Mladi luk

Svim čitaocima i posjetiocima ovog bloga želim sretan Božić. Onima koji Božić danas ne slave želim sretan 25. decembar, tačnije 12. decembar.

Uspio sam večeras prizvati snijeg i on je počeo padati oko ponoći. To sam uspio sličnom metodom kojom su drevni narodi prizivali kišu. Onda sam uzeo flašu vina da se malo osvježim. Vino je bilo čudno, nekako posebno pitko i slatko, kao nekakav prošek. Bermet, pisalo je na etiketi. U toku druge čaše počeo sam pjevati uz Billyja Idola božićne pjesme s njegovog božićnog albuma.  

A onda je počela pjesma Spark In The Dark, Alice Cooper. A nakon nje Yellin' At The Christmas Tree, opet Billy Idol. I tada se dogodilo nešto čudno; iz monitora, ili iz kućišta, nisam vidio jer sam skakao po krevetu gledajući da li snijeg još uvijek pada, izašao je Billy Idol. Nevjerovatno, pa to mi se još nikad nije dogodilo! Zbunio sam se, a i on se zbunio što mora sam pjevati jer sam ja prestao, iznenađen što sam ga ugledao. Uzeo je ono vino i natočio u čašu koju je sam uzeo. Nisam se još ni snašao, a odjednom su se u sobi pojavili Alice Cooper i njegov bubnjar, a za njima i neke djevojke koje su poveli. Sad mi je već soba bila prilično puna, ne sjećam se kad je posljednji put u njoj bilo više od šest ljudi i ja sam se zapitao gdje će stati Ozzy Osbourne kad se pojavi jer je upravo krenula njegova pjesma Here For You, ali je bila previše spora za ovu noć pa smo prebacili na jednu drugu njegovu da se ne naljuti.

Premalo kvadrata u stanu i previše dragih bendova na hard disku. I kako su se pjesme redale, tako se soba punila. Šta se ovo događa s kompjuterom? Je l' mi to onaj Kizo zakuvao kad je došao i instalirao Vistu? Možda je zbog Božića? Ili je u pitanju Bermet? Ili ipak Božić? Sjetio sam se nekih osoba za koje sam znao da baš sad slave Božić, a onda sam htio provjeriti mašinu i da li iz nje izlaze i dvometraši. Pustio sam That's The Way My Love Is i Billy Corgan se pojavio u sobi, a bila je tu i Ginger. Jaka mašina. Hm. Pomislio sam šta će biti s vinom, nisam ga imao mnogo u stanu, ali su gosti srećom sami počeli donositi piće. Najviše mi se svidjelo vino koje je donio Joe Perry koji je izašao prije nego što je odsvirao solo, a za njim i Steven Tyler s istim vinom, ali iz slabije berbe. Udaralo je kao grom.

Buku je čuo moj komšija i popeo se u moj stan. Iznenadio se kad je vidio sve te značajne njuške. Sad su se gosti već raširili po cijelom stanu. Komšija je stao pored Debbie Harry promatrajući Avril Lavigne i Shirley Manson na drugoj strani sobe, razmišljajući o nastanku svijeta. Vidio sam da nedostaju cure i odmah sam ubacio još neke foldere u winamp da bi božićna noć postala neobično lijepa kao u nekoj nestvarnoj priči. Ne znam kako, ali u polumraku pored božićnog drvca stajao je i Deda Mraz sa poklonima. Zatim sam oprezno i s nestrpljenjem ubacio jednu pjesmu Evanescencea da vidim jesu li čuda stvarno moguća. I, gotik princeza se stvorila pored mene. I to je bilo dovoljno za savršen Božić. Ona je odmah pustila Ramonese i Merry Christmas, okrenula se prema meni, nasmijala se pogledavši me svojim plavim očima, i tada je, dok smo skakali, zapjevala:  

I da, Merry Christmas, i uključite zvučnike, a ako 28. oktobra niste pomjerili sat 60 minuta unazad, učinite to sada i ta će vam radnja ići kao od šale.

Sretan Božić!

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

• Dobar dan, komšija
• Moj brat puši dvije škatulje dnevno
• Majstor u kući
• Ona šeta psa
• Jura protiv nepravilnih glagola

• Generalna [212]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom