Mladi luk

U jučerašnjem broju Blica izvjesni Borislav Novaković, bivši gradonačelnik Novog Sada, stoji pored sadašnjeg gradonačelnika na budućem Somborskom bulevaru. Obojica gledaju u nekakav veliki papir, na kome je sigurno nacrtan projekat novog bulevara. Ili polubulevara, s obzirom da taj bulevar završava u Ulici Jožefa Atile, dakle - nigdje. Skoro svako će iz Veternika ići radije Futoškim putem i onda skrenuti u Subotički bulevar nego što će vožnju završiti u Jožefa Atile a onda se truckati i provlačiti uskim ulicama ili po ležećim policajcima ne bi li opet stigao tamo gdje ga i Subotički bulevar dovodi. Slijepi bulevar. Dobro, možda će sljedeće godine biti i taj dio dovršen, a to je još nekoliko prilika da se Novaković slika za novine i televiziju. Lice mu je na slici ozbiljno i namršteno, nešto objašnjava,  izgleda da se baš jako napreže dok razmišlja. Gleda u plan, kao da ga do sad nije vidio, kao da on tu nešto jako razumije, kao da mu nije isto gledao u taj papir ili u neki prazan paus, kao da nema pojma da ga baš tada slikaju za novine. Novaković je poznat po tome što je uspio izgubiti izbore od, danas neradikalne, Maje Gojković, a nije se previše ni borio da ih ne izgubi. Isto tako je poznat kao stručnjak za sve; kao sociolog bio je gradonačelnik, sad  je direktor ZIG-a, ko zna šta je sljedeće kad je u svemu stručan. Živjelo napredovanje u strankama ikarijeri guranjem glave u... Inače, on je na tom mjestu zahvaljujući i mom glasu na izborima.

Njegov stranački kolega Boris Tadić, isto namrgođen, prijeti nasilnicima, drži im lekciju preko televizije. Neki dan je davao izjavu nakon utakmice Srbija - Francuska prije nego bilo ko od igrača ili trenera. Ljigavo. A sad je ljut i oštar, treba riješiti problem huligana. Pa gdje si bio do sad? Ko će ga riješiti? Gledaoci? Idiot koji je nesretnom Francuzu ugrozio život treba biti zatvoren, tu nema sumnje. Ipak, da li će to Francuza vratiti u stanje prije zadobijenih povreda? Treba spriječiti, bolje je tako. Za to nije potrebno pojavljivanje na televiziji. Nemaju gledaoci vlast u rukama, niti mehanizme kojima se šljam dovodi u red. Šta ćeš tamo ako nisi sposoban za to? I sad, ispada da su uhapsili neke klince. Imaju oko 20-ak godina. Neko će reći - klinci, šta znaju. Znaju, ja sa 20 godina nisam nikome razbijao glave. Bar toliko moraju znati, ako već ne znaju sastaviti pola rečenice a da dvaput ne kažu "brate". Neka sad 20 godina u zatvoru uči šta se smije, a šta ne. I Boris je isto tako na tom mjestu zahvaljujući, između ostalog, i mom glasu.

Advokat Božo Prelević kaže da se često susretao s roditeljima koji, kad im kaže da je njihovo dijete skoro ubilo nekoga, odgovaraju sa - pa šta. Ali, ej, vaše dijete je razbilo glavu nepoznatom čovjeku iz čista mira - pa šta. Vaše dijete je udaralo šipkom i palicom za bejzbol drugog čovjeka jer je druge nacionalnosti – pa šta. Božo Prelević kaže da treba promijeniti matricu društva, da se na nasilje počne drugačije gledati. To je tačno, on o tome zna mnogo više od mene (ne vjerujem da zna više od Novakovića iz prvog odlomka, onaj ipak zna sve, kao i dežurni kolumnisti iz novina). I onda su mi se čudili kad sam rekao da treba uvesti neku pravednu komisiju koja će davat dozvole za pravljenje djece. Ali ne, svaka budala može sjesti za volan, dobiti oružje u ruke, praviti djecu...

Čekajući autobus danas vidio sam naslov u Kuriru, a ispod njega velikim slovima - zabranjeno! Državni neprijatelj broj 1, pa to su takve pizdarije s tim prenemaganjem da bi ih se i najgluplji radikal sramio, čak i onaj julovski potrčko Ivan Marković. Da se mene pita, zabranio bih odavno to smeće. Ali pusti ti zabrane kad u Srbiji postoji dovoljno ljudi da to opstaje. E, tu je problem, treba ljude mijenjati. Izlazio Kurir ili ne, šta vrijedi kad postoje ljudi koji to gutaju i koji su hodajući kuriri na ulicama. A kad smo kod matrice iz prethodnog odlomka, onda Kurir treba zabraniti, kao i mnoge televizije. Neka žive od nečeg drugog, od nečeg korisnog.

A na televiziji o otkazanoj "paradi ponosa" govori Gorčin Stojanović, ponosna sveznalica. O , kakvo čudo!

Mogao sam napisati neku priču, čak ljubavnu ili neku šaljivu, možda i jednu ekološku, ali nekad treba reagovati. Tek toliko da glupi i pokvareni ne pomisle da mi, donekle normalni i pristojni, ne primjećujemo šta rade. A na moj glas na sljedećim izborima neka ne računaju. Ionako je demoktarija loš sistem. Glas svake budale vrijedi jednako kao glas nekog razumnog.

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

• Dobar dan, komšija
• Moj brat puši dvije škatulje dnevno
• Majstor u kući
• Ona šeta psa
• Jura protiv nepravilnih glagola

• Generalna [212]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom