Novi Audi ZX Turbo
mladiluk | 20 Maj, 2010 18:30
Pojavio se novi kompaktni Audi ZX Turbo Commodore Egzotik 8/2010M FK30.
On ima petera vrata, mijenjač za sedam brzina, od kojih su dvije u
rikverc, 2 200 kubika i 700 konja. Cilindri su skraćeni, a klipova ima
osam. Auspuh se nalazi sa desne strane, a ima jedan i sa lijeve.
Razvija brzinu do 260 kilometara na sat po ravnom, a uzbrdo nešto
manju. U rikverc još uvijek ne postiže ovu brzinu.
U ovom autu ima mjesta za pet ljudi prosječne veličine. Napred se nalaze dva sjedišta, za vozača i suvozača, a iza jedno široko sjedište za tri putnika. U slučaju kisele kiše ovaj automobil ima novost - specijalno dizajnirane brisače koji se kreću tako da se nikad ne sudare i tako efikasno sklanjaju kišne kapi sa stakla. Isto tako sami određuju brzinu pomjeranja u zavisnosti od intenziteta kiše. Auto je opremljen i automatskim klima uređajem da vozač ne mora razmišljati da li da uključi uređaj ili ne. Tu se nalazi i redizajnirana instrumentalna tabla na kojoj možete pratiti vašu brzinu, vremensku prognozu za sve gradove u kojima postoje zastupnici Audija, i to stopostotnu tačnu za dva mjeseca unaprijed, kao i glavne karakteristike vašeg motora, uključujući i horoskop vaš i horoskop vaših saputnika. A tu su i zvučnici od 200 megawata za ljubitelji dobre muzike, raspoređeni po cijelom autu, čak i s vanjske strane za slučajne prolaznike. Pogon je na četiri od pet točkova, jer se peti nalazi sakriven u prtljažniku u koji komforono može da se smjesti troje sitnije djece.
Ovo vozilo mogu voziti svi koji imaju položenu B kategoriju i kojima vozačka dozvola nije oduzeta. A mogu ga kupiti svi oni koji imaju dovoljno novaca da ga sebi priušte. Isto tako ovaj automobil troši nula litara u stanju mirovanja i između 5 i 10 litara u stanju kretanja, na sto kilometara. Benzin za ovo novo vozilo moći ćete kupiti na svim benzinskim pumpama na kojima ste i do sad kupovali gorivo za vaš moped i kosilicu. Ima i agregat u slučaju da vam tokom vožnje nestane benzina. Pogodan je za gradsku i prigradsku vožnju jer ima krov pa u slučaju kiše nećete pokisnuti. Namjenjen je vozačima oba pola.
Ovaj će se ponos automobilske industrije pojaviti na sajmovima automobila dok na sajmovima poljoprivrede i vijaka i zavtnjeva neće biti predstavljen. Proizvodi se u svim bojama, od zelene do plave. Ukoliko bi se ovaj auto prodavao sto puta bolje od svih ostalih automobila to bi moglo ugroziti proizvođače u Japanu i kompaniju VW, a i potpuno dotući bugarsku proizvodnju automobila.
Dođite za sat vremena, staviću novi post ili ću kopirati ovaj i ponovo ga staviti.
Ajmo sad, dajte te komentare, ljubitelji automobila!
U ovom autu ima mjesta za pet ljudi prosječne veličine. Napred se nalaze dva sjedišta, za vozača i suvozača, a iza jedno široko sjedište za tri putnika. U slučaju kisele kiše ovaj automobil ima novost - specijalno dizajnirane brisače koji se kreću tako da se nikad ne sudare i tako efikasno sklanjaju kišne kapi sa stakla. Isto tako sami određuju brzinu pomjeranja u zavisnosti od intenziteta kiše. Auto je opremljen i automatskim klima uređajem da vozač ne mora razmišljati da li da uključi uređaj ili ne. Tu se nalazi i redizajnirana instrumentalna tabla na kojoj možete pratiti vašu brzinu, vremensku prognozu za sve gradove u kojima postoje zastupnici Audija, i to stopostotnu tačnu za dva mjeseca unaprijed, kao i glavne karakteristike vašeg motora, uključujući i horoskop vaš i horoskop vaših saputnika. A tu su i zvučnici od 200 megawata za ljubitelji dobre muzike, raspoređeni po cijelom autu, čak i s vanjske strane za slučajne prolaznike. Pogon je na četiri od pet točkova, jer se peti nalazi sakriven u prtljažniku u koji komforono može da se smjesti troje sitnije djece.
Ovo vozilo mogu voziti svi koji imaju položenu B kategoriju i kojima vozačka dozvola nije oduzeta. A mogu ga kupiti svi oni koji imaju dovoljno novaca da ga sebi priušte. Isto tako ovaj automobil troši nula litara u stanju mirovanja i između 5 i 10 litara u stanju kretanja, na sto kilometara. Benzin za ovo novo vozilo moći ćete kupiti na svim benzinskim pumpama na kojima ste i do sad kupovali gorivo za vaš moped i kosilicu. Ima i agregat u slučaju da vam tokom vožnje nestane benzina. Pogodan je za gradsku i prigradsku vožnju jer ima krov pa u slučaju kiše nećete pokisnuti. Namjenjen je vozačima oba pola.
Ovaj će se ponos automobilske industrije pojaviti na sajmovima automobila dok na sajmovima poljoprivrede i vijaka i zavtnjeva neće biti predstavljen. Proizvodi se u svim bojama, od zelene do plave. Ukoliko bi se ovaj auto prodavao sto puta bolje od svih ostalih automobila to bi moglo ugroziti proizvođače u Japanu i kompaniju VW, a i potpuno dotući bugarsku proizvodnju automobila.
Dođite za sat vremena, staviću novi post ili ću kopirati ovaj i ponovo ga staviti.
Ajmo sad, dajte te komentare, ljubitelji automobila!
Generalna |
Permalink |
Komentari (33) |
Trekbekovi (0)
Odmetnik iz kontejnera
mladiluk | 11 Maj, 2010 21:27
Izvjesni je Damir ušao u kontejner za smeće između dvije zgrade. Zavukao se u vreću za smeće, smjestio se u unutrašnjost kontejnera i odande počeo glasno zapomagati. Prvo je vrištao, a zatim je vikao kako je gladan. Kasnije mu je bilo vruće, pa je urlao da je žedan i da ne zna gdje je. Stanovnike obližnjih zgrada redovno je obavještavao kako mu je tvrda podloga, kako se boji, kako će kiša, kako ima strah da ga kamion za smeće ne odveze na deponiju. Kad je pala noć prodorno se oglašavao, vikao, plakao, vrištao, urlao i žalio se kako mu je hladno i da je gladan. Nastavio je i naredno jutro. Ljudi su prolazili pored njega u čudu ga gledajući. Onda su pozvali policiju, a i socijalnog radnika. Dva dana kasnije Damira su odvezli u ludnicu i proglasili ga ludim.
Istog dana kad je Damir proglašen nenormalnim, u susjedni kontejner je neko, za koga se očigledno smatralo da je normalan, bacio tri dana stare mačkice spakovane u vrećicu od istog materijala kao vreća za smeće, samo je boja bila bijela. Mačkice su dozivale, mjaukale, zavijale, plakale, gladovale, osjećale žeđ i strah. Ljudi su ih čuli, ali nisu obraćali pažnju, samo su prolazili pored njih. Čovjek koji ih je bacio u kontejner vodio je ugodan razgovor s poznanicima na uglu ulice. Smatrali su ga posve normalnim, a policija i socijalni radnici nisu nalazili niti jedan razlog da ne misle tako, baš kao ni komšije iz zgrada. A na Facebooku je neka grupa "Spasimo Damira i sve one koji vole nekog Damira" imala nekoliko hiljada članova i od nje je bilo koristi jednako koliko bi bilo da nije ni osnovana.
