Hozntregeri
mladiluk | 21 Jul, 2010 14:27
Sjedio sam mirno na jednom brežuljku i gledao srnu koja je pasla ispod divlje jabuke udaljene kao što je centar igrališta udaljen od ruba kaznenog prostora. Bilo je to nadomak malenoga usamljenog sela. Kuće su postajale sve praznije tokom godina, ljudi su odlazili tamo gdje su svi koji su se u prošlosti rodili preselili. Selo je postajalo sve više dio divljine, šuma se približavala naselju koje je nekad bilo puno života. I srne su dolazile sve bliže, gotovo redovno na doručak i večeru.
Gledao sam to predivno stvorenje kako pase. Sjedio sam sam na travi i gledao je. Idilična scena. Ona je pasla povremeno podižući glavu da oslušne šta se događa gledajući okolo velikim očima i mrdajući ušima. Srne su uvijek na oprezu. Imala je velike tamne oči i narančastosmeđe krzno. Jela je mekanu travu, stajala mirno i ja sam uživao u tom prizoru. Izgledalo je da ću do mraka biti prisutan i u miru posmatrati prelijepu scenu, gledajući u miru nježnu životinju, stanovnika šume i obližnjih livada.
A onda se začuo prasak i istovremeno je srna poskočila. Otrčala je malo dalje i pala na zelenu travu. Još sam samo vidio kako trza nogama nekoliko sekudni dok se nije potpuno umirila. U trenu se iz grmlja pojavio i čovjek u maskirnoj uniformi - lovac. Psihopata i ubojica, čovjek koji uživa u ubijanju, destruktivac željan krvi, zlo na dvije noge. Vidiš život u punoj ljepoti i odlučiš da ga ugasiš, a onda se još tome obraduješ. Neshvatljivo. Nije me vidio, krenuo je prema srni. Šokiran, sjetio sam se lovokradice iz "Jelenka". Izvadio je nož i približavao se. A ja sam se prikrao iza drveta. Skinuo sam hozntregere koji su mi pridržavali traperice. Došao sam mu tiho s leđa, bos gazeći nisku travu. Upravo kad me čuo i kad je krenuo da se okrene ja sam mu prebacio tregere oko vrata. Stisnuo sam ga tim tregerima oko vrata. On je pokušao spriječiti moj potez prstima, ali sam ja bio brži.
Počeo je krkljati, a ja sam vidio srnu kojoj je iz usta išla krv. Mrdnula je repićem još jednom. A ja sam stegao još jače. Nakon devedeset sekundi sam popustio i vratio tregere na hlače. Hlače su mi spadale i tregeri su bili neophodni. Onda sam iz džepa izvadio kutijicu s pepermint bombonima i ubacio jedan u usta.
*Ako ovo nije bilo zanimljivo, imam poslasticu za sve koji vole čitati ono što je duže od teksta za njihov horoskopski znak, ali je manje tačno. Klikni ovdje pa da vidiš o čemu je riječ.
A onda se začuo prasak i istovremeno je srna poskočila. Otrčala je malo dalje i pala na zelenu travu. Još sam samo vidio kako trza nogama nekoliko sekudni dok se nije potpuno umirila. U trenu se iz grmlja pojavio i čovjek u maskirnoj uniformi - lovac. Psihopata i ubojica, čovjek koji uživa u ubijanju, destruktivac željan krvi, zlo na dvije noge. Vidiš život u punoj ljepoti i odlučiš da ga ugasiš, a onda se još tome obraduješ. Neshvatljivo. Nije me vidio, krenuo je prema srni. Šokiran, sjetio sam se lovokradice iz "Jelenka". Izvadio je nož i približavao se. A ja sam se prikrao iza drveta. Skinuo sam hozntregere koji su mi pridržavali traperice. Došao sam mu tiho s leđa, bos gazeći nisku travu. Upravo kad me čuo i kad je krenuo da se okrene ja sam mu prebacio tregere oko vrata. Stisnuo sam ga tim tregerima oko vrata. On je pokušao spriječiti moj potez prstima, ali sam ja bio brži.
Počeo je krkljati, a ja sam vidio srnu kojoj je iz usta išla krv. Mrdnula je repićem još jednom. A ja sam stegao još jače. Nakon devedeset sekundi sam popustio i vratio tregere na hlače. Hlače su mi spadale i tregeri su bili neophodni. Onda sam iz džepa izvadio kutijicu s pepermint bombonima i ubacio jedan u usta.
*Ako ovo nije bilo zanimljivo, imam poslasticu za sve koji vole čitati ono što je duže od teksta za njihov horoskopski znak, ali je manje tačno. Klikni ovdje pa da vidiš o čemu je riječ.
Generalna |
Permalink |
Komentari (4) |
Trekbekovi (0)
Ako me ostaviš
mladiluk | 15 Jul, 2010 13:31
Kvrckaju, lupaju, silaze u klompama, štiklama i kopačkama, psi im grizu radijatore, pojačavaju narodnjake, pojačavaju prenose utakmica kao da su 200 metara od televizora, pucaju iz kalašnjikova kad padne gol, otpanjuju tehno po noći, psi laju cijeli dan zarobljeni u stanovima, lupaju vratima, cijepaju drva u stanu i negdje ih spaljuju, glasno pričaju po hodnicima, smiju se ispred zgrade dok ogovaraju komšije, razgovaraju glasno preko telefona u dva sata ujutro, usisavaju jednom mjesečno ali obavezno u 22 sata, uvode klima uređaj bušeći zid od 21 do 23:30, grebu ključevima po ogradi uz stepenice dok silaze, jedna se ljubi s dečkom na stepenicama kao da cuclanje Maggie Simpson pojačaš na 120 decibela, turiraju motor ispred zgrade kad se sjete, mobitelom pričaju ispred ulaza glasno, dozivaju ukućane stojeći ispred zgrade, svađaju se glasno više da meni smetaju nego zbog same svađe, igraju jamb sa dvanaest kockica na podu bez tepiha...
Kao što vidiš, kao da živim u džungli.
A kako sam im dohakao?
Bila je noć, ja sam čekao da svi odu na spavanje. Pijuckao sam gemišt čekajući. Onda sam sačekao da se dovoljno naspavaju da, kad ih probudim, ne mogu više zaspati, a da drugi dan budu pospani i da narednih sedam dana ispadnu iz ritma spavanja. Otišao sam na YouTube, ukucao u pretraživač "Miso Kovac" i našao ono što sam tražio. Rekao sam glasno, zajedno s Matom Mišom Kovačom: "Za sve vas mlade moje susjede, pjesma Ako me ostaviš".
Nakon kratkog gitarskog uvoda i strofe, ja sam pogladio svoje brkove koje sam ostavio kad sam skinuo dvoipomjesečnu bradu, brkove na kojima bi mi pozavidjeli Flanders, Blaž Slišković, Zoran Vulić, Mile Jovin, Bernd Schuster, Mike Torello, Momir Bulatović, Vuk Karadžić, Tanja Vojtehovski, Vedrana Rudan pa čak i sam Mate Mišo Kovač. I zapjevao sam što sam glasnije mogao refren:
Onda sam zamislio da sam stvarno Mišo Kovač i da ispred mene ima 30 000 vatrenih Dalmatinaca. Zažmirio sam i zapjevao sa svih 30 000 zamišljenih fanova Strofa je zvučala gromoglasno i ja sam osjetio kako se susjedi bude i kako se pale svjetla. Onda sam počeo skandirati: Mišo, Mišo, Mišo, Mišo..
Pa je slijedila nova strofa i jak refren:
Već su se skupili kao žohari na svjetlu. Zvonili su i ja sam otvorio. "Izvolte", rekao sam onako brkat u košulji koju sam izvukao odnekud, pjevajući zatim u zanosu:
"Ajmo sad svi", a predstavnici stanova su bili smrkuti, osim onog s trećeg sprata koji je glasnm pjevanjem iz pozadine htio prikriti nedostatak sluha. Čak je digao ruke u vis i pljeskao, a preko pidžame je navukao sako krem boje i zasukao rukave kao da je došao direkto s Mišinog koncerta u Tučepima 1987. Vidio sam da mu na majici piše "Elvis je mrtav, al Mišo je živ".
