Boškov bicikl
mladiluk | 26 Maj, 2011 16:27
Boško je imao veliki problem s biciklima. Kako je kojega kupio, tek što bi se naviknuo na njega, on bi nestajao. Ili bi ga ostavio ispred dućana baš kad je tuda prolazio najveći kradljivac bicikala, vođa bicikl-mafije, ili bi ga ostavio negdje misleći da je došao pješke pa da zaboravljao, ili bi ga zaključao katancem, ali je imao nesreću da naiđe lopov koji je znao skinuti katanac. Ukratko, niti jedan bicikl nije imao dovoljno dugo da ga čak i prepozna ako ga negdje kasnije vidi.
A volio je voziti bicikl, a za auto nije imao dovoljno novaca. Bar ne za neki auto koji će ići dovoljno dobro da za njegovo mjesečno održavanje ne mora izdvajati novac u vrijednosti jednog solidnog bicikla. Čak je doživljavao neprijatnosti i kad bi na pola sata posudio bicikl od prijatelja ili komšije. I tada mu je nestajao, a već se počelo i sumnjati da ih Boško krade i prodaje.
A onda je Boško riješio problem. Dohakao je svim lopovima. Kupio je novi bicikl. Bicikl koji se ne kvari, koji ne mora prati od blata, ne mogu ga ukrasti, ne mora ga vezati, ne mora pumpati gume, čak ih ni ne buši nikad, ne može pokisnuti na njemu, ne mora stajati na semaforima, ima udobniji sic i ne možeš nažuljati guzicu na njemu, a ni mušice mu ne mogu uletjeti u oči ili muve u usta dok vozi. A može i gledati televiziju dok vozi. I vozi ga i po zimi, kad je vani visina snijega 20 centimetara. Boško je kupio sobni bicikl!
I tek što ga je montirao, dogodio mu se nezabilježen peh. Vrativši se s jedne večere na kojoj se hvalio kako ima novo vozilo, imao je šta vidjeti kad je ušao u zgradu. Stan je bio obijen, i Boško je odmah pozvao policiju. A oni su u zapisnik zapisali Boškovu izjavu - provala se dogodila izmešu 20 i 23 sata, a nestao je samo sobni bicikl.
A volio je voziti bicikl, a za auto nije imao dovoljno novaca. Bar ne za neki auto koji će ići dovoljno dobro da za njegovo mjesečno održavanje ne mora izdvajati novac u vrijednosti jednog solidnog bicikla. Čak je doživljavao neprijatnosti i kad bi na pola sata posudio bicikl od prijatelja ili komšije. I tada mu je nestajao, a već se počelo i sumnjati da ih Boško krade i prodaje.
A onda je Boško riješio problem. Dohakao je svim lopovima. Kupio je novi bicikl. Bicikl koji se ne kvari, koji ne mora prati od blata, ne mogu ga ukrasti, ne mora ga vezati, ne mora pumpati gume, čak ih ni ne buši nikad, ne može pokisnuti na njemu, ne mora stajati na semaforima, ima udobniji sic i ne možeš nažuljati guzicu na njemu, a ni mušice mu ne mogu uletjeti u oči ili muve u usta dok vozi. A može i gledati televiziju dok vozi. I vozi ga i po zimi, kad je vani visina snijega 20 centimetara. Boško je kupio sobni bicikl!
I tek što ga je montirao, dogodio mu se nezabilježen peh. Vrativši se s jedne večere na kojoj se hvalio kako ima novo vozilo, imao je šta vidjeti kad je ušao u zgradu. Stan je bio obijen, i Boško je odmah pozvao policiju. A oni su u zapisnik zapisali Boškovu izjavu - provala se dogodila izmešu 20 i 23 sata, a nestao je samo sobni bicikl.
Dodatak: čak je i ovaj bezličan i ne baš zanimljiv tekst znatno bolji i zabavniji od dosadnih pisanja o Mladiću; novinare još i razumijem donekle, tj. odavno je poznato da su to obične muve, ali obične ljude koji to pišu čak besplatno nikako ne razumijem. Kako vam nije dosadno?
A sad poslastica za one koji vole čitati - povodom ovogodišnje sezone trešanja dorađena je priča Trešnje na garaži pa je pročitajte ovdje (klikni). Za one koji ne vole čitati, ili vole ali nemaju vremena jer prate stanje na Facebooku i Twitteru stavio sam i slike.