Nekoliko dana kasnije čovjek iz kontejnera pušten je van, nakon što je objasnio da je u pitanju preformans kojim je bezuspješno pokušao skrenuti pažnju kako među nama postoje bezosjećajni zlikovci kao i oni drugi koji zločine nad živim bićima ne samo da ne kažnjavaju već i ne reaguju na njih.
Uzeo je novine. U njima je pročitao kako je komšija koji je mačkice bacio nađen mrtav u grmlju na kraju ulice. Oko njegovog vrata bio je omotan svilen gajtan na čijem je rubu bio privjesak. Taj je privjesak bio u obliku mačkice.
Damir je otvorio vino i počastio se.
Istog dana kad je Damir proglašen nenormalnim, u susjedni kontejner je neko, za koga se očigledno smatralo da je normalan, bacio tri dana stare mačkice spakovane u vrećicu od istog materijala kao vreća za smeće, samo je boja bila bijela. Mačkice su dozivale, mjaukale, zavijale, plakale, gladovale, osjećale žeđ i strah. Ljudi su ih čuli, ali nisu obraćali pažnju, samo su prolazili pored njih. Čovjek koji ih je bacio u kontejner vodio je ugodan razgovor s poznanicima na uglu ulice. Smatrali su ga posve normalnim, a policija i socijalni radnici nisu nalazili niti jedan razlog da ne misle tako, baš kao ni komšije iz zgrada. A na Facebooku je neka grupa "Spasimo Damira i sve one koji vole nekog Damira" imala nekoliko hiljada članova i od nje je bilo koristi jednako koliko bi bilo da nije ni osnovana.
Nekoliko dana kasnije čovjek iz kontejnera pušten je van, nakon što je objasnio da je u pitanju preformans kojim je bezuspješno pokušao skrenuti pažnju kako među nama postoje bezosjećajni zlikovci kao i oni drugi koji zločine nad živim bićima ne samo da ne kažnjavaju već i ne reaguju na njih.
Uzeo je novine. U njima je pročitao kako je komšija koji je mačkice bacio nađen mrtav u grmlju na kraju ulice. Oko njegovog vrata bio je omotan svilen gajtan na čijem je rubu bio privjesak. Taj je privjesak bio u obliku mačkice.
Damir je otvorio vino i počastio se.
Generalna |
Permalink |
Komentari (7) |
Trekbekovi (0)
Divlji pastuv
mladiluk | 04 Maj, 2010 17:12
Tokom jedne partije bele potkraj zimske sezone, mladi Momčilo je Zoranu
u pivo
ubacio tabletu za konje koju je uzeo od svoga tate, inače veterinara.
Nije znao za šta služi, samo je vidio da je nacrtan konj. Momčilo je
imao taj običaj da se zabavlja sa onima protiv kojih gubi, i
da im u piće ubacuje vijagru, laksative, diuretike, smoki, pa čak i
metalne dinare, a ovaj put i nekakvu tabletu na čijoj je kutiji bio
nacrtan konj. Zoran je imao slabašno čulo okusa, a već je bio i pod
gasom pa nije previše osjetio razliku u ionako gorkom i neukusnom piću.
Partija bele je završena i društvo se razišlo. Tokom noći je i utjecaj
piva oslabio, a onda i nestao. Međutim, s tabletom je bilo sasvim
drugačije.
Zoran je ubrzo počeo rzati između rečenica. To je uslovilo da sve manje priča. Ljudi su ga vidjeli kako s lakoćom diže po dvije vreće cementa i na leđima ih nosi kad je pomagao komšiji oko gradnje kuće. Isto tako je sve češće u rano jutro i kasno popodne trčao po ulici noseći na leđima komšijinog šestogodišnjeg sina, a malo kasnije i njegovog brata blizanca, isto šestogodišnjaka. Sam je, s lakoćom, uspio izgurati automobil koji mu je zaglibio u blatu kad se otopio posljednji snijeg te zime. Zorana su mislili odvesti na pregled, ali nisu znali da li da idu kod doktora ili kod veterinara.
Ubrzo je počeo trenirati atletiku. Bio je najkrupniji i najstariji, a bio je i najbrži. Volio je sve trkačke discipline, a posebno trke s preponama. Kad bi odlazio u goste kod prijatelja, Zoran bi jeo samo povrće, posebno svježe lisnato, a volio je mrkvu koju je grizao svojim snažnim prednjim zubima. Vidjeli su ga jednog dana kako iz prodavnice zdrave hrane izlazi noseći u rukama zob. Bila je to vrlo neobična scena jer Zoran nije nosio pola kilograma ili kilogram zobi, već dvije velike vreće. Prestao je piti kafu, ali je zato u gostima volio lizati šećer s dlana, posebno onaj u kockama.
Rjeđe se kupao, a gotovo svake večeri se počeo timariti. Pribor je kupio u obližnjoj radnji, a kasnije je naručio iz Engleske poseban, preko interneta. Najprije se timario sam, a kasnije ga je timarila žena, dok bi se Zoran zadovoljno razvukao na trosjedu. Neki su se čudili što je žena i dalje s njim. Jedni su mislili da je u pitanju snažna ljubav, a drugi su razlog pronalazili u glasnim uzdasima koji su dopirali iz njihove spavaće sobe okrenute prema susjednoj kući i komšinici koja je gotovo svakodnevno sjedila u obližnjem frizerskom salonu i prepričavala novosti iz komšiluka. A Zoran je upravo tamo svratio ubrzo da podšiša kosu. Skratio je sa strane, a iza je ostavio dugi gusti rep crne boje koji je dopirao ispod stražnjice, skoro do koljena. Isto tako je ostavio i široku gustu krestu na sredini glave, pa je ta frizura ličila na gustu grivu.
Ubrzo je počeo mrdati ušima dok bi sjedio za stolom, jeo mrkvu i kocke šećera, a to se posebno svidjelo djeci iz komšiluka. I neke dame je tom sposobnošću privukao, posebno kad bi uši mrdao unazad, a onda se smijao pokazujući svoje velike i jake zube. Na desnoj je nadlaktici istetovirao "divlji pastuv", a isto je napisao i ispod svog imena i prezimena na vizit kartici.
I više nije igrao belu. Počeo se baviti trkama, a često se i kladio na trke konja. Obogatio se. Kažu da je imao dojave.
Jedne noći dugo je ostao budan jer je pred njim bila važna trka na 1 500 metara. Znao je da će ga pobjeda odvesti u legendu njegovog kraja kad je sport u pitanju. Iste noći dobio je nasljednika. Njegov je mladi komšija na jednoj žurki popio nekoliko ekstazi tableta. Narednog jutra počeo se pretvarati u zeca.
Zoran je ubrzo počeo rzati između rečenica. To je uslovilo da sve manje priča. Ljudi su ga vidjeli kako s lakoćom diže po dvije vreće cementa i na leđima ih nosi kad je pomagao komšiji oko gradnje kuće. Isto tako je sve češće u rano jutro i kasno popodne trčao po ulici noseći na leđima komšijinog šestogodišnjeg sina, a malo kasnije i njegovog brata blizanca, isto šestogodišnjaka. Sam je, s lakoćom, uspio izgurati automobil koji mu je zaglibio u blatu kad se otopio posljednji snijeg te zime. Zorana su mislili odvesti na pregled, ali nisu znali da li da idu kod doktora ili kod veterinara.
