Mladi luk

 
Zlatko je ušao u garažu kad je čuo mjaukanje koje je odande dolazilo. U uglu iza prašnjavog ormara a, u praznoj drvenoj kutiji, ležale su četiri mačkice. Gledale su ga i tiho mjaukale kad im je prišao. Očekivale su svoju mamu koja je otišla nešto pojesti. Po njihovoj boji Zlatko je pretpostavio da se ta mačka koju je često viđao u blizini svoje kuće prethodnih dana omacila upravo u njegovoj garaži. Jedna mačkica je bila narančasta, jedna bijela, a preostale dvije narančasto-bijele. Preplitale su se jedna preko druge pogleda podignutih prema gore. Uzeo je vrećicu iz ladice i jednu po jednu mačkicu stavio u nju kao da u nju slaže jabuke koje kupuje na pijaci. Male su životinje zapomagale, ali to Zlatku nije smetalo. Naišla je njihova majka i prijeteći krenula prema Zlatku pokušavajući spasiti potomstvo, ali ju je on snažno udario nogom i otjerao s dva bačena kamena. Pustio je svog rotvajlera iz žicom ograđenog prostora od tri kvadratna metra da stražari i ne dozvoli mački povratak u dvorište. Zavezao je vrećicu i krenuo prema kontejneru na uglu ulice kao da nosi nekakve uobičajene otpatke, prazne limenke od piva, na primjer.

Milivoj je upravo pojeo petu krišku lubenice. Bila je slatka i sočna, najukusnija lubenica koju je te godine pojeo. Zatim je bacio kore u kantu za smeće koja je bila skoro puna pa ju je pošao isprazniti u kontejner. U drugoj ruci je ponio stolicu koju mu je donijela mlada komšinica i zamolila ga da je popravi. On je to uspio uz pomoć svog alata i jakog ljepila. Ponio je stolicu da je vrati komšinici. Približavao se polako kontejneru kad je vidio Zlatka koji je sa druge strane dolazio i u ruci nosio nekakvu vrećicu. Ispustio je u kontejner i pljunuo pored njega. Nekoliko sekundi kasnije i Milivoj je bacio vreću s korama lubenice i ostalim smećem u kontejner pored. U tom trenutku je čuo mjaukanje. Odmah je pomislio na mačke. Izvadio je vrećicu i razvezao je. Unutra su bile još uvijek žive četiri mačkice koje su nemoćno otvarale svoja mala usta i dozivale pomoć. Pažljivo ih je spustio u kartonsku kutiju pored kontejnera, dok je iz drugog pravca čuo Zlatka kako priča mobilnim telefonom:
"Gdje si, kume, pičko stara?! Ajmo večeras na pivo u grad da se malo zajebavamo!"

Tada se Milivoj poput munje zaletio prema Zlatku i zamahnuo stolicom. Zlatko se srušio od udarca, iako je bio vrlo krupan. Prije nego se snašao Milivoj je još jače zamahnuo i ponovo udario Zlatka.
"Šta ti je čovječe?" pitao je Zlatko pokušavajući se zaštititi rukom u kojoj je donio vrećicu i mačke, a onda mu opsovao majku. To je Milivoja još više ražestilo. Nije volio one koji psuju majke, posebno ne njegovu. Udarao ga je nogama kud je stigao jer se stolica slomila nakon drugog udarca i sudara sa Zlatkovih stotinjak kilograma, iako je Milivoj bio uvjeren da je dobro popravio. Nakon nekoliko udaraca pojavio se policajac koji je upravo krenuo na posao. Bio je ljut jer mu je bilo vruće, a i zagorio mu je ručak koji je kuvao pa je prije posla pojeo samo dva sendviča i tanjir griza na koji je naribao jedva pola reda čokolade za kuvanje jer više nije imao. Dotrčao je i odmaknuo gnjevnog Milivoja.

"Ovaj me s leđa napao iz čista mira", rekao je Zlatko i opet opsovao majku Milivoju.
"Je l' to istina?" pitao je policajac kao da su se đaci potukli u školi, a on im je razredni.
"Mamlaze, nemoj mamu da mi psuješ! Bacio si mačke u kontejner, govno jedno! Kako te nije sramota?" viknuo je Milivoj i zamahnuo desnom rukom, ali je promašio Zlatkovu glavu jer se između njih ispriječio policajac.
"A šta tebe boli kurac šta ja bacam u kontejner?" odgovorio je Zlatko i krenuo prema Milivoju stiščući zube.
"Bacio si mačke u kontejner?" pitao je policajac zaprepašteno raširivši oči i namještajući kapu lijevim kažiprstom i lijevim palcem. Tada se sjetio kako se kao petogodišnjak izgubio u velikom gradu kad je zastao ispred izloga s igračkama i gledao ih i kako se uplašio kad je shvatio da je sam ispred izloga.

Zatim je izvukao pendrek i udario Zlatka po glavi, a kad se ovaj sagnuo pendrek mu se savio još tri puta po leđima. Tu se uključio i Milivoj zbog psovanja majke pa ga je udario odozdo šakom u lice dva puta.
"Nemoj ga udarati! Šta ti je?" viknuo je policajac Milivoju i još jednom odalamio pendrekom Zlatka. "Šta ga udaraš, šta ti je?" ponovo je viknuo i zviznuo Zlatka dok je ovaj već ležao.

Milivoj je uzeo mačkice iz vrećice, svratio u dućan da kupi mlijeko, a u apoteci je kupio dvije šprice i onda je pošao kući. Policajac je sjeo u auto, zatvorio vrata, onda ih opet otvorio, vratio se do Zlatka i udario ga još dva puta nogom u trbuh. Uputio se prema autu, sagnuo se da namjesti cipelu koja se izula od drugog udarca, salutirao Zlatku koji se sada već podizao, a onda otišao. Zlatko se izudaran i poderane košulje vraćao kući. Razmišljao je šta ga je to snašlo i kako to da u roku od deset minuta dobije batina, i to dva puta, od dva različita čovjeka. Neko drugi bi se čudio što je Zlatko u deset minuta uspio naići na dva dobra čovjeka. Slika se razlikuje zavisno iz kog kaznenog prostora se gleda. Ili s koje tribine. Ili s koje strane svijeta.

Dalibor je bio novi stanar u tom naselju. Doselio je prije mjesec dana i radio je od 7 do 5. Vikendom je bio slobodan i tako je upoznao samo najbližeg komšiju i njegovu porodicu. Živio je sa curom i imao je mačku. Imao je i mačka do prije sedam dana, ali ga je netko otrovao.  Na stazi, ispod velikog oraha, slučajno su jedan na drugog naišli Dalibor i Zlatko. Nisu se poznavali.
"E, ovaj ti je šutnuo mačku", rekao je osmogodišnji dječak koji se tu zatekao, susjedov sin. Bila je to neka druga mačka iste boje i sličnih šara, ali Dalibor je tog dana bio neraspoložen, a dječak nije volio Zlatka. Bio je dovoljan razlog za Zlatkov het-trik. Dalibor je dohvatio Zlatka za ono što je ostalo od njegove kragne i počeo ga šamarati. Cijela ulica je čula kako zvone udarci po Zlatkovom licu. Dalibor je imao crni pojas koji nije vezao oko struka, ali se dobro snalazio i bez njega. Dalibor je imao i velik dlan, a Zlatko je imao veliko lice. Daliborov dlan i Zlatkovo lice bili su kompatibilni. Kao kad neko ko nosi broj patika broj 43 obuje upravo te patike. Osmogodišnjak je izvadio mobilni telefon i snimao šta se događa.

"I nad silom ima sila. Ti si tukao moju mačku, sad ja tučem tebe. Jedino tako ćeš shvatiti da je pogrešno to što si uradio. Imaš sreće što ja ne volim nasilje, inače bih te prebio."
 U jednom trenutku je Zlatko povukao Dalibora za rever odijela i otkinuo ga.
"Ajoj, sjebao si mi najbolje odijelo! Sad si gotov!"
Performans je trajao skoro dvije minute.  

* * * * *

Milivoj je uspio spasiti mačkice, othranio ih je i udomio. Dvije kod veselog čovjeka sa brkovima, a dvije kod komšinice čiju je stolicu ponovo popravio i dodatno ojačao. Policajac je nastavio patrolirati tim krajem. Dalibor je odlučio da se oženi, dogovorio je svadbu. Osmogodišnjak je snimak stavio na You Tube. Zlatko se od tada boji mačaka i misli da su one pokvarene i zle životinje. I da, te večeri nije otišao na pivo s kumom.

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

• Dobar dan, komšija
• Moj brat puši dvije škatulje dnevno
• Majstor u kući
• Ona šeta psa
• Jura protiv nepravilnih glagola

• Generalna [212]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom