Mladi luk

U pekari

mladiluk | 13 Januar, 2009 18:13

Normal 0 21 false false false SR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4

Ušao sam u pekaru. Na policama su stajala četiri kruha. Ispred ta četiri kruha kretala se žena koja je držala dršku fleksibilnog džogera za čišćenje kupljenog po povoljnoj cijeni u velikom diskontu na rubu grada. Izgledala je kao žena vlasnika pekare, možda čak i sama vlasnica. Oni su živjeli od kruha, kruh ih je hranio.

"Dobar dan", rekao sam ja.
"Dobro veče", rekla je žena u pekari.
"Da, dobro veče, u pravu ste. Je l' mi možete reći kad će biti svježeg hleba?"
"Za 40 minuta."
"Ohladiće mi se pasulj do tada. Uzeću onda ovaj što imate, ako nije stariji od dva dana da mi dedi ne otpadnu plombe dok bude jeo. Ima nekih problema sa zubima otkako je prije tri godine napunio devedesetu", rekao sam joj.
"Hleb je današnji, skoro pa svež", odgovorila je. Nije se nasmijala.

Onda je odložila alat za čišćenje, polizala desni kažiprst, uzela najlonsku vrećicu boje vedrog neba, okrenula se prema polici, uzela jedan kruh desnom rukom, stavila ga u vrećicu, okrenula se prema meni i stavila vrećicu na pult ispred mene.
"To je domaći, bez aditiva. Pedeset dinara", rekla je.

A bar četvrtina tog kruha bez aditiva virila je iz vrećice i pružala se po tom pultu preko koga je u prošlosti prešlo sto miliona dinara koji su opet prošli kroz milione ruku. Bilo je tu čak i onih gadnih metalnih dinara. Neke od njih dirali su ljudi koji su u trenutku kontakta s novcem na prstu imali flaster. Neki od tih ljudi su lizali prste prije nego što su ih izvadili iz novčanika. Neki su se prije toga rukovali s nekim ko nije oprao ruke nakon vršenja male nužde, takozvanog mokrenja, u WC-u kafića ili u parku iza drveta za koje nisu znali ni koja je vrsta, ni kojoj porodici pripada.

Da li da joj kažem da to nije higijenski? Da li da joj kažem da ću ipak doći za 40 minuta? Da li da se samo okrenem i izađem. Da li da pobjegnem glavom bez obzira? Da li da kažem da sam novce zaboravio u autu i da izađem pa da se ne vratim? Pa da, to je najbolje riješenje. Ali, ja sam izabrao ono najgore, a to je bilo u suprotnosti s novogodišnjim odlukama donesenim povodom ulaska u novu, tada 2003. godinu. Uzeo sam kruh i platio sam ga, a onda sam i pozdravio kad sam izlazio, nakon uobičajenog "hvala".

Sutra ću ga ostaviti golubovima. Sad je mrak i golubovi odmaraju u krugu porodice. Neki čak i spavaju. Golubovi sutra rade od ranog jutra.