Mladi luk

Milka s lješnjacima

mladiluk | 04 Septembar, 2007 02:21

Ušao sam u prodavnicu u kojoj su sve police bile popunjene. Oko kase na blagajni je sve bilo puno, vrata nisam mogao otvoriti jer su mi smetali naslagani deterdženti iza njih, deterdženti što samo u reklamama skidaju mrlje od majoneza, višanja i od crnog vina (hm). Gdje god sam pogledao sve se šarenilo od raznolikih proizvoda. Čak su i police predviđene za voće i povrće izgledale bogatije nego na pijaci, bilo je i voća za koje nisam znao kako se zove, a ni kako se jede. Pored uobičajenog voća i povrća, vidio sam i neko za koje sam mislio da postoji samo u novinama. Imali su čak i ono voće koje se ne jede, ali ih tinejdžerke koriste da bi im ten ostao čist i uredan, posebno pred kvarcovanje. U uglu su stajale i tri lubenice kockastog oblika da bi se lakše transportovale. Bile su preskupe i nimalo slatke, ali su bile tu. Jedan mi je prijatelj pričao da će, zahvaljujući jedenju tih lubenica, sva djeca u budućnosti imati kockaste glave, rekao ja da će biti prava rijetkost sresti čovjeka okrugle glave, a to će značiti da su mu preci jeli samo prirodne i okrugle lubenice, lubenice iz Đurđeva i okoline Šapca.

Skoro sam se sudario sa dječakom koji je izlazio praznih ruku, uplakan i razočaran, tužan i potišten. Bilo mi ga je žao. Eto, takav sam, ja se lako sažalim Pogledao sam, on je dolazio iz pravca gdje su stajale čokolade. Ubrzo sam i ja stao ispred visoke police i gledao čokolade. Baš mi se jela čokolada, i to milka sa lješnjacima. Gledao sam, tražio, zvjernjao okolo, razgledao, ali nije je bilo. Onda sam pogledao još jednom, pažljivije i sporije, temeljitije, ali ništa. Čokolade sa lješnjacima nema. Kako to? Pa mora biti, to je klasična čokolada, tu čokoladu svi vole, savršena čokolada, oko nje nema spora, baš kao ni oko toga koja je cura najljepša na svijetu. Onaj ko ne voli milku s lješnjacima nema pojma. Onaj ko misli da na svijetu nije najljepša... dobro sad, šta je, pričamo o čokoladama a ne o djevojkama. Još sam jednom odlučio provjeriti, treći put, za čokoladu, ne za curu, za curu sam potpuno siguran još od 24. septembra 2005. My-My Kind Of Girl, rekao je davno moj prijatelj Jeffrey Hyman. Rezultata nije bilo. Ispred mene je stajala obična milka, milka s lješnjacima i grožđicama, milka s kakom kao i ona s bademom, bijela milka, smeđa milka, crna milka, milka s jogurtom, milka s kiselim mlijekom, milka sa sirom, milka posuta šećerom, milka s metalnim opiljcima, milka s okusom tobleronea, pa milka s izvrsnim jogurtom... Ti su bili u prednosti, mislim na one koji vole milku s jogurtom. Ako ne nađu milku s jogurtom, oni kupe običnu i jedan jogurt i uz svaki zalogaj popiju i jedan gutljaj jogurta. Nama je bilo teže, ni približan nije ugođaj kad se jede mliječna čokolada i lješnjaci posebno. Onda sam vidio milku s rižom, kafom, pepermintom, keksom, dudom (murvom za čitaoce s juga), milku s gumenim bombonima, ječmom, alkoholom, rumom, kokosom pa čak i nestle čokoladu od recikliranih milki, ali milke s lješnjacima nije bilo.

"Šta će ti ta milka? Pogledaj kakvih sve modernih milki ima, a ti se uhvatio baš te. Ta se jela prije 20 godina, sad ima boljih i ljepših", rekla je prodavačica obučena isto kao i ona na kasi koja je opet imala istu odjeću kao ona što prodaje sir i salamu, kao i ona što nije ništa prodavala, ali je pazila da ne bi neko nešto ukrao. Izašao sam bez riječi. Tužan, nezadovoljan, slomljen. Iz prodavnice koja je bila na drugoj strani ulice vidio sam onog malog kako izlazi još uvijek sa suzama u očima i praznih ruku. Ni oni nisu imali milku s lješnjacima, klasičnu, jednostavnu i neodoljivu. Spuštenog pogleda sam lagano krenuo kući, s neostvarenom željiom i praznim srcem. Isto je učinio i onaj mali. Neki ljudi nemaju pravo na izbor, nemaju pravo na svoju čokoladu. Mogu samo prihvatiti neku drugu, nametnutu čokoladu, ili se povući i u tišini svoje sobe šutjeti, čekati i čeznuti. Sam i gladan, baš kao i taj dječak. A možda u ovom okrutnom svijetu nema mjesta za ljude poput nas. Za nas koji samo želimo kockicu svoje čokolade da je jedemo u miru i ne smetamo nikome. Možda ovo zbilja nije svijet za nas...

Za blog.rs vaš Mladi Luk