sadu. Kao da nije znao
kuda ide, mirno je šetao i razgledao izloge i zgrade. Onda je sjeo u
jednu poslastičarnicu i naručio jednu šampitu. Da je odavde naručio bi
baklavu ili krempitu, možda i tufahiju. Stranci vole šampite. Pojeo je brzo, baš je brzo
jeo, nisam se mogao sjetiti nekoga ko tako brzo jede. Šampita je u
sekundi nestala sa metalnog tanjirića. Ustao je, protegao se, jednom
coknuo ustima da se riješi ostataka šampite zaostalih u ustima i
nastavio šetnju. Još je u dobroj formi, stalno je u pokretu, nikako da
ostane na jednom mjestu, pomislio sam.
Svratio je u jednu kladionicu, a
ja sam sačekao ispred. Brzo je izašao van. Sigurno se kladio samo na
Real. Ili protiv Reala? Zatim je spremio tiket u novčanik, a novčanik
vratio u džep hlača. Svratio je kod kolportera na uglu i malo
razgledao, a onda izvukao dva časopisa i dvoje dnevne novine i pošao na
drugu stranu gdje se smjestio u jednom kafiću. Naručio je limunadu,
natakao na nos naočale za sunce i uzeo novine sa stola. Pomislio sam da
će se tu dugo zadržati čim je kupio toliko novina. Ali Beckham ih je
brzo listao, on je samo gledao slike. Onda je zastao, sigurno je naišao
na stranu sa horoskopom. Morao je provjeriti da li su mu zvijezde
naklonjene i kad će opet biti u prilici da šutira penal. Čitao je
pažljivo. Novine je držao lijevom rukom iako mu je desna noga jača.
Slobodnom rukom se poigravao gurajući kažiprst u nos, nešto ga je svrbjelo u nosu. I dalje je kao
hipnotiziran gledao u novine, a onda polizao kažiprts koji je izvukao
iz nosa i okrenuo sljedeću stranu, a kažiprst vratio na prvobitnu
poziciju. Sjedio je mirno, nikoga nije zapažao, sav se unio u to
čitanje kao da čita najzanimljivije štivo ikad napisano. Ovaj mu je
odmor baš bio potreban. Beckham je uživao.
I onda kad sam stvarno pomislio da je došao da se odmori od Madrida i
navijača, prišla mu je jedna mršava žena ozbiljnog lica. Izgledala je
kao da se nikad ne smije. Bilo je puno ljudi koji su češće plakali nego
što se ona smijala. Koščata, ozbiljna i upravo pristigla iz solarijuma u
kojem je ono dugme okrenula na devet pa je zagorila. Kad ju je vidio,
Beckham je zatvorio novine i pomalo nervozno rekao: "Gdje si do sad,
Olga, jeb'o te bog, čekam te već dva sata?", rekao joj je i otišli su
prema pekari po svježe zemičke. Sad sam bio siguran da to nije Beckham. On nikad ne bi
prevario Victoriju.