Generalna |
Permalink |
Komentari (3) |
Trekbekovi (0)
Neobični alkoholičar
mladiluk | 18 Maj, 2011 13:08
Jasno se osjetilo da odnekud dopire miris alkohola. Neobično je da se osjeti vani, i to intenzivno. I sve jače kako mi se moj mačak Rudolf približavo. Teturao je i mjaukao je više nego obično. Raspričao se. Malo je jeo, a onda je otišao do posudice s vodom. Popio je pola posudice, a onda gurnuo njuškicu unutra da se dodatno osjveži. Zatim se ispružio i zatvori oči. Sve mi je bilo jasno - Rudolf je pijan.
Ne znam kako, ali po noći ga nije bilo i ujutro bi dolazio pijan. Osjetilo se, a i vidjelo se. Mačke koje su ga inače voljele frktale bi kad bi se pojavio. A on im se češće nego obično umiljavao i češao se o njihove glave. One su samo frktale i režale. Bile su ljute. Nije im se svidjelo što njihov glavni mačak pije. Onda se on povlačio i spavao cijeli dan. Naveče se oporavljao. Grizla ga je savjest pa je stražario oprezno pored vrata, kao da pazi da neki miš ili štakor ne uđe u kuću. Želio se dokazati, želio je pokazati da je mačak, a ne pijanac. A nije ih bilo već dvije godine tu, tih glodara, baš kao ni šarana u Jadranskome moru. Ali Rudolf je htio da ispadne ozbiljan mačak, kao da će tom predstavom uspjeti sakriti tragove pijanstva i naše sjećanje na njih.
Brzo sam se sjetio kako je uspio postati alkoholičar. Jednoga sam dana prolio gemišt slučajno prevrnuvši čašu sa stola na terasi. Nisam obrisao tekućinu s pločica odmah, ostavio sam to za kasnije. A Rudolf je očigledno to polizao. Isto tako sam otvarajući pivo dozvolio da mi ono iscuri van. Rudolf mi se motao oko nogu. Nisam ni znao šta radi. Vjerovatno je još nekoliko puta imao priliku da kuša alkohol. A možda je upao u loše društvo negdje u susjedstvu.
I naredne večeri je došao pijan. Ne znam odakle jer mu nisam ušao u trag. Izgleda da se počeo družiti s nekim mačkama koje su sklone kapljici. Ne znam ni zašto je pio. Ili mu se svidjelo, ili je pijanstvom htio prikriti svoje probleme o kojima nije pričao. Trajalo je to neko vrijeme. Čak sam mu jednom poslije ručka dao dvije posudice, jednu s vodom, a drugu s vinom. Čudno za mačku, ali on je izabrao onu s vinom. Imam osjećaj da je očekivao i aperitiv prije jela. Domaću šljivovicu jer to nije rasni pas pa da pije viski nego obična mačka koja zna šta valja i koja stvari radi zbog sebe, a ne zbog drugih. Jednom sam mu ponudio rakiju od kruškica. On je liznuo, onda se namrštio jer je rakija bila jaka, ali se ipak vratio i strusio još jednu. Volio je pijucakti gemišt. Najprije bevandu, ali sam mu ja kao pravi znalac u posudicu s vodom stavio gaziranu vodu. Umočio bi šapicu u vino, liznuo, pa u vodu, opet liznuo, oblizao se pa nastavio. Pili smo zajedno. Nikad nije tako preo kao onda. Imao sam mačka alkoholičara. Imao sam društvo kad sam želio piti. Ubrzo mi se počeo penjati po vratu i glavi i gurati mi rep pod nos, i sve to vrijeme je preo. I onda bi nestajao, odlazio nekuda. Ali ja mu više nisam davao alkohol pazeći na njegovo zdravlje.
A onda se prestao vraćati. Svašta mi je prolazilo kroz glavu. Ma neka pije, pomislio sam, samo da mi se vrati taj mačak koga sam našao maloga i žgoljavoga, tada trijeznoga, pored kontejnera prije tri godine. Ali nije ga bilo. Ili je bio sa društvom, nadao sam se, ili mu se nešto dogodilo, strahovao sam.
Ipak jednoga je jutra, kad ga više nisam ni očekivao, došao. Bio je živahan i veseo, sasvim trijezan i uredan. Jedan sasvim novi mačak. I poslije toga je odlazio na dva-tri sata u šetnju, ali bi se redovno vraćao, čist kao ruža. Sigurno je išao nekamo na odvikavanje od alkohola. I to uspješnog. On sad pije samo vodu. Janu. Jer Jana je mačkama draža od Whiskasa.