Ubrzo je počeo trenirati atletiku. Bio je najkrupniji i najstariji, a bio je i najbrži. Volio je sve trkačke discipline, a posebno trke s preponama. Kad bi odlazio u goste kod prijatelja, Zoran bi jeo samo povrće, posebno svježe lisnato, a volio je mrkvu koju je grizao svojim snažnim prednjim zubima. Vidjeli su ga jednog dana kako iz prodavnice zdrave hrane izlazi noseći u rukama zob. Bila je to vrlo neobična scena jer Zoran nije nosio pola kilograma ili kilogram zobi, već dvije velike vreće. Prestao je piti kafu, ali je zato u gostima volio lizati šećer s dlana, posebno onaj u kockama.
Rjeđe se kupao, a gotovo svake večeri se počeo timariti. Pribor je kupio u obližnjoj radnji, a kasnije je naručio iz Engleske poseban, preko interneta. Najprije se timario sam, a kasnije ga je timarila žena, dok bi se Zoran zadovoljno razvukao na trosjedu. Neki su se čudili što je žena i dalje s njim. Jedni su mislili da je u pitanju snažna ljubav, a drugi su razlog pronalazili u glasnim uzdasima koji su dopirali iz njihove spavaće sobe okrenute prema susjednoj kući i komšinici koja je gotovo svakodnevno sjedila u obližnjem frizerskom salonu i prepričavala novosti iz komšiluka. A Zoran je upravo tamo svratio ubrzo da podšiša kosu. Skratio je sa strane, a iza je ostavio dugi gusti rep crne boje koji je dopirao ispod stražnjice, skoro do koljena. Isto tako je ostavio i široku gustu krestu na sredini glave, pa je ta frizura ličila na gustu grivu.
Ubrzo je počeo mrdati ušima dok bi sjedio za stolom, jeo mrkvu i kocke šećera, a to se posebno svidjelo djeci iz komšiluka. I neke dame je tom sposobnošću privukao, posebno kad bi uši mrdao unazad, a onda se smijao pokazujući svoje velike i jake zube. Na desnoj je nadlaktici istetovirao "divlji pastuv", a isto je napisao i ispod svog imena i prezimena na vizit kartici.
I više nije igrao belu. Počeo se baviti trkama, a često se i kladio na trke konja. Obogatio se. Kažu da je imao dojave.
Jedne noći dugo je ostao budan jer je pred njim bila važna trka na 1 500 metara. Znao je da će ga pobjeda odvesti u legendu njegovog kraja kad je sport u pitanju. Iste noći dobio je nasljednika. Njegov je mladi komšija na jednoj žurki popio nekoliko ekstazi tableta. Narednog jutra počeo se pretvarati u zeca.
Generalna |
Permalink |
Komentari (1) |
Trekbekovi (0)
Neradna subota
mladiluk | 01 Maj, 2010 19:17
Veseli sugrađani jure u prirodu da jedu meso i piju pivo ako nađu slobodno mjesto. I da se valjaju po travi. Oni rijetki ostali su u gradu i šetaju opustjelim ulicama. Neki drugi ostali su u gradu da Praznik rada provedu radno. Rade poneki dućani, pekare, poneke apoteke, rijetki taksisti, brojni kafići i sve kladionice. Neki od onih koji ne rade jer tako obilježavaju protest kojim su se radnici izborili za osmosatno radno vrijeme i dostojanstveniji život odradiće današnji praznik sutra ili sljedeće nedjelje. Skupština je danas prazna.
Kapitalizam u Srbiji mora se razvijati, ne smije se stati. Kako će gazda ljetovati u Španiji i zimovati u Austriji i Francuskoj ako se stane? I otkud mu novci za novi džip, a ova dva što ima stara su skoro već dvije godine.
Sretan im Prvi maj!
Generalna |
Permalink |
Komentari (1) |
Trekbekovi (0)
Meni
Pretraži
Kalendar
| « | Maj 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||