Onda sam se sjetio kako sam ga 1987. gledao u jednoj emisiji i kako sam želio imati brkove kao on pa sam zapjevao još jedan hit:
Najglasniji je i najmrzovoljniji bio neki ogromni bradonja. Djelovao je prljavo, kao da u njegovom stanu nema vode već bar petnaest dana. Ma izgledao je kao da nije izašao iz svoga stana od 1993. godine kad ga je otkupio za 200 maraka. Njemu sam, dok još nisam imao brkove, ubacio u poštanski sandučić reklamni papirić koji sam odštampao na svom štampaču. Na njemu je pisalo: "Besplatno šišanje, brijanje i zaprašivanje protiv buva. Čišćenje od glista samo 100 dinara. Deradikalizacija gratis", i on kao da je naslutio od koga potiče taj papirić pa me dodatno mrzio. Razvalio je ormarić i krenuo da mi isključi struju, nakon što mi je rekao da sam ustaša jer slušam Mišu Kovača. Međutim, nešto je pogrešno stisnuo u mraku pa ga je struja ofurila tako da se sav nakostriješio, a struje je nestalo svima osim meni. Odnijeli su ga gore da ga razelektriziraju. A ja sam pjevajući otišao na spavanje. Osjećao sam se pobjednički.
A kako da proslavim pobjedu nego uz Mišu Kovača.
Kao što vidiš, kao da živim u džungli.
A kako sam im dohakao?
Bila je noć, ja sam čekao da svi odu na spavanje. Pijuckao sam gemišt čekajući. Onda sam sačekao da se dovoljno naspavaju da, kad ih probudim, ne mogu više zaspati, a da drugi dan budu pospani i da narednih sedam dana ispadnu iz ritma spavanja. Otišao sam na YouTube, ukucao u pretraživač "Miso Kovac" i našao ono što sam tražio. Rekao sam glasno, zajedno s Matom Mišom Kovačom: "Za sve vas mlade moje susjede, pjesma Ako me ostaviš".
Nakon kratkog gitarskog uvoda i strofe, ja sam pogladio svoje brkove koje sam ostavio kad sam skinuo dvoipomjesečnu bradu, brkove na kojima bi mi pozavidjeli Flanders, Blaž Slišković, Zoran Vulić, Mile Jovin, Bernd Schuster, Mike Torello, Momir Bulatović, Vuk Karadžić, Tanja Vojtehovski, Vedrana Rudan pa čak i sam Mate Mišo Kovač. I zapjevao sam što sam glasnije mogao refren:
AKO ME OSTAVIŠ
KAD POŽELIŠ KRAJ
I NEBO ĆE PLAKATI
IZGUBIT ĆE SJAJ
KAD POŽELIŠ KRAJ
I NEBO ĆE PLAKATI
IZGUBIT ĆE SJAJ
Onda sam zamislio da sam stvarno Mišo Kovač i da ispred mene ima 30 000 vatrenih Dalmatinaca. Zažmirio sam i zapjevao sa svih 30 000 zamišljenih fanova Strofa je zvučala gromoglasno i ja sam osjetio kako se susjedi bude i kako se pale svjetla. Onda sam počeo skandirati: Mišo, Mišo, Mišo, Mišo..
Pa je slijedila nova strofa i jak refren:
AKO ME OSTAVIŠ
NE RUŠI DRUGO SVE
PUSTI DA VJERUJEM
DA VOLJELA SI ME
NE RUŠI DRUGO SVE
PUSTI DA VJERUJEM
DA VOLJELA SI ME
Već su se skupili kao žohari na svjetlu. Zvonili su i ja sam otvorio. "Izvolte", rekao sam onako brkat u košulji koju sam izvukao odnekud, pjevajući zatim u zanosu:
NIKOGA NISAM VOLIO TAKO
DUŠOM I TIJELOM BESKRAJNO LAKO
KAO TEBE, NIKOG KAO TEBE
NIKOG KAO TEBE
DUŠOM I TIJELOM BESKRAJNO LAKO
KAO TEBE, NIKOG KAO TEBE
NIKOG KAO TEBE
"Ajmo sad svi", a predstavnici stanova su bili smrkuti, osim onog s trećeg sprata koji je glasnm pjevanjem iz pozadine htio prikriti nedostatak sluha. Čak je digao ruke u vis i pljeskao, a preko pidžame je navukao sako krem boje i zasukao rukave kao da je došao direkto s Mišinog koncerta u Tučepima 1987. Vidio sam da mu na majici piše "Elvis je mrtav, al Mišo je živ".
Onda sam se sjetio kako sam ga 1987. gledao u jednoj emisiji i kako sam želio imati brkove kao on pa sam zapjevao još jedan hit:
JA NEMAM VIŠE RAZLOGA DA ŽIVIM
JA NEMAM VIŠE ČEMU DA SE DIVIM
JA NEĆU NOĆAS NI ZA KOG DA ZNAM
KAD NJE VEĆ NEMA BOLJE DA SAM SAM
JA NEMAM VIŠE ČEMU DA SE DIVIM
JA NEĆU NOĆAS NI ZA KOG DA ZNAM
KAD NJE VEĆ NEMA BOLJE DA SAM SAM
Najglasniji je i najmrzovoljniji bio neki ogromni bradonja. Djelovao je prljavo, kao da u njegovom stanu nema vode već bar petnaest dana. Ma izgledao je kao da nije izašao iz svoga stana od 1993. godine kad ga je otkupio za 200 maraka. Njemu sam, dok još nisam imao brkove, ubacio u poštanski sandučić reklamni papirić koji sam odštampao na svom štampaču. Na njemu je pisalo: "Besplatno šišanje, brijanje i zaprašivanje protiv buva. Čišćenje od glista samo 100 dinara. Deradikalizacija gratis", i on kao da je naslutio od koga potiče taj papirić pa me dodatno mrzio. Razvalio je ormarić i krenuo da mi isključi struju, nakon što mi je rekao da sam ustaša jer slušam Mišu Kovača. Međutim, nešto je pogrešno stisnuo u mraku pa ga je struja ofurila tako da se sav nakostriješio, a struje je nestalo svima osim meni. Odnijeli su ga gore da ga razelektriziraju. A ja sam pjevajući otišao na spavanje. Osjećao sam se pobjednički.
A kako da proslavim pobjedu nego uz Mišu Kovača.
SUTRA MI SUDE ZBOG LJUBAVI LUDE
VJETAR NEK NOSI SVE U VIR
SAMO MI ZADNJU ISPUNI ŽELJU
NE DAJ MI DA JOJ, NE DAJ MI DA JOJ, NE DAJ MI DA JOJ OPROSTIM...
VJETAR NEK NOSI SVE U VIR
SAMO MI ZADNJU ISPUNI ŽELJU
NE DAJ MI DA JOJ, NE DAJ MI DA JOJ, NE DAJ MI DA JOJ OPROSTIM...
Generalna |
Permalink |
Komentari (1) |
Trekbekovi (0)
Novosadski Cletusi
mladiluk | 06 Jul, 2010 17:10
Poznati novosadski sociolog Borislav Novaković, jedan od stručnjaka za sve i svašta, nadgledao je izgradnju novog bulevara. Taj će bulevar, rekao je, dobiti pun smisao kad bude gotov most koji neće voditi nigdje, ali će napuniti džepove ljigavim lizoguscima. Tu je bilo uključeno i pravljenje nove kanalizacije, savremene. Sve je to bivši gradonačelnik, sadašnji direktor Zavoda za izgradnju grada i budući ministar zdravlja, a inače sociolog, gledao. Završiš sociologiju i sve naučiš. Ekstra faks, kako bi rekli stanovnici dijela grada u kojem je potopljeni bulevar.
Kiša je pala, a bulevar se našao pod vodom. I tako naredna dva sata bulevar je izgledao kao novi kanal za navodnjavanje u ionako blatnjavom dijelu grada. A stanovnike je to obradovalo. Bilo ih je oko 150 na ulici, tačno 150 više nego 1999. godine kad su uplašeni pomračenjem Sunca sakriveni čekali kraj opasnosti. Izvadili su svoje kamere i mobilne telefone. Neki su snimali sa svojih prozora i terasa. Sad se pokazalo da se isplatio razvoj tehnologije i porast standarda. Kupovina savremenog mobilnog telefona bila je pravi potez i sasvim opravdana investicija. Snimljeni su brojni klipovi koji će prije nego se voda povuče biti postavljeni na YouTube i Facebook.
Da bi snimci bili atraktivniji i da bi broj posjeta bio veći, iskorišten je jedan čudni mladić. On se skinuo gol, ostao je samo u bijelim gaćama. Dobrovoljno je zagazio u vodu i gacao po njoj na raskršću. Prskao je automoble koji su sporo prolazili, a njegove komšije su ga snimale. Štaviše, mnogi su ga ohrabrivali ne bi li video zapis bio interesantniji za probirljive YouTube korisnike. Treba li reći da su izgledali kao Cletus iz Simposna ti što su snimali? Niko nije prišao i odvukao ga odande da se ne sramoti dodatno. Već sutra će postati YouTube zvijezda. Tada će biti kasno.
A pred jednim ulazom stajala je jedna mlada cura iz neugledne porodice. Bila je oduševljena vodom na bulevaru, nešto tako zanimljivo ona dugo nije vidjela. Ona nije snimala mobilnim telefonom, ali je odlučila da zove nekoga i sva ushićena priča o potopljenoj ulici. I tako narednih sedam minuta. Spominjala je, čulo se, i dečka u gaćama. Tada je iza njenih leđa naišla jedna svježe nakvarcana dvadesetsedmogodišnja komšinica i njen dvadesetsedmomjesečni pas. Ona je frizurom, odjećom, ali i inteligencijom podjsećala na Jennifer Lopez. Jenny from the block, sjećate se te multitalentirane i guzate osobe. Ako ne po pjesmama onda bar po tome da vam je u predgrađu Njujorka prala stakla kad ste došli da kupite 30 litara benzina. Dali ste joj tada 2 dolara i 50 centi, a eno je sada na MTV-ju. I čudi se njena dvadesetsemogodišnja dvojnica iz daleke Srbije radosno se smijući:
Kiša je pala, a bulevar se našao pod vodom. I tako naredna dva sata bulevar je izgledao kao novi kanal za navodnjavanje u ionako blatnjavom dijelu grada. A stanovnike je to obradovalo. Bilo ih je oko 150 na ulici, tačno 150 više nego 1999. godine kad su uplašeni pomračenjem Sunca sakriveni čekali kraj opasnosti. Izvadili su svoje kamere i mobilne telefone. Neki su snimali sa svojih prozora i terasa. Sad se pokazalo da se isplatio razvoj tehnologije i porast standarda. Kupovina savremenog mobilnog telefona bila je pravi potez i sasvim opravdana investicija. Snimljeni su brojni klipovi koji će prije nego se voda povuče biti postavljeni na YouTube i Facebook.
Da bi snimci bili atraktivniji i da bi broj posjeta bio veći, iskorišten je jedan čudni mladić. On se skinuo gol, ostao je samo u bijelim gaćama. Dobrovoljno je zagazio u vodu i gacao po njoj na raskršću. Prskao je automoble koji su sporo prolazili, a njegove komšije su ga snimale. Štaviše, mnogi su ga ohrabrivali ne bi li video zapis bio interesantniji za probirljive YouTube korisnike. Treba li reći da su izgledali kao Cletus iz Simposna ti što su snimali? Niko nije prišao i odvukao ga odande da se ne sramoti dodatno. Već sutra će postati YouTube zvijezda. Tada će biti kasno.
A pred jednim ulazom stajala je jedna mlada cura iz neugledne porodice. Bila je oduševljena vodom na bulevaru, nešto tako zanimljivo ona dugo nije vidjela. Ona nije snimala mobilnim telefonom, ali je odlučila da zove nekoga i sva ushićena priča o potopljenoj ulici. I tako narednih sedam minuta. Spominjala je, čulo se, i dečka u gaćama. Tada je iza njenih leđa naišla jedna svježe nakvarcana dvadesetsedmogodišnja komšinica i njen dvadesetsedmomjesečni pas. Ona je frizurom, odjećom, ali i inteligencijom podjsećala na Jennifer Lopez. Jenny from the block, sjećate se te multitalentirane i guzate osobe. Ako ne po pjesmama onda bar po tome da vam je u predgrađu Njujorka prala stakla kad ste došli da kupite 30 litara benzina. Dali ste joj tada 2 dolara i 50 centi, a eno je sada na MTV-ju. I čudi se njena dvadesetsemogodišnja dvojnica iz daleke Srbije radosno se smijući:
"Jao, je l to Neša u gaćama gazi po vodi??? Nosi obične bele gaće? Ajde da su bokserice, bilo bi ok, ali on nosi bele gaće!!!", kaže ona zapažajući detalje na ljubitelju vode, pa dozove svoga psa koji je upravo vršio nuždu. Nije problem što on gaca pred ljudima i kamermanima gol po vodi već što nosi, po njenom mišljenju, demode gaće uz to neprihvatljive boje. Valjda su plave bolje, duže traju i manje se vide tragovi.
U dijelu grada u kojem klinci izlaze u trenerkama, pljuckaju petnaest puta u minuti i svaki drug im je brat, govore nerazgovjetnije od pasa lutalica i s mobilnih telefona koje nose u rukama odjekuju midi zvukovi narodnjaka narod je nekad iznenađujuće lako zabaviti. Dovoljan je ljetni pljusak.
Zatim se voda povukla, a stanovnici bulevara su se povukli u svoje stanove da "lajkuju" snimke poplave. Do neke naredne poplave.
Generalna |
Permalink |
Komentari (5) |
Trekbekovi (0)
Meni
Pretraži
Kalendar
| « | Jul 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |