Mladi luk

Peking, album sa sličicama

mladiluk | 19 Avgust, 2008 11:39

Nedavno je završeno prvenstvo Evrope u fudbalu. Prije svakog evropskog ili svjetskog prvenstva dolazi do prave euforije. Jedan od pokazatelja je skupljanje sličica i popunjavanje albuma. Kupiti album, a ne popuniti ga isto je što i otići na prvenstvo a ne igrati ili biti isključen na prvoj utakmici. Ili biti u jednoj jedinoj prilici i promašiti je. Ili biti navijač, a ne kupiti kartu za utakmicu. Međutim, lako je popuniti album u kojem ima oko 550 sličica, a skuplja se samo dva mjeseca i vrlo je popularan. Te sličice skupljaju i djeca i odrasli, čak i oni koji ne znaju ni za Rumenigea. Lako ćete naći nekoga za mijenjanje i tako svaku sličicu koja vam nedostaje. A ne postoji razlog za skupljanje drugog albuma, kao što je slučaj kod Životinjskog carstva, pa će vam onaj koji je album popunio uvijek dati duplikate, ako mu niste antipatični i ako mu se niste zamjerili od posljednjeg svjetskog prvenstva.

Dakle, dovoljno je kupiti 100-150 kesica i uz malo truda popuniti album. Nema tu više izazova. Kao ni u fudbalu, kad novac sve odlučuje. A nije tako bilo do Bosmanovog pravila. Zamislite da date novce za sličice, kad ono iz paketića izlazi pokvareni Van der Sar. Ili onaj odvratni Portugalac Ronaldo. Njihova sličica u albumu je prijatan prizor isto koliko i raspljeskana muva zunzara na strani reprezentacije za koju navijate. Ako znamo cijenu sličica, a znamo, za pedesetak evra dijete će imati dovoljno i za duplikate koje će razmijeniti vrlo brzo i za čas popuniti album. I šta će se od njega kasnije stvoriti? Parazit koji je čekao da mu drugi daju sličice, ili da dobije zadovoljstvo punog albuma za samo pedesetak evra. Čekaće uvijek da nešto dobije besplatno. Takvo dijete nikada neće prerasti u iskrenog kolekcionara i nikad neće znati prepoznati i cijeniti prave vrijednosti.

Zato sam se ja sjetio da bi bilo dobro objaviti album sa sličicama Olimpijskih igara u Pekingu. Sad je kasno, ali za naredne igre u Londonu nije. Tu učestvuje oko 11 000 sportista kao i učesnici u streljaštvu. Ne znam zašto kad to nije sport. Ako tome dodamo slike sportskih objekata, slike grada domaćina i najznačajnijih olimpijaca u povijesti igara, lako se može dogurati i do čitavih 13 000. A ako dodamo i trenere, a i oni se broje, kao i grupne fotografije timova i reprezentacija, pa zastave i ambleme, onda će svaki kolekcionar biti obradovan jedinstvenim albumom u kome ima mjesta za 15 000 sličica. Takav bi album izvukao ljude iz stanova, naveo bi ih da se više druže, da se socijaliziraju u potrazi za sličicama koje im nedostaju, a djecu da razvijaju osjećaj odgovornosti jer imati album sa 15 000 sličica, a ostaviti ga polupraznog bilo bi jako ružno. Pa kad se krene na razmjenu sličica ne dolazi se sa sličicama u džepu nego se nosi aktovka. I album je debeo kao enciklopedija ili rječnik stranih riječi. Lako je znati brojeve sličica u Životinjskom cartsvu, ali 'ajde ti zapamti u tom albumu. Pa reklama: "Obradujte dijete, obradujte sebe, kupite album Olimpijske igre! Više od 15 000 samoljepljivih sličica u boji. Peking 2008." Vjerovatno bi i banke davale kredite za popunjavanje ovog albuma.

Ja sam stari kolekcionar. Popunio sam četiri albuma Životinjsko carstvo, a i Štrumpfove (niste ni znali kakvi sve štrumpfovi postoje, štrumpf alkoholičar, na primjer). Skupljao sam još albume fudbalera (i svjetska i evropska prvenstva), album Poznati odbojkaši (album u kome nije bilo sličica, prazan), Pisci (nedostajao mi je samo August Šenoa, ako neko ima neka se javi da se mijenjamo: te je godine rijetko tko propuštao čitanje lektire pa možete vidjeti koliko su albumi, u stvari, korisni). Imao sam i albume Pas moj prijatelj (u albumu nije bilo staforda i sličnih), Povrće sjeverne hemisfere (nećete vjerovati, najbolje su se kotirali mladi luk i tikvica), Hanna-Barbera, Najpoznatiji partizani, Zagor, Učesnici kviza Brojke i slova, Televizijski voditelji (na kraju mijenjao Jovana Memedovića za Miodraga Popova, a dečko s kojim sam mijenjao rekao je „govno za govno", a voditeljki s Pinka nije bilo, ipak su držali neki renome u tom albumu; da danas postoji taj album najvrednija bi bila sličica Branke Glasović), Vlasnici kafića, Dinastija (ima jedan što je Stivena zalijepio na pernicu), 'Allo 'Allo (isti taj što voli Stivena davao je deset sličica za Grubera, a za Ivet je tražio da mu dam poster Eltona Džona; sad taj dečko ima preko 30 godina i radi na televiziji B92 kao sportski komentator), Santa Barbara (za Kruza Kastilja su cure davale i po dvadeset duplih, ja sam ga mijenjao za Kristu iz albuma Klinika Švarcvald), Rosa Salvahe (zadnji su mi nedostajali mladi Rikardo i njegov brat Rohelio)... Imao sam i album Skupština Srbije, ali sam ga bacio. Bilo ih je još. Međutim ništa od toga nije tako izazovno kao album sa 15 000 sličica. U sljedećem postu još malo o albumima. Možda.