Mladi luk

Trke beba

mladiluk | 13 Avgust, 2009 12:41

Djeca su se skupila u sportskom objektu u okviru novog tržnog centra u Beogradu. Tačnije, roditelji su ih doveli. Bila je subota, dan za sport. Prilika da roditelji pokažu drugim roditeljima da su njihova djeca bolja od sve ostale djece. Naime, za tu subotu zakazana je trka beba i interesovanje je bilo nezapamćeno. Pored više stotina takmičara primjetan je bio i velik broj gledalaca jer su se pored roditelja, trenera i menadžera tu zatekli i slučajni prolaznici, kao i navijači jer je najava trke dobila zapaženo mjesto u medijima.

Takmičari su se zagrijavali pored staza. Neka djeca su plakala ne znajući da je to sve za njihovo dobro i da će za 35 godina, na kraju karijere, biti zahvalni roditeljima što su ih baš sad doveli ovamo i što su sa treninzima počeli već sa sedam dana starosti. Staze su bile nalik atletskima, ali od raznobojnih strunjača (da se djeca znaju orijentisati) jer su većinu kategorija činila djeca koja još nisu prohodala.

Naišao sam kad je maraton koji je održan za najstariju djecu, onu koja već hodaju bez roditeljske pomoći, bio završen. Pobijedio je izvjesni Luka s Dedinja. Ovo je najveći uspjeh u njegovom jednogodišnjem životu. Stazu od 42,5 metara prešao je prvi i zasluženo osvojio prvo mjesto i medalju koju su mu stavili oko vrata. Uzbuđeni roditelji, inače najzaslužniji za ovaj podvig, vrištali su od sreće i slikali se za novi broj “Superbebe”, časopisa o bebama i uspješnim roditeljima.

Slijedile su trke na kraće staze. Na stazi od 20 metara trijumfovao je tamnoputi dugoprugaš Soni Erikson. Aleksa, prvi favorit u svim kladionicama, odustao je jer njegovi roditelji nisu dozvolili da njihovo dijete učestvuje u trci s bebama crne boje kože.
“Još samo treba da Aleksa dobije vaške, pa da pređu i na našeg psića Hektora. A Aleksa ima tako lepu kosicu, zlato mamino”, rekla je uznemirena četrdesetogodišnja majka malog vojvođanskog takmičara. “Nismo ništa drugo ni mogli očekivati u Beogradu, džaba smo dolazili. I kakvi su to takmičari, bez harizme, a ne kao naš Aleksa… Onda nije ni čudna višegodišnja dominacija beogradskih beba u svim disciplinama. Idem ga ja upisati na tenis dok nije kasno pa da za 20 godina sedim na tribinama Wimbledona!”

Kraće staze privukle su veću pažnju i publike i brojnih televizijskih ekipa na čelu s “Pinkom” koji je snimao cijeli događaj za emisiju Urban City Kids.
U trci na 11 metara s preponama došlo je do incidenta kad se prvi favorit trke, desetomjesečni Mihajlo s Dorćola, rasplakao nakon 8 metara i stao uplašenim pogledom tražeći majku i oca koji su na cilju uzalud sina mamili ključevima novog audija i mobilnim telefonom. Mali je Mihajlo tako uporno plakao da je trku završio prije kraja staze.
“A kako si me izblamirao, plačipičko jedna! Večeras nema sisanja, u krevet bez večere! Bolje da sam psa kupio, ima sjajnih hrtova koji bi bili bar treći, znači – na postolju…”, govorio je razjareni i razočarani tata Mihajlu koji još nije naučio nijedan jezik, čak ni maternji, pa ga nije ni razumio.