Ne znam kako, ali po noći ga nije bilo i ujutro bi dolazio pijan. Osjetilo se, a i vidjelo se. Mačke koje su ga inače voljele frktale bi kad bi se pojavio. A on im se češće nego obično umiljavao i češao se o njihove glave. One su samo frktale i režale. Bile su ljute. Nije im se svidjelo što njihov glavni mačak pije. Onda se on povlačio i spavao cijeli dan. Naveče se oporavljao. Grizla ga je savjest pa je stražario oprezno pored vrata, kao da pazi da neki miš ili štakor ne uđe u kuću. Želio se dokazati, želio je pokazati da je mačak, a ne pijanac. A nije ih bilo već dvije godine tu, tih glodara, baš kao ni šarana u Jadranskome moru. Ali Rudolf je htio da ispadne ozbiljan mačak, kao da će tom predstavom uspjeti sakriti tragove pijanstva i naše sjećanje na njih.
Brzo sam se sjetio kako je uspio postati alkoholičar. Jednoga sam dana prolio gemišt slučajno prevrnuvši čašu sa stola na terasi. Nisam obrisao tekućinu s pločica odmah, ostavio sam to za kasnije. A Rudolf je očigledno to polizao. Isto tako sam otvarajući pivo dozvolio da mi ono iscuri van. Rudolf mi se motao oko nogu. Nisam ni znao šta radi. Vjerovatno je još nekoliko puta imao priliku da kuša alkohol. A možda je upao u loše društvo negdje u susjedstvu.
I naredne večeri je došao pijan. Ne znam odakle jer mu nisam ušao u trag. Izgleda da se počeo družiti s nekim mačkama koje su sklone kapljici. Ne znam ni zašto je pio. Ili mu se svidjelo, ili je pijanstvom htio prikriti svoje probleme o kojima nije pričao. Trajalo je to neko vrijeme. Čak sam mu jednom poslije ručka dao dvije posudice, jednu s vodom, a drugu s vinom. Čudno za mačku, ali on je izabrao onu s vinom. Imam osjećaj da je očekivao i aperitiv prije jela. Domaću šljivovicu jer to nije rasni pas pa da pije viski nego obična mačka koja zna šta valja i koja stvari radi zbog sebe, a ne zbog drugih. Jednom sam mu ponudio rakiju od kruškica. On je liznuo, onda se namrštio jer je rakija bila jaka, ali se ipak vratio i strusio još jednu. Volio je pijucakti gemišt. Najprije bevandu, ali sam mu ja kao pravi znalac u posudicu s vodom stavio gaziranu vodu. Umočio bi šapicu u vino, liznuo, pa u vodu, opet liznuo, oblizao se pa nastavio. Pili smo zajedno. Nikad nije tako preo kao onda. Imao sam mačka alkoholičara. Imao sam društvo kad sam želio piti. Ubrzo mi se počeo penjati po vratu i glavi i gurati mi rep pod nos, i sve to vrijeme je preo. I onda bi nestajao, odlazio nekuda. Ali ja mu više nisam davao alkohol pazeći na njegovo zdravlje.
A onda se prestao vraćati. Svašta mi je prolazilo kroz glavu. Ma neka pije, pomislio sam, samo da mi se vrati taj mačak koga sam našao maloga i žgoljavoga, tada trijeznoga, pored kontejnera prije tri godine. Ali nije ga bilo. Ili je bio sa društvom, nadao sam se, ili mu se nešto dogodilo, strahovao sam.
Ipak jednoga je jutra, kad ga više nisam ni očekivao, došao. Bio je živahan i veseo, sasvim trijezan i uredan. Jedan sasvim novi mačak. I poslije toga je odlazio na dva-tri sata u šetnju, ali bi se redovno vraćao, čist kao ruža. Sigurno je išao nekamo na odvikavanje od alkohola. I to uspješnog. On sad pije samo vodu. Janu. Jer Jana je mačkama draža od Whiskasa.
Generalna |
Permalink |
Komentari (6) |
Trekbekovi (0)
Noćno cmakanje
mladiluk | 11 Maj, 2011 15:43
Nisam mogao zaspati prošle noći. Ljudi obično imaju problema sa sparinom, komarcima, sa tvrdim krevetom ili s bučnim susjedima, s podzemnom vodom, vodom koja kapa iz pipe, s vodom u koljenu ili na nekom drugom mjestu, s napetošću pred važan dan, dugovima, ili s mišom iza ormara. Ili s nesanicom kao takvom. Ja imam problema s mladom susjedom i njenim dečkom.
Živim na drugom spratu pri čemu mi je prozor spavaće sobe okrenut prema ulici. Treba reći da imam i odličan sluh, dok mi je vid nešto slabiji, a osjetilo njuha prosječno razvijeno. A prozor mi je otvoren tokom noći jer je vruće. Međutim, komšinica ima novog dečka i živi visoko, na odmosm spratu, pa taj dečko dolazi u goste da uzme tri boda ispred ulaza. Onda oni sjede na stepenicama ispred ulaza i nešto pričaju dok ja radim. Ili dok u mraku sjedim i razmišljam. A kad legnem, kad utihne zujanje mog prastarog kompjutera i kad oni pretresu teme za razgovor predviđene za tu večer, onda se začuju zvuci sa stepenica. Mlada susjeda i taj blesan se počinju ljubiti. Kakvo je to cmakanje!!! To je tako glasno da se ne može ne čuti.
U susjednom ulazu živi njen bivši dečko, možda ona želi da i on čuje. Ili želi da je čuje njena mama na vrhu zgrade pa da shvati da ona misli ozbiljno i da ta ljubav mora biti odobrena, za razliku od prethodne kad se mami nije svidio prethodni dečko, a ne da i ovoga polije vodom kao prošloga. Ili vodom sa razmućenim šećerom, kao što je bilo drugi put, kad je vidjela da je uporan neki koji joj se nije svidio po više osnova. Ili vrućom vodom kad je došao opet, ali je gospođa majka promašila.
To je takvo sisanje, coktanje i cuclanje da ne možete vjerovati. Kao kad Maggie Simpson cucla dudu. Jebemti, kao kad jedna moj daljnji rođak Željko jede sladoled, a Željko ga baš cucla, tako voli jesti. I lubenice je jeo glasno. Jedan mu je naš zajednički rođak rekao da "ćamka". Ovaj se na to nije obazirao. Dugo nisam vidio niti jednog od ta dva rođaka.
Da se vratim zaljubljenom paru i svom problemu. Valjda će raskinuti brzo. Zbilja su jako glasni. Ali i onda će doći neki novi, još glasniji. Moraću zatvoriti prozor i žaluzine. Ili odseliti. Ili se ja zbližiti s mladom susjedom.
*naputak: priča je napisana 2000. godine, dakle u prošlom stoljeću, i nije autobiografska kako su naivni pomisli
Živim na drugom spratu pri čemu mi je prozor spavaće sobe okrenut prema ulici. Treba reći da imam i odličan sluh, dok mi je vid nešto slabiji, a osjetilo njuha prosječno razvijeno. A prozor mi je otvoren tokom noći jer je vruće. Međutim, komšinica ima novog dečka i živi visoko, na odmosm spratu, pa taj dečko dolazi u goste da uzme tri boda ispred ulaza. Onda oni sjede na stepenicama ispred ulaza i nešto pričaju dok ja radim. Ili dok u mraku sjedim i razmišljam. A kad legnem, kad utihne zujanje mog prastarog kompjutera i kad oni pretresu teme za razgovor predviđene za tu večer, onda se začuju zvuci sa stepenica. Mlada susjeda i taj blesan se počinju ljubiti. Kakvo je to cmakanje!!! To je tako glasno da se ne može ne čuti.
U susjednom ulazu živi njen bivši dečko, možda ona želi da i on čuje. Ili želi da je čuje njena mama na vrhu zgrade pa da shvati da ona misli ozbiljno i da ta ljubav mora biti odobrena, za razliku od prethodne kad se mami nije svidio prethodni dečko, a ne da i ovoga polije vodom kao prošloga. Ili vodom sa razmućenim šećerom, kao što je bilo drugi put, kad je vidjela da je uporan neki koji joj se nije svidio po više osnova. Ili vrućom vodom kad je došao opet, ali je gospođa majka promašila.
To je takvo sisanje, coktanje i cuclanje da ne možete vjerovati. Kao kad Maggie Simpson cucla dudu. Jebemti, kao kad jedna moj daljnji rođak Željko jede sladoled, a Željko ga baš cucla, tako voli jesti. I lubenice je jeo glasno. Jedan mu je naš zajednički rođak rekao da "ćamka". Ovaj se na to nije obazirao. Dugo nisam vidio niti jednog od ta dva rođaka.
Da se vratim zaljubljenom paru i svom problemu. Valjda će raskinuti brzo. Zbilja su jako glasni. Ali i onda će doći neki novi, još glasniji. Moraću zatvoriti prozor i žaluzine. Ili odseliti. Ili se ja zbližiti s mladom susjedom.
*naputak: priča je napisana 2000. godine, dakle u prošlom stoljeću, i nije autobiografska kako su naivni pomisli
A za priču iz ovoga stoljeća idite na sajt zlipodstanar.com da vidite šta se dogodilo jednom Boži.
Generalna |
Permalink |
Komentari (6) |
Trekbekovi (0)
Meni
Pretraži
Kalendar
| « | Maj 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||