Mladi luk

Jedan moj prijatelj ima veliku prodavnicu mješovite robe. Neobična je to prodavnica. Svako jutro, a prodavnica se otvara u sedam sati da bi radnice mogle duže spavati, on se pojavi u pola sedam kako bi djevojkama koje kod njega rade mogao skuvati kafu i pripremiti doručak. Između sedam i pola osam redovno pušta Odu radosti. Nigdje nema toliko različitih keksa kao u njegovoj prodavnici, a ni toliko različitih vrsta piva i sokova. Posebnu pažnju posvećuje kad nabavlja voće i povrće koje je kod njega jeftinije nego na pijaci i složeno u male gajbice od pruća. Povremeno prodaje i paradajz uzgojen u njegovoj bašti u predgrađu, bez suvišnih pesticida i ostalih otrova.

U svakoj prostoriji stoji njegova slika uramljena u veliki ram zlatne boje. Tokom ljeta, vrlo često se događalo da taj moj prijatelj gurne dva prsta u usta, začuje se glasan zvižduk, a onda se tu skupe djeca iz komšiluka i on ih počasti sladoledom. Najneobičnije je što to je svaka njegova radnica prijavljena, ima zagarantovanih 27 000 dinara mjesečno uz mogući bonus, a dobija i dopune za telefon, hranu i dva slobodna dana nedjeljno. Prodavnica je nedjeljom zatvorena. I taj moj prijatelj stoji prije nekoliko dana ispred prodavnice, mota cigaretu od duvana kupljenog u jednoj maloj radnji kod sijedog čovjeka, sluša tiho Aerosmith i kaže:

"Za nekoliko dana ću ukinuti prodaju Pressa, Kurira, Skandala i Sveta. Svako ko piše za Kurir, na primjer, zaslužuje prezir. Ja propagiram poštenje, moral i borim se za bolji svijet, a kod mene u prodavnici se prodaje to smeće."

"Ukini i prodaju tih kobasica i paštete što ti stoje tamo uz zid", predložio sam dok je on palio cigaretu i škiljeći na oba oka potvrdno klimao glavom.

Nekoliko dana poslije toga, ponovo smo se susreli na istom mjestu. Na ulaznim vratima je pisalo: "Ovdje ne možete kupiti Kurir, Press, Skandal, Svet, a uskoro nećete moći ni mnoge druge novine."

Ušao sam unutra i kupio odreske od soje.

Sjedili smo u Zoranovom dnevom boravku, Zoran, Džeri, Maja i ja. Nas trojica smo pili inku što ju je Zoran donio iz susjedne Hrvatske, a Maja je pila cedevitu pristiglu s istog prostora. Povremeno sam pogled usmjeravao prema ekranu na kojem je stajao teletekst HRT-a. Džeri je mnogo češće pogled usmjeravao prema Maji. Čekao sam da Li Na osvoji drugi set i učini tiket u mom desnom džepu dobitnim. Džeri je čekao da zvijezde na nebu zauzmu raspored koji će njemu odgovarati pa da proba ući u Majin kazneni prostor i bar izvući penal. Bilo je napeto. A onda sam se zbunio ugledavši na trećoj strani par Devenport - Kostanić. Devenport je brzo završila posao, 6:0, 6:0, dakle ukupno 12:0.

«Šta je ovo? Ova se Janica zimi bavi skijanjem, a kad nema snijega onda igra tenis. Samo, u tenisu nije baš uspješna. Bolji je onaj Nieminen. On po zimi dobro skače, ali ni u tenisu nije tako loš. Sad samo još da Devenport stane na skije u decembru i opet dobije tu uobraženu Janicu», prokomentarisao sam.

"Da ti nisi malo pomiješao prezimena i sportove malo?" pitao me uvijek ozbiljni i budni Zoran, kako mu i ime govori.

"A da ti nisi malo pomiješao šalu i zbilju?" pitao sam ga ja nevezano za ime koje igrom slučaja i bez svoje odluke i saglasnosti nosim.

Za to vrijeme je Džeri još uvijek čekao da se zvijezde namjeste i da mu pruže šansu, a tokom čekanja je prebacio na drugi kanal.

"E, Džeri, šta radiš to? Vrati na teletekst da vidim kako stoje stvari."

"Koje stvari kako stoje na teletekstu?"

"A šta ti misliš? Položaj Plutona u odnosu na Jupiter... Da vidim kako stoje stvari na berzi."

"Šta će tebi berza, ti nemaš nijednu dionicu?"

"Pa nemam, to je istina, ali me zanima kako bih sad prošao da imam, zato prebaci."

A onda je on prebacio, a teletekst je pokazao da je Li Na je pobijedila i ja sam poslao poruku jednoj Niko-Li-Ni u znak zahvalnosti, kad već nisam imao broj Li Ne. Otpio sam gutljaj inke. Dobro je to piće. Dao sam se okrenuo prema Džeriju i rekao:

"Evo ti tiket, 'ajde donesi još tri inke i pola kile cedevite iz dućana."

Svojevremeno sam mislio da Mađari imaju najbolji čips sjeverno od ekvatora. Bio je to Chio Chips s paprikom, a i ljuta paprika je vezana za tu zemlju. Bio sam uvjeren i da imaju najljepše karte, svima poznate mađarice (posebno crvena dama), najljepši grad i najljepšu curu. Za curu sam, u stvari, bio najsigurniji. Dovoljno da ih kao narod visoko kotiram, iako je bez veze generalizovati i grupu od šest-sedam ljudi, a jasno je kako tek stoji stvar oko generaliziranja naroda koji ima više od dva miliona grupa od šest-sedam ljudi. Ipak, ako svemu ovome dodamo i kolače mađarice, onda su oni fakat bez premca. 'Ajde objektivno, koji se to kolač može lako nositi s mađaricama?

Ubrzo sam se sjetio i traubisode. A traubisoda, popularna i kao traubi u malim zelenim flašicama, dobijala je coca-colu i na domaćem i na gostujućem terenu baš kao što blitva uvijek dobija grašak. Ako još malo analiziram sjetio bih se i vajkrema zbog koga su osamdesetih godina čak i oni iz unutrašnjosti išli u Mađarsku, a ne samo mi sa sjevera. Kao ljubitelj Ramonesa sjetio sam se i Mađara Tommyja Ramonea, bubnjara kojem je pravo ime Tamás Erdélyi. Ej, Mađar u Ramonesima! I to ne bilo kakav Mađar nego pravi Mađar, rođen u Budimpešti. Klasičan Mađar, rekao bi Ćiro Blažević, ali on je to rekao za jedan enac, a ne za Mađara (evo, sad mi i taj enac zvuči kao mađarski izraz, iako je engleski). Bubnjar koji ne samo da je lupao I Wanna Be Your Boyfriend nego je i autor te senzacionalne pjesme. Ipak, i pored vajkrema, traubija, bubnjara Ramonesa pa i Balatona, plavooka cura je ta koja donosi najviše bodova i značajnu prednost Mađarima. Imaju i lijepu zastavu, dobra kombinacija boja, ali nekad plava boja pobijedi i udružene crvenu, bijelu i zelenu. Pa i svih šest boja Rubikove kocke koju nikad nisam uspio složiti, ali sam jednom imao skoro cijelu jednu stranu složenu.

Imam prijatelja koji je slično ovome tvrdio za Čehe zahvaljujući crtiću A je to (nisam propustio reći da Mađari imaju Gustava, a on se samo nasmijao, s pravom), Pragu, Karlovima Varima, češkoj književnosti, polki, knedličkima, buhtlama i jednoj Lidiji. Mislim da je Lidija bila presudna za takav stav o tom narodu, a ne dobri vojak Švejk. Nije se obazirao ni na neke moje primjedbe u vezi buhtli i polke jer sam izrazio sumnju jesu li baš češke. Taj je čak kupio polovnu zelenu škodu staru četrnaest godina, a iznenada je počeo slušati Smetanu i Dvoržaka. Ja nisam išao tako daleko, trudio sam se da budem objektivan, ali sam ipak poslije toga kupio dva Lisztova diska. A sve filmove Mađarice Drew Barrymore sam odavno pogledao...

Onda se iznenada pojavio čips iz Bačkoga Maglića, a i jedna cura sa žućkastom bojom kose iz istog mjesta što je studirala ekonomiju. I tada sam bio siguran da u stvari Srbi imaju najbolji čips, dok se Maglić ni pored najbolje volje nije mogao usporediti sa Budimpeštom, a ni sa Segedinom. Možda sa Barčom. Doveo sam u pitanje i ostale svoje stavove. O maglićkim bubnjarima nisam imao pojma. Paprika je bila jača kod Mađara, ali su Maglićani zato dominirali u krumpiru. Cura iz toga mjesta je bila bolja od čipsa, a taj čips se izgleda ipak proizvodi u Njemačkoj pa se ispostavilo da sam tu bio vođen predrasudom. A kod kolača sam se sjetio i njemačkih šampita i bosanskih tufahija, kao i onih nadnacionalnih smeđih kolača od čokolade za koje ne znam kako se zovu. Pa i čeških buhtli, da budem iskren. U blizini Bačkog Maglića postoji tvornica sokova Next, a znajući kakva je danas traubisoda, razmislio bih sok uzeo da mi obadva ponude. A Maglićanka je bila... Ljepše je bilo vrijeme provoditi s njom u Magliću ili u Novom Sadu nego sam šetati ulicama Budimpešte. Toliko bolja od čipsa i traubisode da bih se čipsa odrekao zauvijek. Budući da dugo nisam kartao, tu sam stavku zanemario. Karte jesu izvrsne, lijepa je i ona žućkasta žirova dama, a u blizini Maglića sam vidio ogroman hrast. Lijepo je kartati s njima i kad gubiš, lijepo je učestvovati i kad vidiš da ne ide, kad imaš slabe karte, a dama je negdje daleko, na putu da završi u tuđim rukama ili već tamo dok ti čekaš sljedeće dijeljenje. Ali bilo je drugih prednosti koje sam mogao ovdje pripisati. Zatim sam stao uvidjevši da to i nema nekog smisla.

Ne znam šta će se događati u budućnosti vezano za čips, a uskoro bih volio da odem u Prag, Rim, Veneciju, Pariz, Beč i Minhen, i u Moskvu... A i to su lijepi gradovi pa ne znam ni kako će stajati stvar sa gradovima. Nekako mi najsigurnije izgleda stvar oko te djevojke, kao da je to jedino sigurno i nepromjenjivo. Velike oči kao crkvena zvona, rekao bi moj prijatelj Davor Gobac. Možda su i veće. Naglasio bih opet i to da je u pitanju, o kakvo čudo, plava boja. Dobro, plavooka dama može biti i crvena ako je u crvenoj majici. I kakve veze sad imaju gradovi, čips, sokovi, nacije i države s tim? Ili kolači. Sokovi. Pa nikakve, stvarno nikave u odnosu na najzanačajniji dio priče. Više negoli prije, rekao bi opet Gobac.

 
Moj monitor ne radi kako treba. Povremeno mu (to povremeno je prilično često) slika postane blijeda. To se popravlja tako što monitor udarim nekoliko puta odozgo dlanom ili šakom, i boje se opet vrate.

Moja sijalica u kuhinji (uvijek sam mrzio struju i te stvari oko struje i žarulja pa ne znam kakva je, ali ima neki poklopac koji je valjda štiti od prskanja vode iz lonca udaljenog tri metra od nje kad kuvam soju i krumpir, ili kad perem voće i povrće) se ne upali svaki put kad pritisnem prekidač. Onda ja uzmem metlu i vrhom drške lupim dva-tri puta taj poklopac i svjetlo se pojavi.

Daljinski upravljač od moje linije ne reagira na svaki dodir. Potrebno ga je kvrcnuti o stol da bi proradio. Bolje reći - treba ga lupiti.

Ulazna vrata na mojoj zgradi ne mogu se zatvoriti ako ih ne prihvatim čvrsto i snažno povučem uz lagano podizanje, a sve to uz glasno škripanje.

Ako neke cure liče na moj monitor, sijalicu u kuhinji, daljinski upravljač, ulazna vrata od zgrade... Ja s tim nekim curama nikad neću izaći na kraj. A znam da ima "majstora" koji to odrade bez problema. Kao što ima i cura koje vole baš takve "majstore".

Jebeš takve "majstore".

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

• Dobar dan, komšija
• Moj brat puši dvije škatulje dnevno
• Majstor u kući
• Ona šeta psa
• Jura protiv nepravilnih glagola

• Generalna [212]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom