Mladi luk

Napomena: Ovo je nastavak priče "U mraku alkohola 3" i vezan je za prethodne dijelove isto kao "Umri muški 2" za sve ostale filmove Brucea Willisa

Nakon nekoliko mjeseci od uvođenja prohibicije, kafići u gradu postali su prazni kao da nema struje, a ne alkohola. Broj saobraćajnih nezgoda je smanjen. Neki su mislili da je to zbog alkohola. I bili su u pravu. Drugi su pretpostavili da je to zato što su sad taksisti vozili pažljivije jer su znali da ih njihovih nula promila u krvi neće spasiti odgovornosti i pored sulude vožnje i nepoštovanja pravila, kao što je to bilo prije prohibicije. I oni su bili u pravu. Povećao se broj narkomana i broj samoubistava, a smanjio se broj diskonta pića. Gotovo svakodnevno su hapšeni vlasnici kafića i njihovi saradnici koji su krišom prodavali, pa čak i proizvodili alkohol.

Jednog sam dana svratio da pojedem picu pored kafića u koji sam nekad često izlazio. Odjednom se u uskoj ulici stvorilo desetak policajaca sa fantomkama na glavama i sa dugim cijevima u rukama. Izveli su dva brata iz kafića, vlasnike objekta. Stigla je dojava od strane vlasnika jedne od fabrike sokova da ta dva brata proizvode alkohol u podrumu. I ne samo to, mlađi brat je gumenim crijevom i tratirom punio flašice od soka alkoholnim pićem, a za svaku boju je imao određene flašice, zavisno od boje pića i boje soka. Izvukli su ih van s kesama na glavama i ubacili ih u kombinirano vozilo. Međutim, nisam se iznenadio, takve sam scene viđao prethodnih mjeseci. Mog su komšiju uhapsili kad su mu našli Kraševe griote u radnji. Zatvorili su mu dućan na šest mjeseci, a njegova je žena na vrata stavila papir na kojem je flomasterom bilo napisano "Zatvoreno zbog renoviranja".

Išli smo u Temerin svaki vikend. Autobusna linija za Temerin je pojačana, a počela je izgradnja još dvije trake da bi se smanjile gužve, posebno vikendom. Pojačane su i kontrole vozača. Temerin je postao veliko gradilište, ali i centar krijumčarenja alkohola za Novi Sad. Na svakom koraku se mogao kupiti alkohol, ali je bilo i dosta zapaljenih prodavnica malih vlasnika koji su prodavali niskokvalitetni alkohol po nižim cijenama. Povremeno smo išli i radnim danima, kad bi nastupila kriza. Šef prodaje alkoholnih pića u Temerinu postao je do tada anonimni haker Kizo Gadžet. Razvio je mrežu prodaje po Novom Sadu gdje je imao svoje alko-dilere. U posao se uključio i moj prijatelj Božo Vinjak. Noću je preko livada traktorom na kom su bila ugašena svjetla prevozio alkoholna pića. Na rubu grada je zaustavljao vozilo, i pješačio do kanala Dunav - Tisa - Dunav kako bi alkohol čamcima prebacio preko jer je most bilo nemoguće preći. Nekoliko puta su ga hvatali pa je tako jednom 120 litara pelinkovca završilo na dnu kanala prije nego je policija stigla do čamca. Ribe su drugog dana veselije plivale. Bilo je to u doba najrigoroznije kontrole kad je cijena jednog unučića votke na ulici iznosila i do 1200 dinara. Kad je saznao da ga je otkucao Brane kolporter, poslao je djecu iz komšiluka da mu zapale novine i dva susjedna kioska.

A Kizo Gadžet je jačao svakog dana. Nadimak je promijenio u Kizo Etanol. Konkurente je nemilosrdno ubijao. Po gradu se pričalo kako je na nekom sastanku bejzbol palicom razbio glavu jednom saradniku za koga je sumnjao da radi za policiju. Drugoga je zabetonirao u temelje nove fabrike koju je gradio. Svog je budućeg zeta prebio nasred ulice pred prolaznicima kad je saznao da mu je prevario sestru. O tome se u Temerinu danima pričalo. Ipak, niko se nije bunio jer je Temerin počeo ličiti na grad, a sve to zahvaljujući alkoholu i angažovanju Kize Etanola. Čak je i hranio rijetke beskućnike po Temerinu i one brojnije po Novom Sadu. Često je organizovao večere za gradske čelnike, ali i za vrh policije. Sve je češće i lakše prodirao u Novi Sad snabdjevajući najluksuznije klubove i restorane. Imperija Kize Gadžeta se nezaustavljivo širila.

Međutim, u susjedni Bački Jarak doselili su novi stanovnici i povezali se s dijelom policije. Odlučili su da slome konkurenta Kizu i preuzmu sve njegove poslove. Ubacili su svoje ljude među Kizine. Saznali su za Kizinu veliku isporuku rakije od kajsije. Preko svojih ljudi uspjeli su da u rakiju ubace šećer. Kizo nije imao pojma šta se događa. Isporuka je trebalo da ide preko šefa policije, a uz podršku vrha vlasti trebalo je da završi u Novom Sadu. Međutim, u skladište je upala inspekcija koju je predvodio inspektor Mito Jovanović i u uzorcima je pronađen šećer. Čitava isporuka je zapljenjena, a u Kizu se počelo sumnjati. Nakon toga Kizo je počeo tonuti. Ubačeni ljudi su tokom mučenja izazvanog pijenjem MB piva priznali šta se dogodilo. Udavljeni su u jednom buretu. Kizo je odlučio da uđe u rat protiv Bačkojarčana. Poslao je u Bački Jarak svog najodanijeg čovjeka, Đoleta Metanola. Đole Metanol je studirao hemiju sa kćerkom šefa Bačkojarčana i često je učio s njom. Neki su tvrdili da tu ima i više od učenja i da se ne bave samo hemijom. Tokom jedne posjete, Đole je uspio ostaviti lažne flaše loze u kojima je bilo metanola. Narednog dana su se revanširali preko svojih inspektora. Rezultat je bio 1:1.

Tada je Đole dobio poziv druge strane da dođe u jedan restoran kako bi se pregovorima rat okončao. Druga je strana smatrala da rat između dvije strane nikome ne donosi korist. Bačkojarčani su poslali dva svoja predstavnika, dvometraša Velju i omalenog Trbu. Nakon deset minuta razgovora Đole je rekao da mora u WC. Otišao je, popeo se na WC-šolju i otvorio vodokotlić. Umjesto pištolja koji je toga jutra tamo ostavio, našao je cedulju na kojoj je pisalo: "Šta ti misliš da mi nismo gledali Kuma?"

Onako mršav, Đole je u trenu razmislio, a onda se hitro provukao kroz mali prozorčić i potrčao prema Temerinu. U tom trenutku je iz ženskog WC-a začuo kako niski pregovarač Trba doziva visokog Velju:
"Dođi 'vamo, ne mogu dohvatiti pištolj", a to je bio znak da su stvarno gledali Kuma.
Đole je trčeći poslao SMS svojoj curi u kojoj je rekao da je voli i Kizi da mu pripremi stvari jer on bježi u Dalmaciju.

Kizo je već počeo dobijati prijetnje iz Bačkog Jarka koji je sa Temerinom činio jedan megalopolis. Toga dana nije imao kredita da mu odgovori, ali je spremio stvari. Uzeo je čak i zimske čarape i debele džempere jer nije znao koliko će boravak u Dalmaciji trajati. Dočekao je malog Đoleta, stavio šešir na glavu, obukao kaput, pozdravio se sa familijom i  njih su dvojica zatim krenuli prema Gospođincima za Novi Sad odakle su vozom otišli u Dalmaciju odakle je Kizo vukao korjene. Odlučio je da se neko vrijeme povuče dok se strasti ne stišaju.

Kad su stigli na odredište, Kizo Etanol se zaljubio u prelijepu Dalmatinku s kojom se namjeravao i oženiti. Isto tako, i mali Đole Metanol se zaljubio u unuku starig vinogradara kojem je pomagao u poslovima oko vinograda. Nekoliko mjeseci kasnije dobili su vijest da se šef suparničke grupe jednog popodneva udavio u svojoj bašti dok je jeo grejp da bi smršavio...
 

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

• Dobar dan, komšija
• Moj brat puši dvije škatulje dnevno
• Majstor u kući
• Ona šeta psa
• Jura protiv nepravilnih glagola

• Generalna [212]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom