Mladi luk

Jedan stol

mladiluk | 11 Mart, 2007 03:21

Dobar je to stol. Osamnaest godina smo već zajedno, maturant. A na njemu dva nivoa, kao kod moje komšinice Marine. Jednake smo stolove kupili iste godine. Tako smo izabrali. Dva nivoa, ej!

Gornji nivo je manje površine. Na njemu stoji (s lijeva na desno, kao da u "Tempu" čitate kako stoje igrači na posteru): dva crvena flomastera, za specijalne prilike, tanki i malo deblji. Dvije skupe hemijske olovke, za potpisivanje knjiga. Pišu crno, otmjene su te olovke, kao za neke važne stvari, ali je moj rukopis bez obzira na to, kao kod osmogodišnjaka koji na ruci kojom piše ima gips. Pored stoje druge olovke, zabodene u okruglu kuglu za olovke. Ističu se dvije drvene, iz Grčke, tata ih je donio davno. Donio je tada i Metaxu, ali nju smo popili. Olovke nismo, one stoje. Pored spavaju četiri pistacija, zatvorena, nisam htio sjebati zube lomeći ih. Čuvam ih za crne dane. Papir od orbita, bijeli, od kad su ga izumili ja više ne perem zube. Svjež dah i prepreka karijesu. Orbit. Zubari - Kazablanka! Uz njega monitor, najvredniji dio mog kompjutera. A ni miš nije loš, Genius, lider u proizvodnji miševa. LG, Flatron, L1718S, taj monitor. Ko odgonetne šta ovo znači, dobija nagradu. Onda šolja crvene boje. Iz nje je Kizo Metalac pio kafu. Još je nisam odnio u kuhinju, ima vremena. Pored čaša iz koje sam juče pio Nikšićko pivo, u njoj ono govno od banane što nije kora, a ipak se ne jede. Onda dva zvučnika, svaki po 200 dinara, ukupno 400. A ne prodaju se posebno. Na jednom ima i "power" za uključiti, a tada se uključi i onaj drugi. Kakva saradnja! Iza čaša koju tek sad vidim, a sedam dana se pitam gdje je. Isto od piva, valjda. A ne volim pivo baš, pijem ga samo pred spavanje, da me uspava. I tu osim prašine nema ništa više.
A dolje ima. Opet s lijeva na desno:
Podloga za miša, 60 dinara. Ne koristim je jer ne odgovara mišu, zapinje. Na njoj neko debelo drvo, takoreći slika. I prašina, realna. I dvije šolje. Iz njih sam ja pio kafu, iako ne pijem kagu otkako sam u jednoj knjizi pročitao da je bljutava. Ali mi se spavalo, a u Blicu sam pročitao da pomaže u otklanjanju pospanosti. Tu sam, u Blicu, pročitao i da je Inter neki ozbiljan i jak klub. Nijedno od toga nije tačno. Onda aspirin, njemački, podrazumijeva se. E, on je tu zbog onih čaša. Kizo ga danas nije ni pipnuo. Onda ambalaža od potrošenog oligovita. Pa otvarač koji viri ispod tastature. Da, i tastatura je tu. Ima sva slova. I brojeve. Brojevi su redom složeni. Slova nisu, razbacana su, ne idu ni po abecedi, a ni po manje popularnoj azbuci. Uhvatilo se malo prljavštine. Najčistija su slova G, R i P. Neke tastere ni ne koristim. Sad mi ih je žao. Emotivac sam.
Onda bajadera koju mi je u nedjelju dala moja nećakinja. Nisam je pojeo. Pored kutija od diska,CD-R80, novi model, nešto bolji od staroga R70. Prazna je, ne znam otkud ona tu. Onda maramice, Zewa, zelene, kad sam slinav. Dugo nisam bio slinav pa stoje tu za svaki slučaj. Pored sok od breskve. Piše i peach, kad Englezi dođu kod nas da znaju od čega je sok. A ima i slika dvije i po breskve, za Nijemce, npr. Ili Mađare. I za nespismene Španjolce i ostale. Pa čaša u kojoj još ima malo tečnosti, to sad pijem. U uglu je čaša iz koje je Kizo Metalac danas pio sok, kad mi je namještao torrente, kodeke i vremensku prognozu na kompjuteru. Sad je 7 stepeni i lagana magla u Novom Sadu, sutra će biti dva stepena više nego sad, lagana magla neizvjesna. Onda novine. Ne znam otkud one tu. I dvije olovke, crna i plava, tehničke. Rotring. U plavoj nema municije. I mobilni telefon na kojem sad piše 02:46, a ispod YU MOBTEL (kao onaj mobtelblog). Ima i znak da je prepun, pretrpan porukama. Važne sam sačuvao, a bilo je puno važnih. I sve to ispod lampe, ekološke, a ne znam kako se zove. O, kakav propust! Kad je ugasim onda nastane mrak i ništa se na stolu ne vidi. Gasim je.