Onda su krenule kvalifikacije za trku na 10 metara u uzrastu do deset mjeseci. Interesovanje je bilo ogromno pa su organizovane kvalifikacije. Bilo je razne djece, od sitnih mališana do onih koji su izgledali kao mali medvjedi. Roditelji su od malih nogu vodili računa o ishrani:
“Nisam htela da ga dojim nego od malena jede posebnu hranu za napredne i posebno talentovane bebe”, rekla je jedna mama.
“A starter sam počeo da mu dajem već sa dva meseca. Vidite kako je snažan, mogao bi da se takmiči s onima koji hodaju bez hodaljke”, dodao je njen suprug u kožnoj jakni, s pola tone gela u kosi i s naočarama za sunce.
Pored je stajao jedan drugi par koji je istovremeno bio u ulozi menadžera malog takmičara.
“Nismo imali dovoljno novca za skupog trenera pa je trenirao na hrapavom tepisonu i malo se oderao po koljenima, ali to je tatina junačina, nije on obična beba, sve će on izdržati za prvo mesto. I sisa već A5 komade saća svaki dan po dva puta, za snagu.”

U toku je bio drugi krug kvalifikacija u ženskoj konkurenciji, a zanimljivo je kako je šest od deset učesnica u jednoj grupi imalo isto ime – Jelena. Odvijale su se i muške kvalifikacije. Kandidati su otpadali i ostajali su samo oni najbolji. Među njima i Marko, beba iz stare sportske porodice u kojoj su se sportom bavili otac, majka i deda, a njegov brat od strica prošle godine je bio drugi na državnom prvenstvu. Zanimljivo je da su u ženskoj konkurenciji bile primjetne i takmičarke s modernim imenima: Ema, Mia, Lea, Tea, Tara, Mina, Irina, Kalina, Teodora, Una, Iva, Elena, Ela i jedna Sara. U muškoj konkurenciji česta su bila imena Stefan, Mihajlo, Luka, Aleksa, Relja, Andrija, Petar, David, Matija, Andrej, Vojin, čak i jedan Novak koji se stalno smijao i pokazivao dva zuba između kojih je bio jedva primjetan razmak. Po imenima bi se reklo a da je to trka preživjelih solunaca ili učesnika prve moderne olimpijade.

I konačno, u finalu najuzbudljivije trke na 10 metara u konkurenciji djece do deset mjeseci našli su se svi favoriti. Ulog je bio velik – pobjednik ide na svjetsko prvenstvo u Amsterdam. Nagrada za pobjednika, pored toga, bile su i razne igračke, mogući put u Diznilend i upoznavanje s Gajom, Rajom i Vlajom, DVD sa crtanim filmom “Deca komandosi”, pretplata na časopis “Cool bebe” i gostovanje u emisijama Snežane Daskić i Sonje Marinković, najpopularnije video-igrice, kao i ček od 2000 evra za roditelje pa i donacija plemenite sperme ponosonog oca za banku sperme.

Ispred kladionice je bio red, ljudi su čekali da se obogate na trkama beba. Malo dalje čekali su medicinski radnici da izvrše antidoping kontrolu klasičnom metodom vađenja krvi i analizom mokraće iscijeđene iz pelena takmičara. Uz stazu se načičkalo i na desetine novinara, fotoreportera i menadžera. Na jednom kraju staze stajala su djeca u svojim boksovima kako neko ne bi krenulo ranije, a sa druge strane roditelji s mamcima u rukama kojim su ih vabili na drugi kraj staze na kojem ih je čekala karijera i slava, uspjeh, novac i popularnost. Bilo je tu igračaka, slatkiša, zvečki, duda, flašica s mlijekom i mobilnih telefona, novčanica od 100 evra, a jedan je tata pokazivao ključeve od BMW-a, dok je jedna majka odlučila da pokaže sise. Svaka beba je imala oko vrata portiklu s natpisom sponzora koji su namirisali mlade talente i veliku pažnju medija. Najbrojnije su bile reklame za pivo, mobilne telefone, automobile i sportsku opremu.

Početak trke samo što nije krenuo. U prvoj stazi bilo je jedno krupno beogradsko dijete s tetovažom groma na lijevoj ruci. Dijete do njega imalo je na glavi oglavinu, poput rasnog trkaćeg konja, kako bi gledalo samo pravo i da ne skrene iz svoje trake. Jedan je dječak bio ošišan sa strane da brže ide, a dvojica su diskvalifikovani; jedan zbog neprikladne odjeće – prehrapave, kojom stvara dodatno trenje između sebe i podloge, a drugi jer je neposredno prije trke, na zagrijavanju, prohodao, što je u suprotnosti s pravilima. Osjećalo se da će finale biti vrlo neizvjesno.

