Strah
mladiluk | 29 Oktobar, 2010 14:04
Ostalo je samo malo više od tri sata od našeg susreta. Dugo sam čekao trenutak da je pozovem da se vidimo. A prihvatila je iz prve, i meni je to bilo sasvim neočekivano, kao neki dar koji padne direktno s neba.
Nervoza se povećavala kako se vrijeme sastanka približavalo. Konačno, ispeglao sam tri majice. Svaku po dvadeset minuta, najprije stražnju pa prednju stranu, svaku po dva puta, da budu ispeglane kao da ih je peglao svjetski prvak u peglanju. Nisam mislio obući sve tri nego nisam znao koju da obučem. Probao sam sve tri po tri puta, provlačeći po pravilu najprije glavu, a ona desni pa zatim lijevi rukav. Stajao sam ispred ogledala i razmišljao u kojoj se osjećam najprijatnije. Nakon samo četrdeset pet minuta izabrao sam jednu, skoro pedeset posto siguran da je to pravi izbor. Još sam je jednom ispeglao. Pogledao sam na sat. Samo sto dvadeset i osam minuta do trenutka kad ćemo se naći na uglu dvije ulice. 128, lijep broj, istovremeno djeljiv sa 2, 4, 8, 16, 32 i 64. Dovoljno vremena da izaberem čarape u kojima ću ići.
Odlučio sam da se pojavim sat vremena prije dogovorenog vremena. Bolje sat vremena prije nego pet minuta kasnije. Provjerio sam da li je štednjak isključen. Bio je. Ali, provjerio sam rukom da li su ringle zbilja hladne. Bile su sasvim hladne što je bio skoro siguran znak da je štednjak zaista ugašen. Ipak, još sam jednom provjerio da li je sve okrenuto na nulu. Za svaki slučaj sam sve krpe i sve stvari oko štednjaka prebacio na drugi element. Onda sam, konačno, isključio štednjak iz struje. Sigurno je sigurno, a ne da mi kuća izgori dok sam ja na dugo očekivanom sastanku.
Slijedila je provjera pegle. Bila je isključena. Gledao sam u peglu pa u utičnicu. Nema sumnje da je dotok struje u nju prekinut. Ali sam je ipak prebacio na terasu i stavio na pločice, da stoji u uspravnom položaju, ako se kojim slučajem sruši da ne zapali nešto. Pripazio sam da stoji na sredini velike pločice.
Isključio sam bojler čije je narančasto svjetlo opasno prijetilo da izazove havariju kad napustim kuću. Ni kompjuter nisam ostavio uključen, iščupao sam sve kablove iz struje da se ne bi kojim slučajem sam od sebe uključio i zbog nečega eksplodirao. Ne znam kako bi on to uspio, ali ne znam ni kako radi, pa je najbolje da ga isključim.
Zatvorio sam prozore, provjerio još jednom sve električne uređaje uključujući i fen koji nisam koristio bar dvije godine, i koji bi neopreznima mogao izledati bezazleno.
Zatim sam provjerio slavine, kao da idem na jednogodišnje putovanje. Pomislio sam da zavrnem ventil za vodu u podrumu. Jer, ako voda grune, može izazvati poplavu. Pritegnuo sam slavine do kraja, koliko god sam mogao. Pozvao sam taksi da ne bih došao u situaciju da nemam gdje parkirati, ili da mi pauk ili lopovi odnesu vozilo. Rekli su mi da će doći za pet minuta. Dovoljno da provjerim sve još jednom. Peglu sam, za svaki slučaj, prebacio u kupatilo i oprezno je stavio u kadu jer je tamo bila manja mogućnost da se nešto zapali. Zapaljivi ručnik i toaletni papir iznio sam iz kupaone.
Pogledao sam da li mi negdje strši kosa. Nije stršala. Oprao sam zube na brzinu, za samo tri minute. Ostavio sam upaljeno svjetlo u kupatilu. Pomislio sam da će potpuni mrak biti signal lopovu da je stan prazan. Ovako sam ga odlučio zavarati, a svjetlo u kupatilu je najmanje opasno, premda ne i bezopasno. Ali morao sam riskirati.
Izašao sam i zaključao vrata dvaput. Onda sam dvaput pritisnuo kvaku da se uvjerim da su vrata zaista zaključana. Odmakao sam se četiri koraka od vrata, izbrojao do sto u sebi, a onda se približio vratima, i još dvaput provjerio kvaku. Vrata su bila zaključana, bio sam skoro potpuno uvjeren u to. Sišao sam ni tačno osam stepenice, vratio se nazad i provjerio još jednom. Sve je u redu. U prodavnici sam kupio žvake i ubacio četiri u usta da osvježim dah. Nikad mi nisu rekli da mi smrdi iz usta, niti sam to sam osjetio. Ali, možda ona ima istančan njuh, svojevrsni ultranjuh kojim osjeti i ono što drugi nisu u stanju. Smjestio sam se u taksi i zalupio vratima, a onda vezao pojas.
- Molim vas u centar. Samo nemojte prelaziti brzinu veću od 32 kilometra na sat.
- Zašto?
- Hoću da razgledam grad dok vozite. Vratio sam se iz Amerike i zanima me kako sad izgleda nakon deset godina. Platići vam tri puta više nego što košta vožnja – rekao sam nakon laži u prvoj rečenici.
- Zašto?
- Hoću da razgledam grad dok vozite. Vratio sam se iz Amerike i zanima me kako sad izgleda nakon deset godina. Platići vam tri puta više nego što košta vožnja – rekao sam nakon laži u prvoj rečenici.
I on je milio tako da nas je prestigao i konj koji je vukao jedna kola i dva Cigana na tim kolima, tatu i sina. Nisam htio da zbog brze vožnje dođemo u situaciju da nas negdje neko očeše pa da kao svjedok moram čekati policiju zbog izjave i da mi vade krv, vode na poligraf i vrše DNK analizu. Reći ću mu da želim biti siguran da ćemo stići zbog zelenooke bilo mi je neugodno. Šta će misliti, možda i da nisam normalan…
Poslije ona četiri „orbita“ ubacio sam u usta i ostalih šest i sočno ih žvakao mljackajući tako da me i taksista prijekorno pogledao i pojačao muziku.
Vozio je, a ja sam razmišljao o budućem susretu prisjećajući se jesam li stan ostavio u bezbjednom stanu i jesam li ponio sve što trebam, uključujući novce, dva mobilna telefona, ako se jedan pokvari a bude mi neophodan, i dokumente ako nas policija bude negdje kontrolisala, jer nije već desetak godina pa bi se to moglo dogoditi i izazvati određene neugodnosti. Onda sam se brojanjem ljudi s moje strane ulice pokušao osloboditi teških misli koje su me proganjale. Do odredišta sam ih izbrojao 238. Nedostajalo mi je još njih 18 da bih u potpunosti bio zadovoljan brojem.
Kad smo Stigli, ja sam vidio kako vatrogasna kola idu u pravcu iz kojeg smo došli. Nije mi bilo svejedno. I najbolji griješe, a kako onda neću ja. Možda sam zaboravio ugasiti neko svijetlo i sad je sijalica eksplodirala što je izazvalo požar. Ili je greška bila u ostavljanju televizora uključenog u struju. Pa da, dovoljan je samo jedan precizan grom i da sve ode u propast. Rekao sam taksisti da hitno okrene auto i da brzinu poveća na nevjerovatnih 40 km/h. Znojio sam se dok smo se vozili, osjećao sam to. A naša je vožnja predstavljala pratnju vatrogasnom kamionu iza koga je išao još jedan. Srce mi je udaralo kao kod vrapca, a znoj je klizio niz sljepoočnicu i vrat. Posebno kad je taksista rekao:
- Ovi izgleda idu kod tebe – dok sam se ja tresao blijed od straha.
Smirio sam se tek kad sam vidio da su vatrogasci skrenuli na drugu stranu od moje ulice i zaustavili se ispred jedne kuće. U pitanju je bila lažna dojava komšije kojem je bilo dosadno i koji je u tim trenucima zvao vatrogasce ili policiju jer se osjeća nesigurno, ili čak i hitnu pomoć tvrdeći kako se uplašio jer ima temperaturu skoro 37. Štaviše, hitna pomoć je već stajala ispred kuće, a policija je upravo stizala.
- Zapalio sam cigaru, pa ako mi pozli ili se nešto zapali – objašnjavao je on razlog poziva.
Vratio sam se u kuću mokar kao da sam sprintom trčao bez prekida 1 500 metara, ili kao da sam za vrijeme trajanja vožnje istovario kamion drva u rekordnom roku. Poslao sam taksistu njegovoj kući. Otišao sam se istuširati čim sam provjerio da li mi je kuća sigurna. Prije toga sam dva puta oprao ruke dugo ih sapunjajući zbog kontakta s vratima na taksiju. Nakon rutinske kontrole, nakon što sam se presvukao, ustanovio sam da se u naredna četiri sata neće dogoditi katastrofa, zahvaljujući isključivo mojim mjerama opreza. Da preduhitrim i dodatne neželjene situacije, ja sam pojeo žličicu kakaa u prahu, da ne bih spletom nesretnih okolnosti jurcao u WC. Onda još jednu, zato što mi je sigurnost na prvom mjestu. To se dogodi bar jednom u dvije hiljade slučajeva u prvih dvadeset susreta pa je situaciju trebalo držati pod kontrolom i izbježi neželjene posljedice.
Shvatio sam da je bolje ići autom. Uzeo sam ključ i pošao van. Brisao sam se oko usta jer sam pomislio da sam možda musav od ručka. Jeo sam ajvar pa je moguće da sam ostao oko usana malo crvenkast. Trljao sam i trljao, a onda sam shvatio da ću tako iritirati kožu i biti crven i bez ajvara.
Sjetio sam se da nisam ponio kišobran. A šta ako padne kiša, iznenada, kao što to nenajavljena kiša ima običaj uraditi? I šta ako pokisnem i dođem tako mokar, kao pokisla kokoš? Šta onda, šta ako ispadnem budala? Najavili su vedro i bez padavina, ali ko će njima vjerovati. Čak i politički analitičari koji pišu za novine pogriješe, pa kako neće meteorolozi. Da znaju prognozirati oni bi igrali sportsku prognozu i prognozirali utakmice, a ne vrijeme, i to besplatno ili za malu platu. Bolje biti oprezan nego mokar.
Sjeo sam u auto i polako dovezao do grada. Usput sam svratio u apoteku po kafetine jer nikad se ne zna kad će glava zaboljeti. Uzeo sam i aspirine i dva paketa vlažnih maramica. Parkirao sam. Tačno 8 250 metara od kuće do parkirališta. Bilo je 20:10, a parking se naplaćivao do 21 sat. Poslao sam umjesto jedne dvije poruke, za svaki slučaj ako kontroloru sat kasni, a onda još jednu da bih bio siguran da mi neće naplatiti kaznu. Obišao sam automobil dva puta i provjerio sva vrata, iako je postojalo automatsko zaključavanje. Ne može se vjerovati ni ljudima, a kamoli tehnici. Prije toga sam mobilnim telefonom fotografisao poziciju mjenjača i ručne kočnice, da se i tokom večeri mogu uvjeriti da je auto ostavljen „u brzini“ i da je ručna kočnica povučena do kraja kao da sam parkirao na nagibu od 60%.
Onda sam se pojavio na dogovorenom mjestu i čekao. A ona je izbjegla sve moguće prepreke koje su se mogle ispriječiti i pojavila se tačno na vrijeme. Čak se pojavila s osmijehom. Izgledalo je da sve ide kako treba.
Generalna |
Sledeći | 
Prethodni |
Komentari (6) | 
Trekbekovi (0)
Komentari
Strah
Marta | 30/10/2010, 12:20
:):):)Sldeci post o mogucim preprekama koje je doticna dama izbegla?
pozz
Re: Strah
mladiluk | 30/10/2010, 12:50
Vrijeme je da i na komentare odgovorim, redom na sve koji su stigli.
Stepski vuče, na blogu je dozvoljeno i izmišljanje pa sam iskoristio tu mogućnost. U kojoj mjeri sam izmislio teško je reći :). Dakle, ipak postoje ljudi koji se uklapaju u ovu priču. to je ohrabrujuće :). Hvala na pozdravu i komentaru. Uzvraćam pozdrav!
Marta, trostruki smajli, pa to je dobar znak :). U sljedećem nastavku ovaj iz priče provodi veče sa dotičnom damom :). Ali nije sve tako glatko kao što izgleda. Pozdrav i tebi, Marta!
Re: Strah
mandrak72 | 03/11/2010, 18:39
Prepoznajem nekoliko likova u ovoj priči u svom okruženju pa mi tek sad postaju jasnije njihove muke, hehe
pozdrav
Kerala SSLC PUC Model Paper 2023
Kerala SSLC PUC Model Paper 2023 | 15/06/2022, 08:12
Kerala Pareksha Bhavan and General Education Board have announced the Kerala SSLC Model Paper 2023 with Answer Solutions 2023 for Paper 2023-1 and Paper 2023-2 examination theory, Kerala SSLC PUC Model Paper 2023 objective and multiple-choice Questions 2023 to general and vocational course 1st Term, 2nd Term (Onam & Orukkum) Quarterly, Halfyearly, Prefinal and Annual final Public examinations to the academic year of 2023.
Meni
Pretraži
Kalendar
| « | Oktobar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Re: Strah
stepskivuk | 29/10/2010, 20:16
Ne znam je li je ovo bila pesnicka sloboda ili pises o stvarnim dogadjajima...ali me zabavlja misao da imam poznanika koji se ponasa kao junak tvoje price !
Puno pozdrava drugu mom...