Mladi luk

Planeta ljudi

mladiluk | 19 Jun, 2008 16:05

Izvjesni Guillermo Vargas Habacuc uzeo je psa s ulice i zavezanog ga izložio posjetiocima u nekakvoj galeriji. Nije mu davao hranu i posjetioci su gledali njegovu agoniju sve dok nije umro, slično onima koji gledaju djela naslikana životinjskom krvlju i smatraju da je u pitanju umjetnost. Slično i onima koji bi i izložbu govana išli gledati ako bi bila održana u nekakvoj galeriji i burno najavljena u medijima. Pročitao sam tu vijest, a onda kasnije vidio i razne peticije u kojima se ljudi potpisuju i osuđuju monstruoznu ideju navedenog čovjeka.

Onda je istu vijest pročitao i Željko. Dobio ju je preko Facebooka dok je doručkovao sendvič od skupe pileće salame nakon što se vratio iz ranojutarnje šetnje sa svojim psom. I pas je doručkovao u uglu, sretan što se oslobodio lanca i brnjice. Doručkovao je i razmišljao kako da se zabavi sam u stanu dok se njegovi prijatelji ljudi ne vrate kući. Obično je gledao kroz prozor druge pse koje su ljudi vodili na lancima, i napuštene mačke koje se od njih bježale. Željko se zgrozio u svojoj kožnoj fotelji napravljene od goveđe kože kad je pročitao vijest. Jako se potresao. Zbunjen zbog ljudske okrutnosti malo se posjekao pored desnog uha kad se brijao, ali je stavio after shave firme Gillette, ugodnog i blagog mirisa, testiran na nekoliko vrsta životinja. Obuo je svoje nove cipele od krokodilske kože, obukao jaknu od janjeće kože i otišao na posao.

Sendvič ga nije dovoljno zasitio pa je u pola jedan odlučio da ode u obližnji restoran. Sreo je svog kolegu, vlasnika velike farme koka nosilja. Taj je imao ogromnu farmu, bio je vrlo uspješan čovjek, a Željko se jednom oduševio kad je bio u gostima kod njega i vidio toliko koka na tako malom prostoru u žičanim gajbama i jaja koja su se nalazila ispod njih. Rukovali su se i kratko i srdačno pričali. Oni su jako dobri prijatelji. Željko ga je pozvao na pecanje u subotu i pohvalio se kako je prethodnog vikenda upecao šarana od tri kilograma, i soma od šest. Prijatelj se zahvalio na pozivu i rekao da je sa poslovnim partnerima dogovorio lov pa da neće moći, ali će mu u znak zahvalnosti pokloniti rogove srndaća da krase Željkov zid, ako bude imao sreće u lovu.

"Onda drugi put, prijatelju. Sretno!" rekao je uz srdačan osmijeh.

Zatim je zastao pred pješačkim prelazom jer je bilo crveno. Okrenuo se za zgodnom ženom u kratkoj bundi od činčilinog krzna. Takvu ima i njegova žena, odmah je zapazio, a i bolje joj stoji, zaključio je samouvjereno. Prošao je pored jednog vegetarijanskog restorana u koji nikad nije ušao, a nije ni planirao u narednim godinama. Sjeo je na za stol do prozora i naručio svinjsko meso i pomfri. Konobar ga je poznavao jer je Željko stalni gost pa mu je uz namigivanje rekao da je svinjetina prvoklasna i svježa da svježija ne može biti i da su je upravo dovezli iz klanice. Zahvalio se uz osmijeh. Gledao je kroz prozor čekajući da jelo stigne. Zagledao se u nekog psa koji je dosadno trčkarao oko automobila. Bio je znatno ružniji od njegove bijele doge koja će se uskoro ošteniti. Već je dogovorio prodaju svih štenaca. A ovi psi s ulice... Čudio se što ih nisu riješili i maknuli jer predstavljaju opasnost za ljude i smetaju automobilima. Baš kao i oni dosadni golubovi koji mu stalno seru po autu. Onda se sjetio da mora provjeriti da li je golub koga je tokom vožnje udario ogrebao boju s auta. Još mu samo to treba. Dobro je pamtio koliko je platio auto, a i koliko je štete napravio onaj divlji zec što ga je pokupio dva mjeseca ranije kad se vraćao s roštilja. Dobro, bar je ručak narednog dana bio neobičan.

Zazvonio mu je telefon. Bio je to njegov sin. Uh, pa skoro je zaboravio da su za taj dan dogovorili odlazak u zoološki vrt, ako bude vremena. Tamo će sin vidjeti žirafe, lavove, krokodile, slonove i majmune, a i ptice iz svih krajeva planete. A majmuni su jako smiješni kad se penju po onom jednom drvetu i rešetkama kaveza. Nadao se da će vidjeti i polarnog medvjeda ako bude htio izaći na sunce. Neće morati sina voditi po svim tim kontinentima kad se sve te životinje nalaze na jednom mjestu. Otići će kasnije i u cirkus da vide kako slonovi hodaju na dvije noge i kako medvjedi plešu uz zvuk bubnjeva. I kako majmuni puše dok konji jašu druge konje i dok ljudi guraju glavu u krezuba usta pospanih lavova. Sin je još dodao da nema više hrane za pse kod kuće i da svrati kod kuma mesara i da ga zamoli da mu opet da one ovčije iznutrice jer to psi obožavaju, baš je tu riječ upotrijebio. Pa dobro, ako je sinova sreća u pitanju, kupit će iznutrice. I dijete i on vole životinje pa će udovoljiti kućnim ljubimcima, a i psi će biti od tako zdrave hrane ljepši na izložbama pasa koje slijede. Sin je dodao da je novi kavez za papagaja predivan i da je papagaj sad duplo sretniji u duplo većem kavezu. Bio je to poklon za rođendan. Imao je sin i hrčka, ali je on umro, a mačku koju je dobio za prethodni rođendan odvezli su u drugi kraj grada i ostavili je tamo kad je narasla jer im više nije bila tako lijepa i umiljata kao kad je bila mala.

Dok je čekao ručak, Željko je gledao program na televizoru u uglu. Oduševljavale su ga poučne emisije televizije National Geographic. Divio se brzini i vještini lavova koji su hvatali zebre i antilope. Nije propuštao nijednu epizodu, a upravo je ta televizija obilovala tim krvavim scenama. Očekivao je i reprizu emisije o jedanaestogodišnjem toreadoru iz Sevilje za koga su najistaknutiji španjolski borci protiv opakih bikova tvrdili da je pred njim velika karijera. Tada je pomislio da bi bolje bilo da je naručio teletinu za ručak. I upravo kad je došao konobar s hranom, javila mu se žena. Rekla je da je kupila prekrasne kožne čizme koje su bile na sniženju i da je otišla u minus na računu. Samo se nasmijao, nije prvi put. Ali on je imao odličnu platu i nije brinuo za novce. Dodala je i da je njena prijateljica sa sela javila da će dvadeset pilića koje su naručili biti spremni za sutra pa da dođu pripreme zamrzivač i dođu po njih, a Željko je rekao da nema problema i da će otići.

Ručak je bio ukusan i Željko je punog trbuha krenuo nazad u kancelariju kad je odnekud čuo tiho mjaukanje. Uz kontejner pored parkirališta vidio je četiri mačkice u kutiji. Bile su ostavljene pored kontejnera. Čudio se što ljudi ostavljaju kutije pored kontejnera. Onda je iz auta uzeo dokumente koji su mu bili potrebni za posao, a izvadio je i pepeljaru i ispraznio je u kontejner, baš kao i ostatke ambalaže iz McDonald's restorana koju je njegov potomak ostavio u autu dan ranije.

Kad se vratio u kancelariju, tajnica mu je rekla da ga je zvao šef i da organiziraju nekakvu proslavu u nedjelju. Naručili su i dva mlada janjeta. Onda ga je šef opet pozvao i rekao da ništa ne brine, da dođe i da se slavi nekakav firmin uspjeh, a da se za janjce lično pobrinuo i da su u pitanju dva janjeta koje je rezervirao čim su se rodili i da njegov prijatelj ima najbolju janjetinu u okolini i da odlično peče i da sigurno neće biti krvavo kao kod njegovog zamjenika mjesec dana ranije, našalio se i glasno se nasmijao...

Potpisao sam peticiju svjestan da se tako ništa neće promijeniti. A onda sam ispod svog imena vidio i Željkovo.