Trka je krenula, bebe su bile zbunjene, a onda su iznenađene nepoznatim okruženjem jurnule prema poznatim licima na kraju staze. Roditelji su ih dozivali da prvi prođu kroz cilj i pobijede, a još poneke mame su u žaru borbe i navijanja pokazivale grudi. Jedna je histerična mama, malo starija od ostalih, vikala: “Razbij ih kao beba zvečku! Hajde, hajde!”

Djeca su puzala većinom u svojim stazama, navijači su urlikali, menadžeri su pratili i zapisivali. Jedan je dječačić potpuno zalutao, otišao ukoso i izvalio se na leđa pa se počeo igrati sa ljutim suparnikom i rivalom, valjali se i smijali, a njegov se tata uhvatio za glavu dok mu je onaj pored rekao:
“Haha, kako je debeo i smotan! Bolje da si ga odveo na takmičenje u bacanju zvečke u dalj, ili na neku sličnu neatraktivnu disciplinu.”
Pobijedio je mladi Beograđanin Stefan. Za dužinu glave bio je brži od Mihajla iz prve staze.
“To je moj sin, to je moj sin! Ja sam ga otkrio! Ja sam ga napravio! Ja sam prepoznao talenat! Ja sam najzaslužniji!” vikao je unoseći se u kameru i ličio je na odbojkaša koji je svojevremeno vikao: “Nas su hteli da bombarduju, nas su hteli da bombarduju!”
Onda je nešto smirenije rekao: “Nismo se uzalud u januaru smrzavali i čeličili trenirajući u dvorištu iza kuće i jedući samo slaninu.”
“A zna i da pliva, baš smo ga pre neki dan ubacili u vodu i morao je da nauči. To je novi Milorad Čavić! Ili neki snažni vaterpolista. A što su vaterpolisti zgodniii…”, uzbuđena je bila majka s tamnim tenom i svijetlom kosom.
“To će biti šampion i kad prohoda. Tatin šampion!”
“I mamin”, ubacila se majka popravljajući vještačke trepavice desnom rukom i izvlačeći tange iz stražnjice lijevom rukom. “Imamo mi i prelepu ćerku, maminu princezu, pobednica u izboru za najlepše dete opštine Voždovac. Ona je sad u solarijumu, a onda idemo na kurs malih manekena, a ima tek pet godina. Prava Beograđanka! Na mamu je, hihihi. Niko nema tako lepo dete, lavica je u horoskopu, podznak strelac. Ta kombinacija ne može da omane. Ona ima već pet godina, sad je na kursu za male manekene i druži se samo sa lepom decom, a ona je najlepša i udvaraju joj se svi dečaci s kursa manekena, čak i sin jednog biznismena, budući glumac.”

Roditelji drugoplasirane bebe nisu bili zadovoljni.
„Mihajlo je prvi! Mihajlo je prvi“, vikali su Mihajlovi navijači zahtijevajući foto-finiš. “Nemoguće je da naš sin nije najbolji!”
Ipak, Stefanovi roditelji i rodbina su već skakali od sreće, dizali tri prsta, učili sina da učini isto, a tata je sina zamotao u državnu zastavu i dao mu kocku šećera za nagradu prije intervjua. „E, večeras sisaš iz obe sise, zaslužio si“, čulo se.
U kratkoj izjavi rekao je:
„Snimak će potvrditi ko je bio prvi, ali siguran sam da je moj sin. Pa kako i ne bi, popio je čitavu limenku coca-cole pre trke i skoro čitav red bull. To je tatin sin, tatina junačina!“
„Mihajlo je bio najbrži u kvalifikacijama, a jutros je pojeo duplu porciju steroida, čak je i rekorder ove staze, a njegov rođeni brat već igra tenis, trenira osam sati dnevno i drži reket samo jednom rukom iako ima tek četiri godine. Naš je sin pobednik, tražimo da se to utvrdi!“ čulo se s druge strane.

„Ko mi te dao takvog smotanog, jeb’o te on da te jeb’o! Jesi li ti uopšte moj? Bolje da sam staforda kupio, više bi’ zaradio prodajući štence! Još sam trenera iznajmio pre nego što si se rodio, koja sam ja budala! Ovamo dolazi, jesi me čuo, spori mamlaze, ovamo!“ ljutio se tata trećeplasiranog trkača.
„Ostao si bez medalje. Kako ću na ulicu od od sramote? I ona kučka što ima one ružne blizance će da mi se smeje”, uzvikivala je mama.
 
Ni roditelji četrvtoplasiranog nisu bili zadovoljni i trener je tužno sjedio s rukama u dlanovima, dok se tata nije uspio obuzdati:
„O, kako si me osramotio, idiote, sad idi sam kući, ja te sigurno neću voziti.“ Tu se negdje našla baka sa dudom u rukama, pokupila uplašeno dijete, strogo pogledala roditelje i bez riječi mališana odvela na mirnije mjesto.
Ponosni tata podizao je pehar i svoje pobjedničko dijete sa zlatnom medaljom oko vrata. Dijete pored njega je izgledalo kao pas koji upravo dobija plaketu na izložbi pasa dok stoji uz vlasnika. Roditelji i prijatelji su slavili, a mali pobjednik je pospano trljao oči jedva čekajući da ga stave u krevetić i da sanja kako se igra sa svojim plišanim prijateljima, medvjedićem i zekom. Ili sanjajući normalne roditelje.
 
A u toj opštoj gužvi na velikom semaforu, režiser prenosa nije znao šta da prikaže pa je sa strane uočio jednu mamu koja se nije obazirala na takmičenje. U rukama je nosila bebu koja u ustima imala dudu, a drugom rukom se igrala s maminom maramom oko vrata dok je velikim očima posmatrala svijet oko sebe. Posjetioci se nisu ni osvrnuli. Neko bi rekao da njih dvoje nemaju pojma šta je život.
 
Snimak trke moći će se vidjeti na televiziji B92 između utakmice Lige šampiona i najnovije epizode serije Seks i grad u kojoj Carrie kupuje novi par cipela, Miranda saznaje da je lezbejka i da joj je muž homoseksualac, a Samantha ima seks sa dva maturanta elektrotehničke škole iz Nju Džersija.
 
A uskoro nas očekuje i prvorazredni spektakl i poslastica za sve ljubitelje sporta – borbe beba!


Generalna | Sledeći | Prethodni | Komentari (5) | Trekbekovi (0)

Komentari

Re: Trke beba

anam | 13/08/2009, 13:12

Duhovito si napisao cirkuzijadu koju roditelji sve više rade sa svojom decom.
Nije što je moje , ali što je pametno, lepo...
Svoje neispunjene želje, hoće da projektuju kroz decu stvarajući nesposobne jedinke gladne detinjstva...

Re: Trke beba

mandrak72 | 13/08/2009, 14:06

Hehehe, ponovo čitam i iznova se smijem.
Nadrndani roditelji. Ali znam jedan mladi bračni par koji djetetu ne daju ni da potrči da se ne oznoji. Bojim se da ga spremaju za sumo borbe. Samo ga šopaju "njemačkim" kvalitetom.
pozdrav

Re: Trke beba

poluuspavanka | 13/08/2009, 15:12

:) Borbe beba? To bi bilo zanimljivo...

Re: Trke beba

mladiluk | 13/08/2009, 19:57

Zadovoljan sam ovim fontom.

- AnaM, baš tako, mislimo isto ovaj put :).

- Mandrače, hvala ponovo. Evo, imaćemo reprezentativca u tom sve popularnijem sportu, hehe.

- Poluuspavanka, uskoro će biti prenos na televiziji, a borbe će biti nemilosrdne i krvave, baš onakve kakve novinari, televizijski urednici i publika vole :).

trke beba

marta | 19/08/2009, 22:56

kada bi bilo moguce nekim ljudima zabraniti da se reprodukuju svet bi bio mnogo lepsi i zdraviji!

Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb