Mladi luk

Šesnaest metara

mladiluk | 12 Septembar, 2008 14:08

Volim kad sam u šesnaest metara. Međutim, to se rijetko događa jer sam ja odbrambeni igrač (skoro sve priče pišem u prvom licu što ne znači da se sve što napišem odnosi na mene). Za mene je odlazak u protivnički šesnaesterac kao neka ekskurzija. I teško je snaći se u toj gužvi među svim tim igračima. Ima onih koji se guraju, udaraju gdje stignu, a neki i jako visoko skaču. A ima i sebičnih igrača s moje strane. I kako onda očekivati da ću baš ja doći do lopte doći i da ću je uspjeti smjestiti u mrežu? Zato su mi draže situacije sa distance, ili jedan na jedan, kad nema galame i gužve, kad se situacija pred golom pretvori u okršaj tek nekoliko ljudi.

Volim kad imam loptu u svojim nogama. Najbolje je kad imam loptu u svojim nogama i istovremeno se nalazim u šesnaest metara. Još je bolje kad se takve stvari podudare na nekoj velikoj i važnoj utakmici. To je uzbudljiv osjećaj. Male utakmice i ne igram, iako to neki smatraju greškom. Ima igrača koji se vole hvaliti kako su dali tri gola na nekoj utakmici, pa dva na nekoj prethodnoj, a sigurni su da će i na narednoj dati bar jedan gol. Oni misle da su veliki strijelci, strah i trepet za golmane, i pored toga što nisu učestvovali na velikim utakmicama. Niti su igrali za velike klubove, niti su davali golove jakim timovima i čvrstim golmanima. To su "tumbasti" igrači. Preuveličavaju svoje uspjehe, a promašaje nikad ne spominju. Lako je dati takav gol, ali to se i ne broji. Ko još pamti te golove postignute protiv klubova za koje nisu čuli ni oni koji najviše vremena provode uz teletekst i liste iz kladionice? Ja ne. Bolje je dati jedan gol u pobjedi protiv velikog tima nego četiri u pobjedi protiv malog.

Doći u šesnaesterac kad je slavan protivnik, pun stadion, značajna utakmica i značajan trofej, dug put do tog meča, to je uspjeh. Rijetko se dolazi u takvu priliku. I onda onaj osjećaj kad se zatekne pred golom s loptom u nogama, ili kad se lopta primi ispred gola. Sam osjećaj je veličanstven, a kratko traje. Treba brzo reagovati jer protivnički bek može izbiti loptu. Čak se može i primiti gol iz kontre tada i izgubiti čitava utakmica. Takva se prilika ne ukazuje svaki dan, baš kao što se ni lice ljepše od lica Charlize Theron ne susreće svakodnevno. Treba vidjeti kako stoji golman i kuda treba šutirati. Sve to treba brzo napraviti jer ni golman nema razumijevanja i strpljenja za traljave i neodlučne šutere. Zanimljiva pozicija i primamljiva neizvjesnost da li će lopta ući u gol ili neće. U tim trenucima o ovoj drugoj opciji ne treba razmišljati. Tako je radio Darko Pančev.