Mladi luk

Zašto više nema novogodišnjeg duha u Novom Sadu, a ni u ostalim našim gradovima, a doček 1. januara izgleda glup kao prvomajsko roštiljanje?

Zato što grad nije okićen 1. decembra, a onda je okićen i ukrašen tek oko 20. decembra i to mjestimično. Zato što će ukrasi stajati do 15. marta, a neki i tokom čitave godine. Zato što niko ne šalje čestitke ne znajući da sms i animirana e-čestitka nikada neće moći da ih zamijene. Zato što ima i onih koji ni sms ili mailove ne šalju, a i onih koji na dobijeni ne odgovaraju. Zato što je red ispred šaltera za naplatu računa  u pošti kilometarski, a onaj ispred šaltera za slanje čestitki decimetarski. Zato što su ukinuli štandove u centru grada na kojima su se prodavale čestitke, ukrasi i slični novogodišnji artikli. Zato što ne postoji klizalište na trgu u centru grada na kojem se kližu djeca sa šalovima oko vrata kao nekad u "Mikijevom zabavniku" i "Mikijevom almanahu" dok se s razglasa čuju božićne i novogodišnje pjesme, a sa strane prodaje osvježenje. Zato što tokom decembra nisam vidio nijednog Deda Mraza uživo, čak ni onog što je prošle godine na sebi nosio tablu na kojoj je reklamirao prodavnicu čarapa na parnoj strani Dunavske. Zato što je ljudima važno da li je Deda Mraz, Božić Bata ili sveti Nikola, a za mene su to tri različita junaka, a dodao bih da mi lijepo zvuči i kad ih zovu Mikulaš i Telapo.

Zato što je palo 5,5 centimetara snijega koji se zaledio i gotovo ničemu ne služi, a krajem februaru će ga pasti 25,5 centimetara i tek će mu tada teško naći svrhu. Zato što izlozi nisu ukrašeni. Zato što na ulici nije okićena nijedna vještačka jelka, a ni prirodna koja raste i svake godine joj je potrebno više crvenih kuglica. Zato što se po ukrasnoj rasvjeti na ulicama ne zna da li je ona tu zbog predstojeće nove godine ili zbog nekog septembarskog praznika i izgleda kao neki ostatak. Zato što nema lijepih filmova na televiziji nego nam u ovo doba poturaju Brucea Willisa i akciona sranja u kojima se jedan pozitivac s pištoljem obračunava s desetak negativaca s pištoljima, a na kraju pokupi glavnu žensku junakinju koju glumi atraktivna glumica. Zato što je za većinu mladih "njuška" pijani starac Bill Bob Pa Još Nekako koji sa svojih pijanih 120 namrgođenih godina razotkriva da Deda Mraz ne postoji, a ne onaj koji tvrdi da ipak postoji i zato što neki misle da je taj Bill Bob Pa Još Nekako stvarno duhovit i zabavan. Zato što više smisla ima za Novu godinu pustiti Užičku Republiku ili Otpisane po hiljaditi put (uh, kako bi Tihi sredio tog Brucea i Billa Boba zajedno, kao Misirca u onom dvorištu).

Zato što se kroz prozore stanova ne vidi paljenje i gašenje jednobojnih lampica. Zato što se nijedan vlasnik jelke ispred kuće u svom dvorištu nije sjetio da ukrasi tu jelku i zato što bi to smatrao ludošću. Zato što su gazde kafića nabili cijene ulaza, a atmosfera u njima će biti jednaka kao i svaki drugi vikend uz I Will Survive. Zato što kafići okićeni tako skromno kao da su kićeni samo zato da izbjegnu kaznu novogodišnjih inspektora koji zahtijevaju minimum. Zato što i ono što je okićeno izgleda neukusno kao da je kitila Goca Tržan uz pomoć dva šund-majstora koji sebe nazivaju Flamingosi. Zato što su šefovi natjerali ljude da rade i 31. decembra, a obećali su im da će raditi i 2. januara, a da će 1. januar biti odrađen naknadno. Zato što je 31.12. pun grad ljudi koji bezglavo jure po prodavnicama ne bi li nešto kupili umjesto da samo nasmijani šetaju. Zato što sam samo u jednoj prodavnici vidio da se neka vrlo mlade žene vesele, makar i uz trubače. Zato što se sve žurke svode na Love Shack i Can't Take My Eyes Off You, ili I Love You, Baby, ne znam kako se zove tačno ta pjesma. Zato što niko više ne pravi žurke za 30 prijatelja u svojoj kući ili u svom stanu. Zato što niko nije osvijetlio svoju kuću kao što to rade u filmovima i na animiranim čestitkama. Zato što svi gledaju samo sebe i rijetki su oni koji kupuju poklone zato što vole da nekoga iznenade i razvesele i učine decembar posebnim. Zato što mnogima izgleda kao ludost obući se kao Deda Mraz i decembarsku zaradu usmjeriti ka kupovini poklona za nekog posebnog. Zato što nije bilo koncerta Gospodara miševa u decembru kad dolazi Deda Mraz, gore specijalne prskalice, pale se baklje, padaju baloni i konfete i sve ostalo što karakteriše koncerte te neobične i glasne bande.

Zato što i ove godine brbljaju o izborima budale s televizije i zato što su kandidati sve sličniji jedan drugome i zato što će pametni opet morati glasati za bezbojnog u drugom krugu samo zato da onaj tamni ne bi pobijedio, ali će neki u prvom krugu, kao krajnje odani, dopisati Vučinu i zaokružiti ga. Life's a gas. Zato što se moraju ispuniti određeni preduslovi tokom jedanaest mjeseci da bi decembar bio savršen. Zato što je Seltik podbacio nekoliko puta tokom decembra. Zato što se nigdje na ulicama ne prodaje kuvano vino i kuvana rakija. Zato što ne mirišu novogodišnje buhtle s pasiranim pekmezom od šljiva koje nekako baš idu uz decembar. Zato što ljudi gledaju u beton ispred sebe dok hodaju gradom. Zato što nigdje nisam vidio balone koji su načičkani negdje ili padaju s neba. Zato što se petarde mogu nabaviti na svakom koraku, a ne kao nekad kad su se već u novembru naručivale iz Austrije. Zato što djeca ne prave snješka, ali bacaju petarde. Zato što se ignoriše kao tuđi Božić 25.12. ali se Dan zaljubljenih pobjednički slavi. Zato što se snimku utakmice Vest Hem - Mančester odigranoj dan ranije daje više značaja nego skijaškim skokovima i slalomu. Zato što nije uređen prostor u Katoličkoj porti koji bi bio u potpunosti posvećen predstojećim praznicima. Zato što ne postoji nikakav Deda Mrazov grad na nekom prostoru u kojem raste crnogorično drveće, u nekakvom crnogoričnom parkiću koji je mogao biti zasađen od jelki s busenom koje neki ljudi koriste, a mogao je biti zasađen negdje u gradu jer parkova nedostaje. Zato što je još uvijek sve podređeno toj jednoj noći, a ne decembru. Zato što je svaki dan sve sličniji onom prethodnom i onom sljedećem i što se sve nekako izgubilo i ljudi postaju roboti. Zato što ljudi ne shvataju da je dovoljno vjerovati i da ima nešto lijepo i u stvaranju iluzije. Zato što je mnogo onih koji tvrde da im je to noć kao i svaka druga, onda za nju u posljednji čas izdvoje debele novce. Zato što  dvije mlade i prelijepe dvadesetogodišnjakinje u odijelu sličnom Deda Mrazovom, ali u suknjicama, stoji u Mercatoru i u ruke prolaznicima gura papire nekakve banke. Zato što nije organizovano nijedno prednovogodišnje grudvanje nakon koga slijedi topli čaj i već spomenutim buhtlama. Zato što nema žurki sa Deda Mrazovima, njegovim pomoćnicima, njegovim pomoćnicama koje su kud i kamo zabavnije i zanimljivije od pomoćnika, sa hiljadu balona, ali ne onih kroz koje se vidi... Zato što nije organizovan spektakl pod nazivom Santa Claus Is Coming To Town. Zato što nije organizovan taj specijalni dolazak Deda Mraza u grad na kojem bi učestvovao jedan Deda Mraz i 50 000 djece. Zato što u bioskopu nije puštena vanredna projekcija filma "Love Acutually".

Zato što je ovaj dvanaestomjesečni krug oko planete bio prilično dosadan, kao neka utakmica bez prilika, između dva kaznena prostora i sa jednim tužnim događajem koji je taj 2007. krug obilježio... Zato što nije organizovan neki dan, bar jedan, za ljude koji se smrzavaju na ulicama i u decembru, ali i kad decembar prođe, a hladnoća ostane. Zato što neki od nas imaju trideset godina i svijet nikada više neće izgledati kao kad smo imali šest, osam ili jedanaest. Zato što smo mi još uvijek bijedno i siromašno društvo kojem sve ovo izgleda sasvim normalno i prirodno. Zato što ni ne pokušavamo da mijenjamo stvari nego ih prihvatamo onakvima kakve jesu. Zato što je magija nove godine ostala negdje daleko iza nas. Ali zato i postoje nove godine, da se napravi plan i da se od prvog dana krene drugačije. Možda to baš bude ovaj put, u novoj godini. 2008. godini kaže kalendar...

Mogao sam napisati i jednu novogodišnju bajku umjesto ovoga u kojoj bi sve bilo savršeno, ali bi se tada i sljedeće godine dogodilo da novogodišnji duh bude samo u priči. Tada bi se potvrdila tvrdnja jedne djevojke koja mi je nedavno rekla da živim u bajci. Nakon ovoga neki će pomisliti da živim u Mikivilu, Patkovgradu ili Diznilendu, ili u nekom dedamrazovskom svijetu.

Sretnu novu godinu želim svima koji su tokom 2007. čitali ovaj blog, a i onima čije sam ja blogove čitao. To znači da nekima dva puta želim sretnu novu godinu. Normalno, i onima koji ne čitaju blog želim sreću, ali je to suvišno pisati na blogu. Neka i vama i meni naredna godina bude daleko ljepša i veselija od svih prethodnih.

Sretna vam nova godina! 

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

• Dobar dan, komšija
• Moj brat puši dvije škatulje dnevno
• Majstor u kući
• Ona šeta psa
• Jura protiv nepravilnih glagola

• Generalna [212]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom