Mladi luk

Kakva je to prodavnica!

mladiluk | 16 Maj, 2008 03:36

Jedan moj prijatelj ima veliku prodavnicu mješovite robe. Neobična je to prodavnica. Svako jutro, a prodavnica se otvara u sedam sati da bi radnice mogle duže spavati, on se pojavi u pola sedam kako bi djevojkama koje kod njega rade mogao skuvati kafu i pripremiti doručak. Između sedam i pola osam redovno pušta Odu radosti. Nigdje nema toliko različitih keksa kao u njegovoj prodavnici, a ni toliko različitih vrsta piva i sokova. Posebnu pažnju posvećuje kad nabavlja voće i povrće koje je kod njega jeftinije nego na pijaci i složeno u male gajbice od pruća. Povremeno prodaje i paradajz uzgojen u njegovoj bašti u predgrađu, bez suvišnih pesticida i ostalih otrova.

U svakoj prostoriji stoji njegova slika uramljena u veliki ram zlatne boje. Tokom ljeta, vrlo često se događalo da taj moj prijatelj gurne dva prsta u usta, začuje se glasan zvižduk, a onda se tu skupe djeca iz komšiluka i on ih počasti sladoledom. Najneobičnije je što to je svaka njegova radnica prijavljena, ima zagarantovanih 27 000 dinara mjesečno uz mogući bonus, a dobija i dopune za telefon, hranu i dva slobodna dana nedjeljno. Prodavnica je nedjeljom zatvorena. I taj moj prijatelj stoji prije nekoliko dana ispred prodavnice, mota cigaretu od duvana kupljenog u jednoj maloj radnji kod sijedog čovjeka, sluša tiho Aerosmith i kaže:

"Za nekoliko dana ću ukinuti prodaju Pressa, Kurira, Skandala i Sveta. Svako ko piše za Kurir, na primjer, zaslužuje prezir. Ja propagiram poštenje, moral i borim se za bolji svijet, a kod mene u prodavnici se prodaje to smeće."

"Ukini i prodaju tih kobasica i paštete što ti stoje tamo uz zid", predložio sam dok je on palio cigaretu i škiljeći na oba oka potvrdno klimao glavom.

Nekoliko dana poslije toga, ponovo smo se susreli na istom mjestu. Na ulaznim vratima je pisalo: "Ovdje ne možete kupiti Kurir, Press, Skandal, Svet, a uskoro nećete moći ni mnoge druge novine."

Ušao sam unutra i kupio odreske od soje.