Mladi luk

Jozo je sjedio do prozora u pretposljednjem redu. Pravo ime mu je bilo Staša, ali smo ga zvali Jozo jer mu se tako zvao tata. Išli smo u prvi razred gimnazije, i kako je Jozin stari susjed Balog rekao, Jozo je tek obrucao, ali je više vremena posvećivao frizuri nego školi. Kosa mu je bila žuta i kratka, a mazao ju je nečim tako da izgleda da je premazana vodom u kojoj je otopio mnogo šećera. Zbog tog hobija se budio ranije, a često je i kasnio na prvi čas jer nije stigao namazati kosu. Svakih četrnaest dana Jozo je išao kod svog frizera, koji se tada zvao brico, da kosu podesi na standardnu dužinu. Pazio je na to.

Imao je problema s engleskim. Engleski mu nije išao. Pored toga, Jozo je imao problema i s matematikom, hemijom i fizikom, a ni lektiru nije čitao. Čak ni "Malog princa" u osnovnoj školi kojeg je mogao pročitati za vrijeme jedne fudbalske utakmice jer Jozu ni utakmice, a ni fudbal nisu zanimali. Jednog sunčanog utorka me pozvao da dođem kod njega da mu objasnim nepravilne glagole.

"Nema se tu šta objašnjavat, Jozo. Nauči ih napamet, za dvojku ili trojku će te samo to pitat, čak ne trebaš znat kad koji koristiš, pa ne moraš naučit u kom vremenu ide koji. A to da naučiš napamet, tu ti ja ne mogu ništa objasnit. Uzmi spisak glagola i zapamti ih, kao pjesmicu."
"Ma daj, ne seri, dođi popodne, šta ćeš drugo radit..."
"Aj dobro, doću, ali nisam ti ja neki stručnjak za engleski, ima u razredu boljih od mene."
"Ma to su sve pederi, štreberi, jebeš njih. Dođi da mi to pokažeš i da malo zajebavamo, imam i neke nove porniće pa ću ti dat da gledaš, a i da vidiš kak sam sredio motor."

Jozo je inzistirao i ja sam došao kod njega da ne misli da mu ne želim pomoći. Ušao sam u lijepu veliku kuću, popeo se uz stepenice i našao se u Jozinoj sobi. Zidovi se bili prekriveni posterima. Glumice i pjevačice su bili u većini, a na plafonu je bila velika Samantha Fox. Kad sam bolje pogledao vidio sam je na svakom zidu. Na vratima je stajao poster Sabrine iz časpopisa Bravo. Imao ih je na posterima, ali nisam primijetio da ima njihove ploče ili kazete. Uzeo sam udžbenik iz engleskog, otvorio stranu sa spiskom nepravilnih glagola.
"S njemačkim nemam problema, ali me ovaj engleski jebe", rekao mi je uvjerljivo kao da se ne poznajemo.
"To ti je isto, imaš i tamo nepravilne glagole."
"Jesu isti u njemačkom i engleskom ti nepravilni?"
"Pa nisu baš..."
"Šta se, koji kurac, nisu sastali, na primjer u Belgiji ili Nizozemskoj, i dogovorili se tamo ti engleski i njemački profesori pa da budu isti. Lakše bi bilo i nama i njima da znamo koji je nepravilan, a koji je pravilan, da su isti."
"Pitaćemo to kad budemo imali povijest. Jozo, sad pamti šta ti ja kažem. Kupiti se kaže buy, bought, bought. 'Ajde sad ti reci kako se kaže kupiti."

Jozo je otvarao kutiju cigareta dok sam mu to govorio, a onda me pogledao raširenim očima. Nije ništa progovorio, razmišljao je, a onda je rekao sporo kao da ću mi zalijepiti šamarčinu ako pogriješi.
"Buy..., bought..., aaaa...., hmmmmm..., buy, bought..."
"Bought", rekao sam kad sam izgubio strpljenje.
"Da, buy, bought, bought, sad sam se sjetio", rekao je Jozo i pljesnuo se desnim dlanom po čelu.
"'Ajde sad ovaj, taj je lagan. Pustiti - let, let, let."
"Pustiti - let, let, let", ponovio je Jozo brzo pa sam mu "objasnio" i glagol rezati, a Jozo je u pola sekunde ponovio cut, cut, cut.
"Sad ću ti objasniti glagol sjediti. Sjediti se kaže sit, sat, sat. Ajd sad ti."
"Sjediti - sit, sat, sat."
"Trošiti - spend, spent, spent."
"Spend, spent, spent."
"Kladiti se - bet, bet, bet. Kako se kaže kladiti se?"
"Bet, bet, bet."
"Smrzavati se - freeze, froze, frozen. Sad ti to reci."
"Smrzavati se - freeze, froze, frozen, ali neće me to sad pitat, koji ti je kurac, proljeće je, ide ljeto..."
"Dobro, dobro, odlično! Ajde dalje. Pustiti, Jozo?"
"Šta da pustim?"
"Ma ne da pustiš, kako se kaže?"
"A-ha, to me pitaš. Misliš na engleskom? Aaaaaa... let...", rekao je nesigurno i raširio oči i malo spustio glavu kao da traži da potvrdim pa sam klimnuo glavom. "...let..., let?", konačno je rekao i treću riječ i ja sam mu pružio ruku, a Jozo je sijao od sreće pa smo se i rukovali.
"Rezbariti?"
"Kakva ti je to riječ? To ni na hrvatskom ne koristim, daj neku normalnu."
"Sjediti!"
"Sit... prvi je sit..., aaaaaa... sit, samo da se sjetim... sit, pa onda, pa onda..."
"Sit, sat..."
"Da, sit, sat... sit, sat... samo malo...", izgovorio je i zagledao se u Samanthu Fox kao da će mu ona šapnuti.
"Sit, sat...", zapinjali smo nakon drugog zajedno. "Sit, sat, sat, Jozo, zapamti ovaj, važan je i čest."
"E pa da, znao sam, sad sam se sjetio, sad sam se sjetio. Sit, sat, sat. Može dalje, sad sam se zalaufao."
"Trošiti?"
"Spend, spend, spend."
"Ne, spend, spent, spent, druga dva su sa T."
"Isti kurac i D i T, ko da je to neka razlika, to se ni ne čuje. Daj dalje, taj znam, daj neki teži."
"A nije isto, to je jednačenje suglasnika po zvučnosti, hehe. Rezati?"
"Kakvo jednačenje, pa to je iz hrvatskog, nemoj me jebat. Rezati se kaže... Buy, bought... cut?"
"Ma ne, jebote, isto je. Cut, cut, cut. Donijeti je bring, brought, brought."

Jozo je povukao kratak dim, ispustio ga na desnu stranu usta i sigurno izgovorio: "Donijeti - bring, brought, brought."

"Rezati?
"Cut, cut, cut."
"Pustiti."
"Let, let, let", nabadao je slučajno.
"Donijeti", bio sam brz, a nismo ni stigli do toga.
"Buy, bought, bought."
"Idi u pizdu, Jozo", nasmijao sam se i pažljivo, ali rezignirano bacio knjigu na krevet.
"Je l' ima još ili je to sve?", pitao me misleći da smo blizu kraja.
"Ima još. Tek smo pola naučili, ima još skoro deset", rekao sam da ga ohrabrim.
"Ajmo sad napravit pauzu, ovo znam, sve štima. Jesi za pivo? Ajd da ti pokažem kako sam sredio makinu. Zvijer je sad!" rekao je, i onda smo krenuli prema garaži, a Jozo je, s pivom u ruci, nastavio o školi: "Rezbariti, rezbariti, haha, koja riječ. E, je l' se sjećaš kad smo pilili ona sranje za tehnički u osnovnoj? Pa su meni pucale sve pilice, a onaj tražio da drkamo one šper-ploče kao da ćemo svi bit stolari. Tehnički, e, koji će nam kurac taj predmet, pa to ni onim mašinenšloserima iz elektro ne treba..."

Kući sam otišao poslije dva i po sata objašnjavanja, još mu je ostalo da nauči stotinjak riječi upisanih u maleni rječnik i da pročita i prevede tri lekcije srednje dužine. Mnoge su se riječi ponavljale, primijetio sam, na svakoj strani je imao nekoliko duplikata. Naša je profesorica takve trikove lako uočavala i davala jedinice zbog toga, ali su se kod nje jedinice lako ispravljale pred kraj godine, čak i na četvorku. Narednog dana Jozo se nije pojavio u školi zbog ispitivanja. Rekao je da se prehladio i od mlade komšinice koja je bila doktorica i koju je Jozin jedanaest godina stariji brat seksao dobio ispričnicu.

Petnaest godina kasnije čuo sam da je Jozo završio za profesora fiskulture, otvorio kafić i oženio se. Ima jako lijepu ženu, vidio sam je. Ona radi u školi, predaje engleski. Jozo ponekad radi kao konobar u svom kafiću, a ponekad kao profesor u teretani, objašnjava bilderima kako se diže teret i kako se pravi kolut naprijed. Ne znam da li još pamti nepravilne glagole.

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

• Dobar dan, komšija
• Moj brat puši dvije škatulje dnevno
• Majstor u kući
• Ona šeta psa
• Jura protiv nepravilnih glagola

• Generalna [212]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom